/*oglasi*/#FLASH_AD{display:none}[id^="banner"]{display:none} [id^="topl.inside"]{display:none}[id^="igre_toolbar"]{display:none}[id^="blog_slider_box_toolbar"]{display:none}/*kraj oglasa*/

morska osa

25.05.2012., petak

Sviraj anđelu

Ususret Zaz, 3. lipnja u Zg- " Ponudite mi Ajfelov toranj, znam što ću s njim..."
Promociji romana Punomasni anđeo F. Nagulova 25. svibnja u Zg- " Sviraj anđelu.."

Ne postoji književnost koja nije hard- core i zato je feminizam ravnopravna rabota. Zato me nemojte pitati zašto počinjem u ženskom licu i zašto će ovaj roman trajati toliko dugo koliko traje jedan vikend i jedan post. Tako se mogu gledati u svoju ljepotu dok svi ne umrete i ne nadživim svoje zrcalo. Moje ime je Audience i želim sve ono što je posve svejedno onima koji žele sve. Možda ću dobiti na lutriji, možda sutra ne razmišljati o svoti koju sam osvojila.. Kuhati, rađati, kuhati, rađati, seks i sve što žele svi kojima je sporedno kojim redoslijedom i da li postoji red aktivnosti ili aktivnost sama. Kod seksa je to doduše sasvim prirodan tijek istovjetan s pisanjem, samo pisanje se mora i pisati se mora u suprotnom svim aktivnostima. Shvatiti tako prizemne stvari u 32- oj je sramotno. Sramotnije nego seks. Ali vjerujte, dobrotu, ljubav, milosrđe možeš odglumiti, inteligenciju ne.
Zašto će ovaj post koji nije roman i roman koji nije svoj početak biti naveden kao recenzija jednog romana ne znam. Ne znam u toj mjeri u kojoj znam da je biti opjevan među pjesnicima veće iskustvo od života samog. A znam da je pseudonim koji se miješa s okusom autora veći nektar inteligenciji od spoznaje i da je suma kojom autor mjeri seksualno iskustvo. Drugog objašnjenja, a ni drugih izlaza ne vidim.
Negdje sam vas već okusila i ne pitajte gdje. Vjerovatno ste svi isti kako tvrde sve žene, a zašto ja osjetim razliku stvar je čiste umješnosti pisanja, nipošto iskustva. Ipak, lijepa žena i lijepa riječ zvuče mnogo ubojitije nego književnost sama. Ili autori. Ili seks. Ili ovaj vikend u kojem roman nije epilog dok žensko lice traži svoj pseudonim pred tobom.
Jer Zaz je Francuskinja i njena svirka prolazi i na ulici.
- 21:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #

...

Sad bi trebalo viknuti naglas;
Tvoje tijelo za moje!
Doslovnu glad zamjeniti apstrakcijom neba.
Nekim ljudima treba zabraniti djecu,
a nekima roditelje,
uzdahnula sam nakon čitanja i odustala od čitanja.

- 09:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.05.2012., četvrtak

MUŠKARAC DOBRE VOLJE

Ovo nije tekst o običnom muškarcu, nego o onome koji probija led, ženskost, ledenu kraljicu koja je uvijek usidrena santa, kako tradicijom, tako i okolinom.
Dotični nikada nije mogao ne prepoznati lijek ili alkemiju otopine, neovisno o svojstvu družice, prijateljice, sestre, majke, ljubavnice.
One su lajtmotiv njegovog prvog i posljednjeg daha, duh kojim diše izvanjski svijet u pleća na kojima ga nosi. Po tomu je osobit, osoben i osobenjak sa sva tri amaneta koje čuvaju te riječi. Dijalektika je sveto trojstvo, dobro zna. To je prva lekcija volje.
On ne nudi mogućnost mane na koju bi se sigurno oslonili, a ne nudi ni nesporazum obrane. Zapaža gradski nesklad, provincijalni ga budi. Staro prokušano pravilo bunila koji plijeni. Muškarac dobre volje uvijek raspolaže temom, početkom i u konačnici sretnim završetkom. On je radosna grčka tragedija. Subverzivna smrt i uginuće svakog uganuća i ujeda stvarnosti. Melankolik koji ubojitim formama razumijevanja ponosno nosi svoju masku i njome se diči oponašajući miša ispred krda divljih feromona tigrica. Zakoni žita su i zakoni divljači. Kada maska postane banalna, posredstvom njegove iskrenosti, prestaje važiti i više ne postoji, čime otpočne ponovno vrednovanje njegova djela. Djela jer muškarca dobre volje ne možemo nazvati likom. Fizički možemo reći da je rasan kao konj, iako vas isprva odmjerava čoškastim rečenicama tražeći ugao za najblistaviju perspektivu. Perspektivu iz koje se divite sebi. I u tome je sva ljepota. Ili barem njezina jezgra. Vrlo jednostavna, naglašavam. Njegov ključ nije naša slabost, naprotiv. On je zalog oblika i mutna pojavnost budućnosti. Iako odjekuje jasnoćom, to nam je već jasno. Muškarac dobre volje je kruh i vino. Krv i pravo na nevinost predavanja. Razapne da bi sakupio sve atome koje sabire postupno, smišljeno, istovremeno improvizirajući vaše tijelo podajući umu najsuptilniju zagonetku među aksiomima svih odnosa. A tijelo je priznanje. I zaslužuje pijetet. Kao i on koji ga slavi, katkad i ponižavajući. Naravno, vonja po moru jer je djelić oceana u nama. Nikada ne luta, ali vječito obilazi počivališta da bi probudio oči. Zato se naužije umornih očiju natakajući u njih fluid svog vidovitog i vidajućeg. Postane inspirativni kolektivitet astralne urote koja gradi naše silne interpretacije pitanja zašto ne biti. Biti zbog muškarca dobre volje jedini je suvisli odgovor. Čovjek bi pomislio, kakve li komleksne ličnosti! Primjerice zbog latinskog nakita u govoru. A on je doslovan kao što porođaj žene ne poznaje antinomija u prijevodu. Neki i neke se ljute, bijesne, otimaju i protestiraju. Muškarac dobre volje je optičar nijansi što navlačimo, ne bi li naišli na njega koji svlači nametnute kanone naličja iza kojih su skrivena sva lica dobre volje. Sve naše dobre volje. On je varka koju si nudimo u ime iste te putenosti od koje se razmnažaju svjetovi, zvijezde i čovjek. On je civilizacijska kontola korote prirode, dočim je i priroda sama. U njemu ne čuči šansona. Više je nalik lavi kojoj se divimo bez obzira na razorne posljedice. Nije pjesnik, nije intelektualac, nije radnik, ali nije ni mit.
U minijaturi bi bio falusnog oblika, ali time bi ga pojednostavili mimo njegove jednostavnosti, pa ukinuli aktivnost životnih gibanja. A to nije malo i nije benigno.
On kaže: Bog je voajer! A ja njegov pas. Pomislite da ste sjena, a potom vas okalemi u zlato svojih beskonačnih perspektiva koje odlučuju. Kada bih rekla da je muškarac dobre volje nada, ne bi daleko odmakla. A ako bih to porekla, porekla bih smisao jednog tako uzvišenog bića koje se igra i zbog umješnosti te igre izdiže nas ponad kolektivnog poštenja koje blagosilja i priređuje mu blagotvorna slavlja. Rastrojen, razgažen, razdanjen u zoru stoji pred vratima. A po staroj uzreci sudbina sreće kuca samo jednom i nikad više. Pretpostavljate, muškarac dobre volje ne kuca. I pitam se: Da li je muškarac dobre volje isti kao žena dobre volje? Ili se ona čini isuviše nametljivom.

- 18:04 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2012 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2012 (14)
Srpanj 2012 (11)
Lipanj 2012 (7)
Svibanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (3)
Siječanj 2012 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (4)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (5)
Veljača 2011 (7)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (2)
Srpanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Kolovoz 2009 (4)
Srpanj 2009 (5)

Opis bloga

Linkovi