/*oglasi*/#FLASH_AD{display:none}[id^="banner"]{display:none} [id^="topl.inside"]{display:none}[id^="igre_toolbar"]{display:none}[id^="blog_slider_box_toolbar"]{display:none}/*kraj oglasa*/
To čudo nizašto
I opet me iz sna prene,
kočnice tramvaja, užurbani leševi Zagreba u hitnji prema svojim lešinarima. Zastadoh na tren pred mutnim nebom oltara, na trgu će šestica pokupiti moje kosti. Vrati mi kožu i krv, vrati mi moje lice, da ne bude ovaj budan tren To čudo nizašto. On. Zar je dvaneest godina prošlo. To čudo nizašto. Otkinem još jedan sloj s obraza. I baš kad pomislim da ga još uvijek imam, To čudo nizašto šamar, šutnja, i prolazne skitnje u svjetlost dana. Pa se vratim jastuku jer moj je način od svih načina gori. Ti, ja, to čudo nizašto. |
< | listopad, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |