/*oglasi*/#FLASH_AD{display:none}[id^="banner"]{display:none} [id^="topl.inside"]{display:none}[id^="igre_toolbar"]{display:none}[id^="blog_slider_box_toolbar"]{display:none}/*kraj oglasa*/
LJUBAV
Ljubav je žeđ korijenja,
razoružani mjesec u krijesnicama. Kad širimo krila vode, kad se utajimo poput odsjaja makadama, kad kao hrčci zobljemo kutove krletke, nesvjesni da je jedini svemir privida onaj u kojem ne postojimo. Lako bih te mogla obgrliti, zarinuti ruke u grlić crnice. Da nas ponovo rode u zelenoj mahovini, da se izliježemo i prvamo. Ipak pomislim, nijedna bol nije dovoljne težine da prevagne klackalicu radosti koju krijem leptiricama poezije. Zato sretna vam noćas noć u pravilnosti kojima razmijenjujemo vrijeme za tijela. |
...
OBRAZ BEZ OŽILJKA
I tako topla igra traje. Vođenje nepotrebnih bilješki, usijanje i moj obraz bez ožiljka. Disciplinirane oči i njihove mačete. Mekana. A nije. Koliko je zelenih šuma kušala, osušila i srušila. Ranjeni hrast koji miriše po moru prezire spretno zapakiranim smrtima, poput zrikavca koji nas opominje da je obala kojom se krećemo zapečaćena strogim propisima. Ponašam se, iako bih najradije slinio po njenim grudima na ekranu. Sve da bih pitao: Koji to živi u tijelu ove žene? |
PET MILIMETARA ŽIŽEKA
pet milimetara ti je kraći
trigger a pepeljara puna. pet milimetara ti je kraći filadendron. Zove se Reza. Ima tri sestre. vladaš simbolima oba spola misliš da si jak na mah pet milimetara od Žižeka fajerlajter srcolog očitava vjetar bezbrižne sućuti jer pet inča do zračne luke mi je kraći Dan Sveta Tri Kralja uz pet milimetara Žižeka. |
DAJ MI RUKE
Daj mi ruke
bez sile, bez otimanja, bez okretanja. Daj mi ruke, u krilo dlana polegni svoju tugu. Dopusti da ljubim tišinu između nas kao da čekam Isusa. Plavetni lovac na duše pustiti će nas iz mreža. Tad, daj mi ruke, bez sile, bez otimanja, bez okretanja. Predugo smo na polutci samo čekali na riječ, predugo smo u bezbrižnim zrcalima tražili znak, predugo otpraćamo stopala pred pragom. Zato, daj mi ruke, da u izvoru sjena pronađem ti lice. Ti znaš da ću kleknuti bez crvenila. Ti znaš da ću šutjeti bez uzmicanja. I znaš da ću posljednju svjetlost izdahnuti kraj tvog obraza. Daj mi ruke, bez sile, bez otimanja, bez okretanja. I pusti da žamor labudova do tvoje ruke dopratim. Pruži ih hrabro, sunconošo... Pruži ih ne misleći koliki uteg stavljaš među moje dlanove. |
< | kolovoz, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |