morska osa

Dok me gladi Sunce,
ničem iz sarkofaga meduze.

Krvoločna majka gušterica
izrezuje lubanje lubenica.

Pospana se preodjevam
u uniformu turista,
umivajući sandale u paškoj soli.

Obline mog kraja
skrivale su pod skutima
pobunjenog Rimbauda.

Večerala sam s njim zlatnu gusku,
škrgučući samoglasnike žitarica.

Gondolijeri Kupe
mrtvim su čelima
hvatali staklene muhe.

Rimbaud je u kolodvorskoj ropotarnici
ukrao najtamniji Strieglov pastel.

Okvir čuva slijeposti.
Zvono ognjišta
u tvarima kruha.

Vjera me hrani
mlijekom pokreta.
Izgori omaru čula.

Nošnje pupka jecaju
slatku i zadihanu metaforu
gojaznim bičevima ljubavi.

Slabo poznajem cvrčke.
Razigrana rebra valova
daju mi pravo
da operem maternicu u opijelu plime.

Moja je rasla
ispod znoja loze.
Sada kao neočešljana školjka
cvrči modrinu kadulje.

Vrijeme je da ozdravim od budućnosti.
Neonskog prosjaka,
pod kišobranom paukove nevjeste.

Raspremi mi mjesto
sklono toplokrvnim oknima.
Rastrgana mačka nasred puta
svjedoči pomirljivo bezumlje.
Skup svih ploha koje zadovoljavaju iste geografske uvjete.

Pred zoru
zvijezde se ugnijezde
u žuto meso maslačka.

Pastelni drijemež livade
prokliže niz pukotine
izlučevinu praha.

Zdrobiti ću tampon svjetlosti.
Oči su bez kompasa
najvidovitije.

Za naraštaje lune
planinska gudala
opjevaju tisuće noći
motivima bdijenja.

Tiha je soba Velebita.
U kalupu roga
iskopa zlatnike zažarenih borova.