/*oglasi*/#FLASH_AD{display:none}[id^="banner"]{display:none} [id^="topl.inside"]{display:none}[id^="igre_toolbar"]{display:none}[id^="blog_slider_box_toolbar"]{display:none}/*kraj oglasa*/
san
Protokol pjesmoznanca nalaže
da te jutros poljubim stihom, kao i jučer, navijestim što se premješta noću dok bdiju zakulisni meteori prvog okulista. Primjenila sam san na kompoziciju, podstanarsku debelu lutku koja me je dočekala. A tebi sam došla. Ipak, imala je pune oči moje podsvijesti. Pratila me prema pragu, nismo imali vremena ni za kavu, pustila me bijelom razočarenju. Ti si sa stanodavkom i njenom muštiklom ostao pričao o vremenu prije svih inih ratova koji bi se mogli desiti da sam ostala. |
familijarni reljefi
Moje je stihotvorstvo progonstva,
moje su voštane preljubnice pomorstva. Moje su u ogrtaču amaneta blaguju, i moje su u zatku okota planduju. Moji su drvena hrana orkanskih orki, i moji su pupčani zaljevi reljefno- zlatnom Lorci. Moje su ahilove lančane kornjače, moje, i meduzine mlačno- svilene pogonjače. Njeni lijepci i slijepci, moji su, na koži šarolikog svisca, i moji su, na mladuncu pothodnog svirca. |
ne oduzimaj mi vrijeme
Ne oduzimaj mi vrijeme,
vjedrio je, premješten na skalinu moje kajdanke, u molu melankolija grlio me, uljuljan u rupice moga obraza, utkivao melodije brade. Kroz ponistre dodirivali smo se, mekanim fetama grudiju, plodio me magnolijama. Moja magnolijo matične magle, fellinijevska čegrtušo, dušo tuša pomaljana na krep- papiru u obrazima. U odrazima zgužvali smo lancune zrcala opet, unatoč vremenu. (kako si lijepa kad si jednostavna, ako te nikada ne vidim bit će prekratko, i ti to znaš) |
Ne zauzimaj mi prostor
Ne zauzimaj mi prostor
režao je premješten na otoman, legla sam kraj njega, okrenuvši se, ramenom po njegovoj bradi izlegla zbogom, izlagala bogovima naših pendjera da ne provirujem u rupicu njegove brade barem par puta mjestimično, i djelomice iskala poljubac kojim je režao ne zauzimaj mi čelo kad usne ne otimaš i ne znaš bedra izmaknuti od krvi svoje. Palagružo moja, palamudnice moja, almodovarska krijesnice, zgužvali smo plahte opet. Unatoč prostoru. |
Žutilovko
Žutilovko,
kapnut ću te u krzno, tunel obložiti u vunu, trnuti bez eteričnih hobotnica, bez trupla, žutilovko ću te prenamijeniti u labuda uljeza. jer dišem maternicom sa ljubavlju priložnog labuda jer dišem maternicom marširam i milujem žutilovko. ( i ti to znaš) |
srpanj, 2009 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |