Veze i bezveze
Ne volim te niti sam te ikad voljela...
...al mislim na tebe gotovo bez prestanka... dok ležim u krevetu, na wc-u, na poslu, u autu...u svakom slobodnom trenutku kada moje misli lutaju, one nekako dolutaju na tebe...
Odjednom sve loše u vezi tebe postaje malo, beznačajno, nebitno...a sve one sitnice koje su me preplavile toplinom postaju velike i meni bitne.
Kako si me čvrsto držao za ruku u snu dok smo spavali skupa kod tebe... Kako si mi spekao najfinije palačinke s džemom od šljiva u 5 ujutro nakon izlaska... Kako si nježno, ali jako uronio u mene kao da nikada ne želiš izaći i napustiti toplinu moga tijela...Kako si me čvrsto obgrlio i stisnuo uz sebe dok smo u sjedili u autu i razmišljali što ćemo učiniti od svega toga...
Kako se stalno boriš i kako me stalno osjećaš kada smo blizu jedno drugoga... Kako te živcira kada bježim od tvog pogleda i dodira jer te ne mogu podnijeti kada te ne mogu imati... Kako mi se stalno javljaš onako bezveze...
Kako znaš da sam tvoja druga polovica, kao što znaš da to nikada ne bi funkcioniralo... Kao što to i ja znam...
Baš si grozan, i odvratan i mrzim te... Mrzim to što si se uopće trudio, mrzim te jer nisi odustao od mene odmah tog trena kada si me upoznao... Mrzim što si me navukao na sebe... Mrzim te jer si u startu znao da me nikada nećeš imati i nisi mi to imao hrabrosti reći... Mrzim sebe jer sam to znala iz početka i dala sam se prevariti.
Mrzim to što znam da me ne voliš niti bi me ikad volio.
