Veze i bezveze
U (ne)ljubavnom trokutu...
Nakon toliko dugo vremena, konačno sam ga prebolila. Više mi srce ne preskače kada ga vidim, više mi je svejedno kada priča s nekom drugom, ravno mi je i da ga više nikada u životu ne vidim. Stvarno, više u meni ne izaziva nikakvu emociju. Da, baš sam ponosna na sebe zbog toga. Metoda ovog egzorcizma bila je vrlo nekonvencionalna. Poševili smo se jedan posljednji put, nakon skoro godinu dana od našeg zadnjeg seksa...i nakon toga sam shvatila da se ništa nije promijenilo. Opet je poslije seksa bio hladan, opet sam se osjećala loše, opet je sve bilo isto. I tada sam konačno shvatila da se nikada ni neće promijeniti... Stvarno me to prilično ohladilo, to saznanje da živim u iluziji...
Ali to nije bio ključni faktor. Ključni faktor je njegov dobar frend. Čovjek s kojim izlazi vikendima, ide na kave, trči po Maksimiru, njegov fakultetski kolega... Već mjesecima, od našeg prvog upoznavanja u 12. mjesecu, opsjeda me.. Da, on je poludio za mnom od prvog trena kada nas je Fatalni upoznao. Nikad u životu nekoga nisam toliko puta odbila, toliko ga zajebavala i pokušavala otjerat od sebe, iako sam osjetila tu bolesnu kemiju među nama od samog početka. Vjerujem u onu "S kim s, i takav si", i stvarno si nisam željela još jednu epizodu slomljenog srca, i to od još jednog frenda iz istog društva.
Ali nikada si nisam mogla pomoći kad su u pitanju fatalni frajeri. Oni rijetki s kojima osjetim takvu kemiju koja kao da je stvorena da se ne propusti. Kao da svemir to zahtjeva i jednostavno se protiv toga ne možeš boriti.
S njim je sve išlo jako polako. Dugo mu je trebalo dok mu nisam dala da me uopće poljubi, a poseksali smo se samo jednom, nakon nekoliko mjeseci... Sve je u tajnosti da Fatalni ne sazna jer mu on ne bi mogao pogledati u oči. Jer frendovi to ne rade jedan drugome. Jer to nije u redu. Rekla sam mu to milijun puta, rekao je i on meni bezbroj puta, prekidao sa mnom zbog toga, ali nekako on se ne može boriti protiv sebe...Želi me vidjeti, opet i opet.
I tako opet igramo beskonačne igrice, smiješni dogovori da se više nećemo viđati izazivaju napade požude kad god se sretnemo. On čak ide toliko daleko da radi smiješne scene i događaje samo da bi bio u mojoj blizini... Znam da ga uzbuđuje pomisao da sam mu zabranjena i da vjerojatno nikad ne bi bio samnom zbog svega što je bilo, ali njegova upornost i drskost su nevjerojatne...
I tako sam prebolila jednog frenda da bi mi u misli ušao drugi. Stvarno uspijeh... Ali ajde, ovaj put uz jednu bitnu razliku: On mi neće slomiti srce, ovaj put sve znam i nema više lažnih nada.
Ovaj put se samo igram...:)
