Ne stanujem u centru Zadra, ali nisan daleko. 15 minuta pjehe, 20 ako je crveno na sva tri semafora do grada.
Kažem «idem u grad». Ponekad zbog simpatičnog čekanja u redu Sveučilišne referade. Ponekad zbog odlaska u kino. Ispijanja kave, guštanja na suncu. Naime, ubrajam se u one koji još uvik guštaju hodajući Kalelargom, šetnicom, Rivom.
Zbog nebrige i nerazumijevanja gradskih vlasti, Poluotok već godinama odumire. Centar svih događanja kroz 3000 godina povijesti minja svoj izgled i svrhu. Ka da se ne mogu odlučiti oće li to bit turistička zona ili Wall street.
Nekad sam priko trga išla po pravilnoj dijagonali, sada idem ka da sam pijana. Cik-cak. Ne želim se zabijati u sidalice ona dva kafića u ekspanziji.
Kad sam bila dite, dide me vodija na Forum. Tamo sam našla ekipu za nogomet. Kupila prašinu s poda isprid Donata. Sada se dica igraju s animatorima u Intersparu, dok mamice i tatice odmaraju uz kavu nakon neizbježnog šopinga.
Što će im friški morski zrak sa Rive kad je akcija na odjelu suhomesnatog?
Orguljama i Psihodeliji suncu dive se još samo turisti.
Nekad su klape pivale po kantunima, a sada su kantune preuzeli kafići. Ipak, policijski sat nepogrešivo održava fajrunt u određenu uru. Svako lito mlađi turići pitaju me «Where can we go and stay all night long?» Mogu ih poslat samo u Gotam ili Forum, a di ću poslat one kojima ta vrsta glazbe ne odgovara? Aj leći.
Velike face minjale bi sve živo. Baš me zanima oće li spomenik Ćosiću presadit pokraj divovskog NLO-a koji se nalazi u završnoj fazi gradnje na Višnjiku.
Pa srušimo i bedeme! Što će nam kad je rat završija? Ionako nam «više niko neće oduzet slobodu», kako reče Texas ranger.
Grad ima svoju dušu.
Dišemo zajedno. Ajmo ga spasiti od kronične astme.
|