morfinini experimenti
03.03.2007., subota
GRIPOZNA JA, GRIPOZAN TI...
 Do prije dva dana sam bila jako sretna jer sam mislila da ovogodišnji nalet raznoslovnih viroza mene neće posjetiti. Nekako gledam, svi koji su bili bolesni već su ozdravili (dobro, neki nikad ni neće- ali to su sad druge neke boljke…),  proljeće nam skoro već stiglo, pa ne bi mene, sad. Kad ono, ne lezi vraže, eto i mene u borbi s the virusima. Nisu baš neki opaki, više zločesti jer temperatura od cca 38 nije za umrijet ali opet ne da ni živjet normalno. Ko da sam s Mike Tysonom u ringu bila. Razmišljam tako danas kako mi je mama kad sam bila mala uvijek nešto kupila kad smo išle kod doktora ...  Ne, nisu to bile barbike niti što ti ja znam, nego sok. I to kakav sokić- na slamčicu, u onoj srebrnoj Alu vrećici. Ako sam bila bolesna kao sad, dobila bih ga odmah- na putu u ambulantu, i uvijek bi me čudilo zašto je onda nekako gorkast a ako je bilo u pitanju samo cijepljenje ili nešto slično onda sam ga dobila na povratku, i onda bih osjetila njegov pravi okus jer me nisu morili virusi i čudesa razno- razna. Ne bih željela da se stekne dojam da je jadno dijete samo onda pilo sok ali taj je bio poseban. Kako bih bila tužna kad bi se slamčica slomila- to bi više boljelo nego bocka. Zato sam se izvještila i rupu uvijek bušila na donjem dijelu ambalaže. Danas mama samo telefonski provjerava moje zdravlje a dragi je glavni dostavljač- nabavljač- kuhar (to ćemo još vidjeti)…  I on mi je maloprije donio sok od naranče u srebrnom tetrapaku ali u skladu s godinama ovaj više nije tako pakiran niti tako sladak… |
