U utorak u 10 ipo na ulazu u park blizu mene nasle smo se mi mame koje smo tek nedavno rodile ( u listu Metro je bija poziv koji sam ja procitala, nazvala Bilju i dogovorile se nac da vidimo sta je to i da, ajmo rec, prisustvujemo tom treningu).
Ja i Biljana sa nase dvi potomke u kolicima. Imamo osmijehe jer nismo znali sta nas ceka
Ja sam racunala da cemo setat i divit se cvicu i drvecu. Malo morgen!
Nas tridesetak mamica na pola od jedne uzbrdice.
Instruktorica ( koja il nije nikad rodila il je rodila davno) nam pokazuje kako se nesmi ici uzbrdicom vec se moramo ispraviti i ici uz kolica.
Bilo je za izdusit.... Bogu dusu bog je nece
Svaku uzbrdicu smo prosli da sam ja u sebi molila boga da se mala probudi pa ka fol ne mogu nastavit sa grupom a sve zenske su imale tako brz tempo da su mi pluca dosla u nos(naravno da mi je dite prispavalo svih uru vrimena ovog fizickog terora).
Treniranje nakon jedne velike uzbrdice ( ja sam ih jezikom prosla sve, pogotovo zadnju na koju su mi noge bile ka od gume).
Evo i mene
Nakon jos malo uzbrdica i nizbrdica dosli smo i do kraja kad smo radili vjezbe rastezanja i opustanja.
Osmijeh na licu je zato sta je kraj treningu.
Ajme, jedva ziva ostala .
Ja i Bilja smo nakon ovoga otisle na kavu da raspredamo o nasoj minimalnoj kondiciji i sta sve tribamo radit za pojavit se ovo lito na plazi
|