ŽUPLJANI DRIJENČA
nedjelja, 08.05.2016.
Ukratko o župi Drijenča
Drijenča je naselje smješteno na obroncima planine Majevice, udaljeno oko 12 kilometara zračne linije sjeverno od tuzle. Župa, posvećena sv. Anti Padovanskom, osnovana je 1986, odvajanjem od župe Breške.
Povijesni tijek rađanja ove župe započinje zapravo nastankom samostana Gradovrh u 15. Stoljeću, kada franjevci iz ovoga samostana pastoralno služe ovdašnjim vjernicima. Nakon propasti Gradovrha, odnosno nastankom franjevačkog samostana u Donjim Solima (Soli su stari naziv za Tuzlu), pastoralnu i svaku drugu brigu za Drijenčane preuzimaju franjevci iz Soli (Tuzle). Nastankom Lipničke kapelanije 1823, odnosno stalnim boravkom jednog franjevca u Lipnici, pastoralna briga prelazi na njega. Preseljenjem kapelana 1836. U Breške, a posebno nakon uspostavljanja tamošnje župe 1839. Godine, sve pastoralne dužnosti do osnivanja župe Drijenča 1986. obavljaju franjevci s Brežaka.
ŽUPU TVORI NASELJE DRIJENČA
s nekoliko svojih zaselaka; Bučje, Toljaci, Dalgine, Brčine Perivoj, Lučići, Brdo, Martinovići, Kolice i Dugonje), koje nakon rata pripada novouspostavljenoj općini Čelić Federacija BiH).
U Drijenči je prvotno postojala drvena kapela podignuta krajem osmanske vladavine. Na njezinu mjestu je 1969. izgrađena podružna crkva brežačke župe, koja je neko vrijeme služila i kao župna crkva. U ratu 1992 95. u nekoliko je navrata crkva granatirana te je teško stradala.Nova, sadašnja sadašnja župna crkva, tradicionalnih sakralnoarhitektonskih oblika, izgrađena je po projektu ing. Jure Pranjića iz Tuzle, a ponajviše zaslugom župnika fra Marka Kobaša, koji je zajedno sa župljanima započeo i njezino umjetničko uređenje.
Umjetnička djela
DO JUBILARNE GODINE (2009)
za župu Drijenča u umjetničkome uređenju crkve učnjeno je mnogo. Akadernski slikar Đuro Seder izradio je u prezbiteriju crkve vitraje s likovima Sv. Franje i Sv. Ante (2002). Ovaj eminentni hrvatski umjetnik sakralne umjetnosti izradio je također i nacrte za još četrnaest vitraja na prozorima u lađi crkve, koji su početkom 2011. godine i postavljeni. Sedam vitraja posvećeno je temama iz života svetoga Franje Asiškoga (lijeva strana od ulaza), a drugih sedam (desno) prikazuju motive iz Pjesme brata Sunca ovoga sveca. Time je crkva dobila franjevački sakralni izraz, koji prvotno svjedoči o duhovnosti i pastoralnoj brizi franjevaca za ljude ovih krajeva, ali i izražava određenu dušu pobožnosti mjesnoga stanovništva. Akadernski kipar Mile Blažević izradio je za prezbiterij crkve Raspeće u drvu (2002), a istom umjetniku aktualni župnik fra Marko Antić povjerio je i cjelokupno unutarnje uređenje crkve: izradu nacrta za prezbiterij, novi oltar, oltarni križ, ambon, tabernakul s motivom posljednje večere, krstionicu, sedilije, rasvjetu i drugo.
Zagrebačka umjetnica Blaženka Salvarda izradila je dva oveća mozaika Uskrsnuće i Krštenje na rijeci Jordanu (2002) te Put križa (2004). Ranije postaje križnoga puta postavljene su sada u četrnaest malih kapelica uz cestu koja povezuje župnu crkvu s mjesnim grobljem. Već tradicionalno jedan petak u korizmi okupi na ovome Križnom putu vjernike iz cijeloga tuzlanskoga kraja.
Župna kuća
KAO ŽUPNI STAN OD 1987. SLUŽI OTKUPLJENA OBITELJSKA kuća koja je temeljito obnovljena i rekonstruirana (1994 2010), tako da danas, uz župni ured, stan i pomožne prostorije, ona sadrži funkcionalne prostorije za mlade opremljene s kompjutorima i malom knjižnicom.
Župa je 1991. imala oko 1.230 katolika. Zbog iseljavanja, uglavnom iz gospodarskih razloga, danas u Drijenči živi oko 400 župljana. Velika drijenačka dijaspora, rasuta po cijeloj Europi, još je vezana uz svoj zavičaj, pa Drijenča tijekom uskrsnih i bozićnih blagdana te godišnjih odmora bude prepuna ljudi, koji polagano obnavljaju svoje stare kuće i grade nove, pokazujući time vjernost svome zavičaju i svojoj rodnoj grudi.
Skromna proslava 25. obljetnice zupe Drijenča želi podsjetiti ponajprije same Drijenčane na vrijednost i važnost vlastitoga trajanja na obroncima Majevice, ali i na golemi i uporni rad franjevaca Bosne Srebrene u čuvanju i održanju ovdašnjega hrvatskoga i katoličkog stanovništva
kroz burnu povijest naše domovine Bosne i Hercegovine.
