more nade

04.06.2013., utorak

Naša kućica

U našoj su kućici dva mališana. Jedan Velikan (4) i jedan Mališa (4mj). Velikan pravi savijesni brat. Nekad se postidim jer me pretekne u zapažanju: "Mama, hladno mu je... Mama, gladan je... Mama, plače..." Potrči prije mene, utopli ga, upali mu vrtuljak, nasmije ga. Mališan ne stigne plakati. Brat je tu i Mališan već se smije.

U svemu kod mene se bude osjećaji zadovoljstva i ponosa. Velikan je narastao. Ponekad se upitam kad se to dogodilo i kako? Izrastao je u pravog dečka koji se prije svega rado igra, čita, trči, skače... ali i koji jako voli Mališana, koji ga zabavlja i kojeg Mališan prepoznaje i hihoće mu od radosti.

Gledam i moje divljenje je sve veće... naša djeca.
Ispunjena sam svojom trenutno najvećom zadaćom... majka sam i moja sreća je potpuna uz dječicu.


- 10:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #

04.10.2012., četvrtak

Povratak

.... zbog jedne posebne duše koja je otišla visoko.
Imam još jednog anđela koji me prati.
Riječ je o prijateljici koja je izgubila bitku s opakom bolesti.
Lovi me tuga, a opet sreća je na njenoj strani. Njoj je lakše, bolje.

Ostala sam ruku punih naslijeđenog blaga – zrnca mudrosti, radosti… čiste neiskvarene duše. U srcu zahvalnost, a ispod srca još jedno srce. Treće. Dar u rastanku.

Imam jednu Anđu gore visoko.
Roziku pravu.
Anđela prve klase.
Vratila se Domu svom.

- 10:14 - Komentari (3) - Isprintaj - #

10.11.2008., ponedjeljak

još jedan biser...

Suprug i ja u kupovini. Jednoj od rijetkih kad oboje donosimo stvari u kolica. Nedoumica što uzeti nećaku? Čokladu, bombone... grickalice? Dosjeti se suprug vitamina i kupimo mrežicu sitnih neretvanskih mandarina. Preda suprug dar, nećak se ljubazno i postiđeno zahvali, a meni šapne: "A jel nije mogao nešto drugo kupiti?" Nasmijala me iskrenost, ali i to što nije odgovorio na moju provokaciju "Što bi ti drugo?".

Na koncu pojelo se puno mandarina. Nitko se više nije spomenuo čokolade.
- 15:06 - Komentari (36) - Isprintaj - #

14.10.2008., utorak

Oduševljenje

Od jedne školjke nećak je dobio košaricu sa školjkama. Prekrasnu malenu, no raznoliku. Nakon par dana igranja sa školjakma jučer na odlasku govori kroz prozor suprugu: SVE ŠKOLJKE SU MI NAJBOLJE OD IKAD! Kad ih je dobio govori meni potiho na uho: TETA, KAKO IH PUNO IMA! Čokolada je taj dan pala u drugi plan makar je i nju dobio, a čokolade obožava! Onda znate kakvo je to iznenađenje bilo: ŠKOLJKE!

Divljenje traje danima: o ljepoti, o raznolikosti, preslaguje i slaže nebodere i mozaike razne.
Dječje duše su divne u primanju i davanju. U oba slučaju toliko su široke i otvorene da mi duši bude toplo.

Odlazim kući, a on trči za mnom TETA, TETA, JEL NISI NEŠTO ZABORAVILA?
Zamislih se… ozbiljno se zamislih. Učinilo mi se da sve imam.
Trebalo se sageti i primiti jedan slatki maleni dječji poljubac.
Treba li reći koliko teti srce raste?

Na mojoj novoj adresi je kuća s balkonom. To je mjesto (balkon) gdje nećak kad dođe boravi. Sjajno mu je biti bliže pticama. Tu je i drveće koje se privija uz balkon tako da on provodi vrijeme na balkonu proučavajući visine, ptice, drveće. Ja si mislila kako će mu biti kod nas jer je namještaja malo i skoro nikako, pa ni crtića i koječega nemamo. Međutim, nećak je sam otkrio balkon. I opet me nasmijava, znam da nema tako što kod kuće, ali se moram čuditi gdje sve djeca pronađu važno i lijepo mjesto.

- 07:53 - Komentari (12) - Isprintaj - #

01.10.2008., srijeda

Nećakova želja

Službeno putujem. Neće me duže biti.
Pitam sinoć nećaka: Što bi želio da ti donesem iz Austrije?
On: hmmm… (misli i misli, a ja se već osjećam čekić po glavi: da zašto sam ga upitala?)
On: Znam! Školjku. Jednu školjku.
Ja: aha! Školjku… Dobro, donijet ću!
ON: Ali ne TI, nego TVOJ MUŽ! Reci njemu da mi kupi.
Ja: Dobro.

Na odlasku ljubi i grli, oduševljen da teta opet putuje viče: SRETAN PUT! Smijem se i danas kako želi školjku... ali od mog muža. Prenijela sam želju. Vjerujem bit će ispunjena.

Nisam mogla odljeti da vam ne prepričam.

- 14:34 - Komentari (5) - Isprintaj - #

24.09.2008., srijeda

Kuhinje…

njami To mi je sad tema i dilema: drvo (masiv), mediapan, iverica…
k tome još i razne nijanse boja… Skupljamo ponude.
Cijene su bitno različite.
Pitanje što čini kuhinju... prednjice ili ono što iz nje miriše (hrana)?
Na kraju postaje nebitno i boja i sve. Čemu toliko mozganja?

Neka samo ima perilicu, štednjak, frižider, mjesto za posuđe…
Dovoljno radne površine i to je to. thumbup

- 11:35 - Komentari (10) - Isprintaj - #

17.09.2008., srijeda

Još jedna gđa Ljutić ...

... MOJA SESTRA.

Ja: Nema problema donesem mami ključ.
(Vratili su se s godišnjeg, a ja sam dobila oba ključa, ta zalijevala sekino i mamino cvijeće)
Ona: Dobro.
Ja: Oprosti za jučer, nisam imala vremena…. nisam došla na kavu.
Ona uvrijeđeno: Tko želi, nađe vremena!
Ja: Stvarno nisam mogla, dovršavala sam ručak, a onda smo bili u podrumu.
(radimo podrum za zimnicu i to traje već dva tjedna… ravnanje zidova, izbor pločica, farbanje prozora… itd.)
Ona: Joj, je stvarno….
(odljutila se…)

Dok je mir i ljubav u našem domu, svi Ljutići svijeta ne mogu me naljutiti.

Zajedništvo je zaista inspirativno, kreativno, ima regenerativnu narav….
... obnavlja snage i daje motiv za nove korake.

- 11:33 - Komentari (6) - Isprintaj - #

29.08.2008., petak

Moja mama i ja

Ja: Dobar dan, jel tu živi gospođa N. Ljutić?
Ona: Živi! (smijeh)
Ja: Pa, gospođo Ljutić kako ste danas?
Ona: Dobro sam, evo kuham rajčicu.
Ja: Pa, što vam bi?
Ona: Nisi uzela ni jednu teglicu kečapa, a i mesa nisi ništa uzela… Jel imaš luka? A bijelog luka?
Ja: Znaš da nemam gdje staviti.
Ona: Dobro, a u smočnicu si mogla staviti teglicu.
Ja: Dobro, uzet ću teglicu da Dragi proba i vrećicu mesa za nedjelju.
Ona: Jel dolaziš sama ili ….?
Ja: Dobro, doći ću sama.
Ona: Samo nazovi da budem kod kuće.
Ja: U redu.

Izgleda se gđa Ljutić udobrovoljila.

Kad neće razumjet pustim je dan-dva nek se kiseli. Kad s tatom prežvače par puta temu „Naša kćer neće uzet hranu“, smislim šaljive razgovore kako je udobrovoljiti i nasmijati. Tako je razoružam. Al ovo sam je prvi put nazvala gđa Ljutić. Stvarno postajem djetinjasta….još mi smješnije da se nije dodatno naljutila. Huh! Sreća!

- 14:59 - Komentari (16) - Isprintaj - #

28.08.2008., četvrtak

Prvih mjesec dana

Novo prezime, nova ja…
Novi dom…

Ljubav koja više ne skriva poljupce.
Mir koji odbija svaku negativnu misao.

Ne znam kako opisati, koji dio prepričati.
No, shvatit ćete ovaj maleni post kao
znak da smo dobro i da nam je lijepo zajedno,
da je sve proteklo u ljubavi i miru.

Hvala vam svima na lijepim željama i čestitkama.
I vaše dane neka trajno rese ljubav, mir i zajedništvo.

- 12:35 - Komentari (6) - Isprintaj - #

18.07.2008., petak

Radost i veselje

Objavim nećaku: udajem se.
On će: Ideš kod ujaka i ujne?
Ja: Ne, udajem se. Vjenčat ću se.
Nećak: Hm, kako to može biti kad je mladoženja mali?
Ja: Smijeh..
Nećak: DA! On mali, a žena velika! Hm.. Mladoženja mali, a mlada velika!
Ja: Smijeh. Dobro, a hoćeš li ipak nekad doći kod mene?
Nećak: HOĆU!
Pauza…
Nećak: A nisi se molila za njega.
Ja: Kako znaš?
Nećak: Pa ja nisam nikad čuo……
Ja: Znaš, ne moraju se sve molitve čuti… nešto se izrekne i tiho.
Nećak: Aaaaaa, dobro.

Dragi blogeri, udajem se ovo ljeto.
I zajedno plovimo dalje… prvo na godišnji, a onda nadalje kroz život.
Dvije nade postaju jedno.

Svima vama dragi blog prijatelji veseli pozdravi!

p.s. Dragoj Stelli (Ljubljenoj kćeri) tko god je zna, neka joj javi.
Bit ću vam zahvalna jer nemam njen kontakt, a želim da zna.
- 10:01 - Komentari (21) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2013  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ugodno blogersko društvo

Malo citata o NADI

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se