moralne dileme

Znak života :-)

Živa, zdrava. Bez inspiracije za pisanje.

Od zadnjeg javljanja se nije desilo ništa spektakularno. Sve ide svojim tijekom. Radi se, jede, spava, popije koja kava s prijateljima i tako.
Da, u stvari … ima nešto novo ostvarila sam dugogodišnju želju odnosno postigla sam zadani cilj… skoro pa postigla. Mislila sam: dok to ostvarim bit ću sretna. To su one pričice koje čitamo u knjigama samopomoči (putem kojih se neki dobro obogate i ostvaruju raznorazne željice): Čovjek uvijek nečemu teži i misli da će biti sretan dok mu se to ostvari . Stvarnost nije takva imaš jedno hoćeš nešto drugo i tako u nedogled. Jednom davnom mi je jedan bloger napisao u komentar da na mjestu gdje je sreća nema sjedećih mjesta –očito je i to tako.
Dok mi se čestitalo na postignutom cilju nisam osjećala ništa. Ushit, zanos, ponos, sreću… ništa od toga. Osjećala sam : NIŠTA .
Zar opet?