Mjeseceva djeca
15.08.2006., utorak
Kako je proteklo putovanje do Zemlje Kentaura...
Ja i Iris smo bili u istom šatoru,a Drew i Cole u drugom i Tania i Corina u trećem.Samo smo spustile dvije deke na kojima smo trebale spavati,ostalo nam nije bilo potrebno.Iako je noć bila veoma svježa,nama to nije smetalo.Samo smo se sklupčale na podu i okrenule jedna drugoj leđa i zaspale od umora.Čule smo buku i vrisku vani.Skočile smo i uzele naše strijele i mačeve stavile u korice.Pogledale smo se,a zatim izletjele van.Imali smo šta i vidjeti...Naši ljudi su se borili sa Klanom Vampira,koji su željni krvi ubijali sve i svakoga.Dva vampira su se borila sa Drewom i Coleom.˝Idi,pomozi mu!˝viknula sam Iris da bi me čula.Ona je otrčala prema njemu,a ja prema Coleu.Njega je to izgleda zabavljalo,a pomalo i mene.˝Trebaš pomoć,braco?˝rekla sam nakon što sam stala iza leđa vampiru.Vampir se okrenuo i ja sam ga zbola što je učinilo da se pretvori u prah i pepeo.˝Imao sam sve pod kontrolom,sestrice!˝rekao je.˝Meni se ne čini tako!˝odgovorila sam mu.On je uperio strijelu prema meni i ja sam se šokirala.Otpustio ju je i ona je prošla tačno pored moje glave ubivši vampira koji me pokušao napasti s leđa.˝Sad smo jedan jedan...˝ rekao je podigvaši obrvu.Nasmijala sam se.˝Hajdemo pomoći ostalima!˝prozborio je i povukao me za ruku prema grupi vojnika koja se borila sa tucetom vampira.Neko vrijeme smo ja i on pravili šale na račun naše borbe,ali on na jednu nije odgovorio.Brzo sam sredila onog „zubana“ i okrenula se da vidim šta je sa Coleom.Ležao je dolje na podu,a iznad njega je stajao vampir,potpuno miran sa rukama podignutim u zrak kao da se sprema da mu probije srce mačem koji mu je bio u rukama.˝NEEEE!˝vrisnula sam jaki i mahnula rukom.Kada sam to uradila nešto nvidljivo je odgurnulo vampira i to tako jako da je odletio pet metara od mjesta na kojem je stajao.Cole me gledao sa osmijehom...Odgurnuo se leđima i skočio na noge..˝To ti se desi,stari,kada se zafrkavaš sa mojom sestrom!˝rekao je i ponosno me pogledao.˝Kako si to izvela?˝upitao me par minuta kasnije...˝Ma,nemam pojma!˝odgovoila sam mu.˝Probaj opet!˝rekao je uzbuđeno,kao dijete...Okrenula sam se i vidjela kako se Drew i Iris bore sa nekom trojicom.Podigla sam ruku i zamahnula,a oni su se razbacali „kud koji mili moji“...Drew me pogledao i samo rekao:˝Cool!˝.I Iris se isto nasmiješila.Ostali vampiri su se razbježali.˝Ovo je bilo Torino maslo!˝rekla je Tani...˝Uhvatila sam jednog i on mi je priznao...Ima pojačanje od ledenih ljudi.Nećemo uspjeti.˝nastavila je.˝I nećemo ako nastaviš tako razmišljati!˝obrecnula sam se na nju.Tania me pogledala pogledom koji znači da joj je žao. Iris me pretekla i rekla:˝Bolje pitanje je,kako su saznali da smo se ulogorili ovdje?˝Svi smo se pogledali,a Nick je rekao:˝Možda su nas pratili.˝ ˝U Rihanni?Sumnjam.Tamo nema Klanova Vampira.Ima vampira,ali ne takve vrste!˝ubacio se Cole.˝Cole je u pravu.Osim toga,mislim da bismo trebali pronaći kraljicu kentaura da nam pomogne!˝rekla sam.Na spomen kraljice,kentaura i njihovog pomaganje,ostali su zinuli od čuda.˝Kraljica Kentaura i kentauri nikome ne pomažu!Takvi su!˝rekao je Drew jasno i glasno. Pogledala sam ga i rekla:˝A zašto im ne pružiš priliku?Možda se tako ponašaju,jer su ih ljudi poput tebe iznevjerili...˝bijesno sam odvratila.Drew me samo blijedo gledao.I on je bio bijesan,ali nikada ne bi očekivao ovako nešto od mene.Uvijek smo se zavidno odlično slagali i uvijek bih ga slušala,ali sada sam mu jasno dala do znanja da je to prošlost i da više nisam malena.To ga je i šokiralo.U očima su mu se vidjeli zbunjenost,bijes i neka trunka,divljenja zbog mog stava.˝Dakle,idemo do Zemlje Kentaura!˝Svi su se složili.Nismo više ni spavali.Neki od vojnika su stražarili,a mi smo posjedali oko jedne od mnogobrojnih logoskih vatri koje smo upalili,jer je zima u Rihanni ledena.Sa prvom zrakom sunca krenuli smo udo Duginog Mosta,u Zemlju Kentaura.Most je bio uzak i vodio je kroz oblake.Visina i more ispod nas je poljuljalo morale mnogih.Ja,koja nikada u javnosti nisam pokazala da imam moć letenja,poletjela sam i razgrtala oblake olakšavajući im put.Oni su me zadivljeno gledali dok sam pravila siluete po nebu. Uživala sam u njihovoj pažnji.Prelazili smo most sve do zalaska Sunca,a potom smo sigurno kročili na tlo Zemlje Kentaura.˝Kuda sada?˝upitao je jedan od vojnika.To je bilo čudno,jer niko od vojnika mi se nikada u životu nije obratio bojeći se,ali sada jeste.To mi je bilo drago,jer im nisam željela utjerivati strah u kosti. Tog dana su se odlično držali,pogotovu kada smo bili na sredini mora.Kopno se nije uopšte vidjelo,a podigao se val od desetak metara koji je prijetio da će nas skinuti sa mosta i utopiti.˝Stani!˝povikala je Iris tada i val se spustio.More je bilo potpuno mirno.˝Sad smo sigurni da si ti kraljica mora˝rekla sam smiješeći joj se,a potom smo nastavili.More se više nije pomjeralo i bilo je mirno kao jezero.I ubrzo nakon toga smo stigli dovdje gdje smo.˝Ne brini se.Pronaći ćemo put!˝odgovorila sam mu i osmjehnula mu se, što je uzrokovalo njegovo rumenjenje,iako je bio star otprilike 24 godine.A zatim sam to isto pitanje postavila sebi...˝Kuda sad?˝ |
10.08.2006., četvrtak
Papirić
08.08.2006., utorak
Rješenje...
Pomalo podcjenjivačkim pogledom smo odmjeravali tog dečka koji je došao iz drugog svijeta.Kad bolje promislim,to se isto desilo i sa mnom.Trebali smo mu pružiti šansu,bar malenu.˝Uredu...Slušamo!˝rekla sam kraljevski gordo i sama se zapanjila tolikom egocentričnošću.Međutim,to Alexu nije smetalo,samo me zahvalno pogledao što mu pružam uopšte šansu.Bio je dosta fin i miran za jednu multinacionalnu zvijezdu.˝Želim da prođem test za kraljeve!˝rekao je mirno.Sada su svi definitivno mislili da je šenuo. Te testove mogu preživjeti samo vrijedni,a mi nismo znali da li je to on.˝Nema šanse!˝čula sam glas iza Alexa.Pogledala sam i vidjela Nicka.˝Ja sam taj test već prošao davnih dana.Cedric je znao šta će mu se desiti,te je mene izabrao da ga mijenjam.˝Svi smo šutili.Kimnuli smo potvrdno glavama,a zatim smo istrčali van.˝Ostani u mojoj sobi!˝rekla sam Alexu.Nije mu bilo drago zbog toga,ali je nakon mog ubjeđivanja pristao.Zaista mi je laknulo što je to učinio,jer bi mi bio na savjesti do kraja mog „kraljevskog“ života.Izašla sam vani,a seljaci su panično trčkarali donoseći vodu da ugase zapaljene kuće da se požar ne bi raširio po ostalim.Bilo je dosta povrijeđenih.Vidjela sam jednu djevojčicu,ne stariju od šest godina,kako plače i traži svoje roditelje.Prišla sam joj i ona je ustuknula.Bojala se mog izgleda,pa ipak nije mogla shvatiti događanja...˝Nemoj se bojati!˝rekla sam nježno.Djevojčica mi je dotakla kosu kao da me želi pomilovati,a zatim me zagrlila tražeći u meni oslonac.Podigla sam je.˝Koja je tvoja kuća?˝ brižno sam je upitala.Nije pomicala glavu samo je prstom pokazala u kuću koja je sada bila pretvorena u prah i pepeo.˝Jesu li ti roditelji bili tamo?˝upitala sam.Ona je slegnula ramenima i jače me zagrlila.˝Sirra, pronađi joj roditelje˝rekla sam mu.nije ga bilo dobrih petnaest minuta,a zatim je došla žena koja je bila sva od čađi,a oči su joj bile pune suza...˝Lillian!˝rekla je kad je vidjela djevojčicu.Pružila sam je u ruke njene majke i krenula da nastavim:˝Kraljice,hvala Vam...˝rekla mi je žena zahvalno.Nasmijala sam se i počela trčati nadajući se da ću naići na nešto ili nekoga.Vidjela sam tri osobe koje su se ugušile od dima,a ja im nisam mogla pomoći.Suze su mi išle niz obraze kao rijeka i nisam ih uspjevala zaustaviti.˝Platit će mi za sve˝govorila sam tiho i kroz zube.U sobu sam se vratila tek pred zoru.Vodila me prelijepa muzika koja je dopirala iz nje.Lagano i neprimjetno sam otvorila vrata i vidjela Alexa kako sjedi na mom krevetu i svira prelijepu melodiju,a zatim zapisuje nešto u neku svesku.˝Šta radiš?˝upitala sam.Brzo je pokupio svesku, olovku i gitaru...˝Trudim se ne osjećati se beskorisnim!˝rekao je hladnokrvno ni ne pogledajući u mene. Počela me gristi savjest,jer sam mu srezala krila da ne može poletjeti.˝Oh,pa ti nisi beskoristan!˝rekla sam pokušavajući izgladiti situaciju.˝Ti i tvoji prijatelji se ne ponašate tako˝odgovorio je.˝Misliš da je meni drago da izigravam heroinu?E pa,za tvoju informaciju,nije!Naprotiv,sve bih dala da mi je jedina okupacija kako upoznati slavnu ličnost i otići na koncert sa društvom.Čovječe,pa ljudi su umirali maloprije ispred mene,a ja nisam im mogla pomoći!Hoćeš da se mjenjamo?U svako doba,samo javi!˝odvratila sam mu bijesno,jer sam bila tanka sa živcima u tom trenutku.I njemu je bilo žao što je tako reagovao i to mu se vidjelo u očima.˝Žao mi je˝rekao je.˝Znam...˝prošaptala sam,a zatim smo se oboje nasmijali mojoj izjavi. Prišao mi je i ja sam željela da se izgubim u tim prelijepim zelenim očima.Poljubio me u obraz i na trenutak ostao dotičući moj obraz svojim.Osjetila sam onaj dobro poznati parfem ili kolonjsku vodu... Odmaknuo se i zatim zajedno sa svojim stvarima izašao.Uvukla sam se pod topli pokrivač,onako obučena, za svaki slučaj.Zaspala sam sa onim opojnim mirisom u mojim mislima.Mogla sam ga jasni vidjeti pred sobom i osjetiti onaj miris koji me toliko izluđivao.Onaj koji je me potpuno okupirao.Imala sam moru tu noć.Sanjala sam Alexa,ali ga nisam mogla dozvati,a kada sam ga dotakla on se potpuno raspršio.Ustala sam okupana u znoju.Imala sam blagu groznicu.Okupala sam se u toploj vodi i osjećala sam se mnogo bolje.Na silu sam pojela svoj doručak,a ni ostalima nije bilo ništa bolje.Sve riječi koje smo rekli jedno drugom nisu imale neko značenje.Najduža naša rečenica je bila:˝Dodaj mi so!˝ili dodaj mi neku namirnicu.Par puta bih pogledala „slučajno“ prema Alexu.On bi pogledao u mene i gledao narednih pet minuta,a ja bih osjetila kako mi se obrazi žare.Pogledala sam jednom prilikom u Iris koja je shvatila šta se dešava,te mi je krišom namignula i usnama oblikovala riječi:˝Samo naprijed!˝Uspjela je to da je ne vide ostali,ali ne i Alex kojeg je uhvatio napad smijanja i društvo za stolom,koje nije znalo o čemu se radi,su ga gledali kao da je sada definitivno pukao.Pogledala sam Iris prijekornim pogledom,jer je Alex sve shvatio,a ona se samo spustila niže kao da ju je sram što me uvalila.Ostatak dana smo radili na pripremi oklopa i oružja,te životinja koje su mogle podnijeti nisku temperaturu i snijeg.Nisam vidjela Alexa čitav dan,ali nisam ni imala vremena misliti na njega.Čekale su me velike obaveze i greške su bile nedopuštene.Opet je predvečer zapaljeno još par kuća.Izvadila sam novac iz riznice i dala da se kuća ponovo uredi.Najgore je što nam je ponestajalo polja.Plakala sam te noći...Ustala sam otvorila prozor i pustila hladnoću u sobu.˝Šta da radim?˝šaptala sam.Prošlo je već dvije sedmice od te noći.I svake noći je bilo spaljeno bar desetak kuća ,a riznica je bila gotovo prazna.Otišla sam carici Sunca.˝Šta želiš?˝upitala me kao da joj je svejedno,a možda joj je i bilo svejedno.Ispričala sam joj šta se dešava,a ona mi je hladnokrvno rekla:˝Preostaje ti jedino da se jedna od vas tri dobro uda.Idi sada˝Otišla sam gora nego što sam došla. |
07.08.2006., ponedjeljak
Odluka i posljedice
Takve me riječi nikada ne bi mogle umiriti,ali on ih je izrekao na način zbog kojeg sam osjetila toplinu po cijelom tijelu,a i nešto čudno u stomaku,obrazi su mi se zažarili,a koljena klecala.Sjetila sam se kako su to moje drugarice iz osnovne opisivale,ali ja to nikada nisam osjetila,pa ni sa Reesom.Ne mogu reći da ga nisam voljela.Bio mi je prva ozbiljna ljubav,a Cedric...U njemu sam vidjela samo prijatelja,kao što sam to vidjela u Drewu nekada.Ja i on smo se malo udaljili u zadnje vrijeme.On je imao obaveza u vezi Iris,a ja sam imala obaveza u vezi same sebe i stvari koje su mi se desile.Nisam više mogla misliti bistro,jer mi se Alexov parfem uvukao u nozdrve.Trznula sam glavom kao da se želim osvijestiti i sada sam se trudila koncentrisati na govor patuljka.˝Drage naše kraljice i poštovani ljudi,prije svega vam se želim zahvaliti što ste izašli na izbore i što ste se odazvali na pozive naših kraljica da učestvujete u svim zbivanjima. Rezultati glasovanja su 85% naprema 15% da kraljice ostanu na tronu.Stoga,možete zaključiti da ćemo ih idalje viđati...Hvala!˝rekao je i odmakao se...Nisam mogla vjerovati šta čujem!Bila sam tako sretna zbog svega ovoga.Okrenula sam se prema Victorii i Iris i snažno smo se zagrlile,a nakon toga su nam čestitali Drew,Cole i Corina,ali Eliaha nigdje nije bilo.Ipak,to mi nije pokvarilo raspoloženje.Alex mi je prišao sa rukama u džepovima i nasmijao se:˝Neću ti reći uobičajno „rekao sam ti“,ali sam ti rekao˝Nasmijala sam se i ja na tu njegovu sklopljenu rečenicu.˝Znaš,danas se vraćam u Selo Vukova,hoćeš li me posjetiti s vremena na vrijeme?˝upitao me spuštene glave,ali pogleda idalje uperenog u mene...Kimnula sam glavom, jer nisam znala šta da kažem više.To je bilo presmiješno.Može imati bilo koju curu i ovdje i na Zemlji,pa zašto bih onda ja bila posebna toliko?Te večeri je bila grozna mećava.Čula sam kucanje na vrata... ˝Naprijed˝rekla sam ni ne pitajući ko je.Nije me zanimalo.˝Ej,ćao!˝rekao mi je duboki i dobro poznati glas.Srce mi je zatitralo,a glas podrhtao,ali sam to savršeno skrivala:˝Zar nisi trebao danas otići?˝Rekla sam igrajući se sa pramenom kose...˝Uvijek radiš to sa kosom?˝rekao je pokazujući na moju ruku i prste koji su se igrali sa pramenom.Brzo sam spustila ruku i gledala ga pogledom koji moli za odgovor.˝Ne možemo se probiti.Snijeg je uranio zajedno sa Zimom.Kočije su preteške kao i životinje koje ih vuku, odmah bi propali kroz snijeg,a i ni ne bi mogli izdržati toliku zimu.Životinje bi se sigurno nahladile.˝ filozofirao je...˝Da pogodim...Pričao si sa Coleom?˝rekla sam smijući se.Potvrdno je kimnuo glavom... ˝Mislio sam da nešto znam,ali zapravo sam sad saznao da ne znam ama baš ništa˝šalio se na svoj račun. ˝Ma,znaš mnogo stvari˝rekla sam...˝Kao na primjer?˝bio je uporan.˝Imaš divan glas!˝rekla sam,a to ga je natjeralo da se zarumeni.˝Znaš,razmišljao sam...dobio sam neki materijal da uradim specijalno izdanje za moju pjesmu „Wherever you will go“,pa ako se mogu poslužiti Cedricovim likom˝molio je...Kimnula sam glavom potvrdno.˝Sigurna sam da bi on to volio...˝rekla sam tiho.˝A ti?˝prošaptao je...˝I ja isto˝rekla sam nečujno gledajući ga ravno u oči.Imao je predivne zelene oči,koje su se katkad presijavale na smeđe. Gubila sam se u njima.Sporo mi se približavao.Bio je veoma blizu.Mogla sam osjetiti njegov dah na svom licu.Zaklopila sam oči i opustila sam.Taj čarobni trenutak je pokvario tup udarac negdje u blizini dvorca, jer se tlo pomicalo...˝Šta se dešava?˝upitao me Alex.˝Stani!˝rekla sam mu,a potom zovnula:˝Sirra!˝Sirra je dotrčao brzinom munje.˝Znaš šta ti je činiti!˝Otvorila sam prozor i svjetlost punog mjeseca je ušla u moju sobu...Osjetila sam kako ja više nisam ja.Postala sam djevojka-vuk,baš kao prvu noć kada smo se ja i Sirra ujednili.Alex je to sve blijedo promatrao.˝Ti imaš rep...˝promucao je kada smo završili transformaciju... Nasmijala sam se,a blagi očnjaci su sjevnuli...˝I očnjake...˝rekao je tiho...˝Rekoh ti da sam divlja...˝rekla sam nonšalantno prolazeći pored njega.Zapravo sam mislila kako mi flert uopće može padati napamet u ovakvoj stiuaciji...˝Dođi.Nisi ti još ništa vidio!˝rekla sam vukući ga za ruku za sobom.Sirri nisam trebala nipta ni reći.Sada smo bili jedno.To smo,ustvari,uvijek bili,ali sada je ta veza postala još jača.Već su u dvorani bili svi...Na putu prema tamo,Alex nije ništa pitao,samo je rekao:˝Lijepa tetovaža!˝Nisam mu odgovorila,jer sam uletjela u dvoranu...˝Šta se dešava?˝upitala sam.Drew me pogledao zabrinuto:˝Tora i Amber su napale.Spalile su već 20 kuća od mještana.I poslale su samo jednu jedinu poruku...˝Uzela sam ili,bolje rečeno,istrgnula sam poruku iz ruke mog brata...˝Prekasno,princezice...˝Poruka je bila jasna i sasvim ratoborna i provokoativna.Pogledala sam u Iris koja je stajala sa Lunom,Taniu koja je sjedila na Ilayu i Corina na svom Spiritu.Eliaha nije bilo...˝Gdje je Eliah,pobogu?˝prozoborila sam...Corina je spustila glavu i rekla:˝Ciara,on nas je izdao!˝Nisam mogla vjerovati svojim ušima.Proveli smo toliko vremena zajedno da bi nas na kraju odbacio kao krpe.˝Divno!Sada nam fali dvoje!˝rekla sam zvučeći pomalo histerično.Duboko sam uzdahnula nakon što mi je Iris dobacila da se smirim.˝Nije sve izgubljeno!˝rekla sam mirno...Ostali su me gledali sa znatiželjom,čuđenjem i s trunkom straha.˝Kraljica Kentaura...Mogli bi je pozvati u pomoć!˝Drew me pogledao kao da sam luda:˝Jesi li ti normalna?Ti odlično znaš da su kentauri užasno ratoborni i nepokorljivi˝Pogledala sam ga prijekorno:˝Pa ko kaže da ćemo ih pokoravati?˝Victoria je rekla:˝To nije loša ideja,ali nam fali još jedan čuvar da bi sve bilo potpuno?˝Spustila sam glavu...˝Ne,ne fali vam niti jedan čuvar!˝progovorio je Alex...˝Kako to misliš?˝ upitao ga je Cole sa podignutom obrvom.˝Zato što ću ja biti posljednji čuvar!˝odgovorio je smireno. Sada sam ga pogledala i ja jednako začuđeno:˝Ti si lud!˝On se nasmijao:˝Zapravo i nisam˝.Bili smo znatiželjni kakve ideje ima neko ko se ne razumije u ovakve stvari,ali svaka pomoć nam je bila dobrodošla. |
05.08.2006., subota
Alex...dečko sa Zemlje...
Glasanje...
Noć sam provela nemirno.Ja,Iris,Drew i Victoria smo bili u mojoj sobi,jer nisam željela biti sama.Od same pomisli na rat,grčio mi se stomak.A narod?Šta će odlučiti i šta će se desiti s njima ako moje odluke budu pogrešne?Neprestano sam u glavi vrtila ista pitanja.Po svemu sudeći i Iris i Victoria su bile zabrinute ,ali ne toliko i ne za iste stvari kao i ja.Ipak,moja riječ je u Rihanni i Ujedinjenim Mjesečevim Kraljevstvima bila zadnja i neopovrgljiva,tako da sam jedino ja mogla biti glavni krivac za sve.Tek sam se nakon par minuta sjetila da bih trebala ispitati i onog dečka,koji je izgledao tako zabrinuto,zbunjeno i nevino.Sa njima se ne smije igrati,mislila sam.Već je bilo dovoljno hladno da se može ložiti vatra,pa je i u mom kaminu gorjela i tu su svoj kutak pronašli Iris i Drew.Victoria se nemarno naslonila na prozor i gledala negdje u daljinu,a ja sam sjedila na podu naslonjena na krevet sa Sirrinom glavom na mom krilu. Jutro je svanulo i ja sam ustala iz sjedećeg položaja i krenula da izdam naredbe za glasanje.To je veoma iznenadilo narod,koji se dosada nije pitao ni za šta toliko važno...˝Pa,zar oni nisu čuli za demokratiju?˝ upitala me Alexis,koja me ulovila dok sam razgovarala sa šumskom vilom o osobama koje će prebrojavati glasove...˝Ne,Alexis...Ovo je monarhija.Ovdje glavnu riječ imaju kraljevi i kraljice i nisu navikli na taj sistem.Čak nikad nisu ni čuli za tu riječ...˝rekla sam.˝Kod nas je drugačije!Mi na Zemlji...˝govorila je,a ja sam se nasmijala.˝Šta je toliko smiješno?˝upitala me izmješanih osjećaja ljutnje i zbunjenosti.˝Znam ja veoma dobro kako je na Zemlji.Nekoć sam živjela tamo...u Sarajevu...˝rekla sam.˝U Sarajevu?˝rekla je gledajući me o čemu pričam.˝Da,u Sarajevu.Glavnom gradu male balkanske države,Bosne i Hercegovine. Bilo mi je prelijepo tamo,ali smo se morali preseliti u SAD i tako sam upoznala Drewa.˝rekla sam.˝Malo su vam neobična imena...mislim tebi i tvojoj mami˝rekla je sa malom nelagodom.Ja sam se nasmiješila: ˝Oh,Aurora joj je američko ime,a Aisha bosansko˝Kimnula je glavom,a onda,prije nego što je uspjela bilo šta reći,na vratima se pojavila ona ista šumska vila:˝Sve je spremno˝rekla je.Ispričala sam se Alexis i otišla do dvorane.Istupila sam i svi su se utišali:˝Svi ste ovdje iz samo jednog razloga.Naime,dvije kraljice koje smo nedavno ugostili,su odlučile da ja,Iris i Victoria nismo sposobne da vodimo ovu zemlju na pravi način...˝U gomili se čulo mrmljanje i negodovanje...˝Već svi pretpostavljate da se radi o Amber i Tori. Izjavile su da će objaviti rat ukoliko ne damo ostavku i njima prepustimo vladavinu.Nismo željeli uraditi ništa bez vas,te imate papiriće sa pitanjem i trebate zaokružiti „da“ ili „ne“.Glasanje je službeno započeto i trajaće dva sata od ovog trena.˝duboko sam uzdahnula i izmaknula se,a u dvorani je nastao metež.Neki su bili uzbuđeni što su napokon ušli u palaču,a neki su željeli to sve što brže završiti i otići raditi svoj neki posao.Otišla sam u sobu i duboko uzdahnula.Bila sam sama,jer je Drew otišao sa Sirrom ka veterinaru,ako se to zanimanje ovdje tako može nazvati.˝Gle,gle,gle...Koga li to imamo ovdje?˝čula sam grubi glas iza sebe.˝Ti!Kako si pobjegao?˝prozobrila sam ne skidajući pogleda sa bezobraznika sa dugim jezikom,onog istog kojeg je Tora poslala.˝Ako mi priđeš,vikat ću!˝rekla sam praveći se nevino i bespomoćno,a zapravo sam čekala savršen trenutak da iz čizme izvučem nož.˝Opa,izgleda da ste jadni koliko i izgledate...Nisu vas učili nikakvim vještinama!˝nastavio je pametovati...˝Glupan˝pomislila sam,ali nisam to rekla i dalje sam bila „jadnica“:˝O čemu pričaš?˝Prilazio mi je igrajući se sa vrhom noža...˝Ne brini,brzo ćemo to završiti!˝rekao je pobjedonosno.˝O,ne...Nećeš ti ni sa kim završavati ništa˝čula sam nepoznat glas,ali to mi nije bilo važno.Neprimjetno i nevjerovatno brzo sam izvukla maleni nož,ali opasno oštar.Pogledala sam ispred sebe i vidjela kako je to čudovište podiglo plavokosog dečka i htjelo ga dokrajčiti.Iskezio je zube i ja sam tek tada shvatila da je on vampir...˝Hej,gromado!Nešto si zaboravio!˝doviknula sam mu na šta se on okrenuo jednim pokretom,potpuno ignorišući dečka,ali ne smanjujući stisak.Bacila sam nož na njega iz sve snage.Sreća mi je poslužila,te mu je nož prikovao košulju duboko u zid.Znala sam da će ga to držati samo par minuta,ali ja sam izvukla mač koji je stajao na kaminu i primaknula mu je koži na vratu...˝Šta je? Nisi više onako pričljiv kao prije?Maca ti pojela jezik?˝provocirala sam ga.Osjetila sam njegov strah. Teško je gutao i znoj mu je obljevala lice.Na vratima sobe su se pojavili stražari.Istog trena su ga odveli u tamnicu.Htjeli su povesti i onog plavokosog dečka...˝Ne!Njega ostavite...˝rekla sam im i oni su oklijevali nekoliko sekundi,a zatim su napustili sobu.Pružila sam mu ruku da se pridigne.Susretljivo ju je prihvatio. ˝Bila si vraški opasna maloprije˝rekao mi je sa osmijehom,koji je ocrtavao oduševljenje...Ja sam se samo nasmiješila:˝Ja sam Ciara,a ti?˝Pružio mi je ruku opet:˝Ciara?Lijepo ime...˝ ˝Hajde,ne laskaj,laskavče, nego mi reci kako se zoveš!˝prekinula sam ga.˝Alexander...ali prijatelji me zovu Alex.˝odgovorio je,a lice mu je oblilo rumenilo.˝U redu,Alex...Kako si uspio zdušiti mojim čuvarima?˝rekla sam.On se nasmijao: ˝Nisam znao da kraljice koriste fraze poput „zdušiti“...˝Pogledala sam ga:˝Daj,ohladi,pa tek mi je 16!A je li ti uvijek tako izbjegavaš odgovarati na pitanja?˝Sada je ono crvenilo koje je maloprije bilo na mom licu iznenada prešlo na njegovo.˝Nemoj se naljutiti,ali straža ti je bezveze˝rekao je nonšalantno...˝Odakle si?˝ upitala sam...˝Joj,što ti voliš postavljati pitanja...Ja sam iz Sela Vukova,nekoliko kilometara od Rihanne, ali sam tek saznao da sam iz ove zemlje.Pa,sam napustio karijeru i vratio se svojim korijenima...˝govorio je brzo...I meni su se upalile lampice:˝Hej,pa zar ti nisi onaj pjevač iz grupe „The Calling“?˝On se opet nasmijao,provukao prstima kroz kosu i rekao:˝Vidim da ste odlično obavješteni!˝Bio mi je veoma simpatičan...˝Oh,ne laskaj sebi,ja sam iz L.A.,zapravo iz Europe,a kasnije sam se preselila u SAD˝ odgovorila sam mu.Pričala sam sa njim puna dva sata,a zatim sam ga uzela za ruku i izvela u dvoranu da čujemo rezlutate.Dok se sve to spremalo za čitanje rezultata,gledala sam u njegov profil...Baš je sladak, mislila sam.Očito je i on primjetio da gledam u njega neprestano,te se okrenuo i nasmijao.Kažu da su oči prozor svake duše i ja sam željela zaviriti u nju,ali me u tome omeo glas jednog patuljka,koji se pojavio da pročita rezultate.Stegla sam šake od uzbuđenja i moja napetost se mogla rezati nožem.Očito je to primjetio i Alex.˝Sve će biti O.K.,vidjet ćeš˝šapnuo je... |