Mjeseceva djeca

05.08.2006., subota

Glasanje...

Noć sam provela nemirno.Ja,Iris,Drew i Victoria smo bili u mojoj sobi,jer nisam željela biti sama.Od same pomisli na rat,grčio mi se stomak.A narod?Šta će odlučiti i šta će se desiti s njima ako moje odluke budu pogrešne?Neprestano sam u glavi vrtila ista pitanja.Po svemu sudeći i Iris i Victoria su bile zabrinute ,ali ne toliko i ne za iste stvari kao i ja.Ipak,moja riječ je u Rihanni i Ujedinjenim Mjesečevim Kraljevstvima bila zadnja i neopovrgljiva,tako da sam jedino ja mogla biti glavni krivac za sve.Tek sam se nakon par minuta sjetila da bih trebala ispitati i onog dečka,koji je izgledao tako zabrinuto,zbunjeno i nevino.Sa njima se ne smije igrati,mislila sam.Već je bilo dovoljno hladno da se može ložiti vatra,pa je i u mom kaminu gorjela i tu su svoj kutak pronašli Iris i Drew.Victoria se nemarno naslonila na prozor i gledala negdje u daljinu,a ja sam sjedila na podu naslonjena na krevet sa Sirrinom glavom na mom krilu. Jutro je svanulo i ja sam ustala iz sjedećeg položaja i krenula da izdam naredbe za glasanje.To je veoma iznenadilo narod,koji se dosada nije pitao ni za šta toliko važno...˝Pa,zar oni nisu čuli za demokratiju?˝ upitala me Alexis,koja me ulovila dok sam razgovarala sa šumskom vilom o osobama koje će prebrojavati glasove...˝Ne,Alexis...Ovo je monarhija.Ovdje glavnu riječ imaju kraljevi i kraljice i nisu navikli na taj sistem.Čak nikad nisu ni čuli za tu riječ...˝rekla sam.˝Kod nas je drugačije!Mi na Zemlji...˝govorila je,a ja sam se nasmijala.˝Šta je toliko smiješno?˝upitala me izmješanih osjećaja ljutnje i zbunjenosti.˝Znam ja veoma dobro kako je na Zemlji.Nekoć sam živjela tamo...u Sarajevu...˝rekla sam.˝U Sarajevu?˝rekla je gledajući me o čemu pričam.˝Da,u Sarajevu.Glavnom gradu male balkanske države,Bosne i Hercegovine. Bilo mi je prelijepo tamo,ali smo se morali preseliti u SAD i tako sam upoznala Drewa.˝rekla sam.˝Malo su vam neobična imena...mislim tebi i tvojoj mami˝rekla je sa malom nelagodom.Ja sam se nasmiješila: ˝Oh,Aurora joj je američko ime,a Aisha bosansko˝Kimnula je glavom,a onda,prije nego što je uspjela bilo šta reći,na vratima se pojavila ona ista šumska vila:˝Sve je spremno˝rekla je.Ispričala sam se Alexis i otišla do dvorane.Istupila sam i svi su se utišali:˝Svi ste ovdje iz samo jednog razloga.Naime,dvije kraljice koje smo nedavno ugostili,su odlučile da ja,Iris i Victoria nismo sposobne da vodimo ovu zemlju na pravi način...˝U gomili se čulo mrmljanje i negodovanje...˝Već svi pretpostavljate da se radi o Amber i Tori. Izjavile su da će objaviti rat ukoliko ne damo ostavku i njima prepustimo vladavinu.Nismo željeli uraditi ništa bez vas,te imate papiriće sa pitanjem i trebate zaokružiti „da“ ili „ne“.Glasanje je službeno započeto i trajaće dva sata od ovog trena.˝duboko sam uzdahnula i izmaknula se,a u dvorani je nastao metež.Neki su bili uzbuđeni što su napokon ušli u palaču,a neki su željeli to sve što brže završiti i otići raditi svoj neki posao.Otišla sam u sobu i duboko uzdahnula.Bila sam sama,jer je Drew otišao sa Sirrom ka veterinaru,ako se to zanimanje ovdje tako može nazvati.˝Gle,gle,gle...Koga li to imamo ovdje?˝čula sam grubi glas iza sebe.˝Ti!Kako si pobjegao?˝prozobrila sam ne skidajući pogleda sa bezobraznika sa dugim jezikom,onog istog kojeg je Tora poslala.˝Ako mi priđeš,vikat ću!˝rekla sam praveći se nevino i bespomoćno,a zapravo sam čekala savršen trenutak da iz čizme izvučem nož.˝Opa,izgleda da ste jadni koliko i izgledate...Nisu vas učili nikakvim vještinama!˝nastavio je pametovati...˝Glupan˝pomislila sam,ali nisam to rekla i dalje sam bila „jadnica“:˝O čemu pričaš?˝Prilazio mi je igrajući se sa vrhom noža...˝Ne brini,brzo ćemo to završiti!˝rekao je pobjedonosno.˝O,ne...Nećeš ti ni sa kim završavati ništa˝čula sam nepoznat glas,ali to mi nije bilo važno.Neprimjetno i nevjerovatno brzo sam izvukla maleni nož,ali opasno oštar.Pogledala sam ispred sebe i vidjela kako je to čudovište podiglo plavokosog dečka i htjelo ga dokrajčiti.Iskezio je zube i ja sam tek tada shvatila da je on vampir...˝Hej,gromado!Nešto si zaboravio!˝doviknula sam mu na šta se on okrenuo jednim pokretom,potpuno ignorišući dečka,ali ne smanjujući stisak.Bacila sam nož na njega iz sve snage.Sreća mi je poslužila,te mu je nož prikovao košulju duboko u zid.Znala sam da će ga to držati samo par minuta,ali ja sam izvukla mač koji je stajao na kaminu i primaknula mu je koži na vratu...˝Šta je? Nisi više onako pričljiv kao prije?Maca ti pojela jezik?˝provocirala sam ga.Osjetila sam njegov strah. Teško je gutao i znoj mu je obljevala lice.Na vratima sobe su se pojavili stražari.Istog trena su ga odveli u tamnicu.Htjeli su povesti i onog plavokosog dečka...˝Ne!Njega ostavite...˝rekla sam im i oni su oklijevali nekoliko sekundi,a zatim su napustili sobu.Pružila sam mu ruku da se pridigne.Susretljivo ju je prihvatio. ˝Bila si vraški opasna maloprije˝rekao mi je sa osmijehom,koji je ocrtavao oduševljenje...Ja sam se samo nasmiješila:˝Ja sam Ciara,a ti?˝Pružio mi je ruku opet:˝Ciara?Lijepo ime...˝ ˝Hajde,ne laskaj,laskavče, nego mi reci kako se zoveš!˝prekinula sam ga.˝Alexander...ali prijatelji me zovu Alex.˝odgovorio je,a lice mu je oblilo rumenilo.˝U redu,Alex...Kako si uspio zdušiti mojim čuvarima?˝rekla sam.On se nasmijao: ˝Nisam znao da kraljice koriste fraze poput „zdušiti“...˝Pogledala sam ga:˝Daj,ohladi,pa tek mi je 16!A je li ti uvijek tako izbjegavaš odgovarati na pitanja?˝Sada je ono crvenilo koje je maloprije bilo na mom licu iznenada prešlo na njegovo.˝Nemoj se naljutiti,ali straža ti je bezveze˝rekao je nonšalantno...˝Odakle si?˝ upitala sam...˝Joj,što ti voliš postavljati pitanja...Ja sam iz Sela Vukova,nekoliko kilometara od Rihanne, ali sam tek saznao da sam iz ove zemlje.Pa,sam napustio karijeru i vratio se svojim korijenima...˝govorio je brzo...I meni su se upalile lampice:˝Hej,pa zar ti nisi onaj pjevač iz grupe „The Calling“?˝On se opet nasmijao,provukao prstima kroz kosu i rekao:˝Vidim da ste odlično obavješteni!˝Bio mi je veoma simpatičan...˝Oh,ne laskaj sebi,ja sam iz L.A.,zapravo iz Europe,a kasnije sam se preselila u SAD˝ odgovorila sam mu.Pričala sam sa njim puna dva sata,a zatim sam ga uzela za ruku i izvela u dvoranu da čujemo rezlutate.Dok se sve to spremalo za čitanje rezultata,gledala sam u njegov profil...Baš je sladak, mislila sam.Očito je i on primjetio da gledam u njega neprestano,te se okrenuo i nasmijao.Kažu da su oči prozor svake duše i ja sam željela zaviriti u nju,ali me u tome omeo glas jednog patuljka,koji se pojavio da pročita rezultate.Stegla sam šake od uzbuđenja i moja napetost se mogla rezati nožem.Očito je to primjetio i Alex.˝Sve će biti O.K.,vidjet ćeš˝šapnuo je...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.