Mjeseceva djeca
23.07.2006., nedjelja
Mala Francuskinja u Vrtovima iza Proljetnih Vrata...
|
Moja nada da ću sve prebroditi se srušila samo sa jednom rečenicom. U glavi su mi odzvanjale riječi novog čuvara,Cedrica...˝Ti si ga ubila,ti si ga ubila...˝i tako unedogled.Zamijetila sam vrata kojih se baš i ne sjećam.Sudeći po Sirrinom izgledu,ni on... Oprezno sam otvorila vrata i ugledala ogledalo na sredini sobe.Imam još vremena dok se zabava ne završi,mislila sam.Prišla sam ogledalu i pogledala u njega. Vidjela sam Reesa kako me grli i nestašno se igra sa mojom dugom kosom.Položio je ruke oko mojih bokova.Okrenula sam se u nadi da je to uistinu on,ali njega nije bilo.Još jedno od niza razočarenja...˝Sada mi još roviš po stvarima?Zašto te zanima Ogledalo Iluzija?˝ bombardirao me pitanjima neko iza mene. Šutjela sam i tužno gledala u Reesovo lice. Osjetila sam ruku na ramenu i šapat na uho:˝Nedostaje ti,ha?˝ Te riječi su me vratile u stvarnost.Podigla sam glavu ponosno i pogledala ko mi to šapće.Cedric...Mogla sam i pretpostaviti.˝Došao si se naslađivati?˝rekla sam.Moje riječi su me začudile,jer sam nešto slično,a možda i isto rekla Reesu.U Cedricu je proradila njegova glupa tvrdoglavost i takozvani ponos:˝Nemoj počinjati od sebe...Nismo svi jednaki... ˝Odgurnuvši ga malo u stranu,pošla sam prema vratima.Čula sam njegovo dobacivanje: ˝Pošto ćemo boraviti zajedno,molim te,da ne prilaziš mojim stvarima.˝Nisu mi trebale njegove stvari.One su me najmanje zanimale od svega.Vrijeme do zore sam provela sa Sirrom. Čula sam preturanje po sobi mog novog cimera,koji me ujedno trebao i paziti.Čim je svanulo otišla sam po svoga jednoroga.Pomilovala sam ga po njegovoj zlatnoj grivi...˝Ššš...Ne brini se,Serena...To sam ja!˝ Nakon tih riječi jednorog se umirio.Osedlala sam ga i zajahala.˝Šta kažete da idemo u Vrtove iza Proljetnih Vrata?˝ Voljela sam pričati sa životinjama.Nekako su bolje raumjele nego ljudi.Ustvari,nikad mi nije bilo jasno zašto ljudi misle da su pametniji i moćniji od životinja.Zadubljena u svoje misli,stigla sam veoma brzo do svog odredišta.Tamo me čekala kućica za odmor ,bar su je tako zvali.Meni je to bila prava vila,ali bez obzira na veličinu,savršeno se uklapala u tu idilu.Bilo je oko pola devet,a ja sam bila svjesna da će me tražiti,ali nisam marila za to. Pored Anđelskih Izvora,koji su se nalazili nekoliko minuta od kuće, uživala sam boraviti. Samo bih legla ispod starog hrasta ili nekog drugog drveta i gledala kako se anđeli sakupljaju oko vode.Sve je bilo smireno i vrijeme je stajalo.U tom trenutku mi se činilo da čitav svijet tamo može propasti,što se mene tiče.Bilo je predivno gledati Serenu kako trčkara sa onim duhovnim bićima.Čak je i ozbiljni Sirra tu i tamo poskočio za jednim ađelčićem,koji se vrtio u bliznini.Sve u svemu, odlično smo se zabavljali.U jednom momentu mi se učinilo da sam vidjela djevojku kako viri iza grmlja. Praveći se kao da ništa nisam vidjela,krišom sam promatrala to mjesto.Djevojka je s vremena na vrijeme izvirivala.Mislim da sam je šokirala kada sam se našla iza nje i upitala je:˝A ko si ti?˝ Djevojka je bila prestrašena.Ipak,nisam mogla a da ne zamijetim njezinu dugu smeđu kosu i kristalne zelene oči.Morala sam se nasmijati,jer sam pomislila kako gotovo svi u zadnje vrijeme imaju takve oči.To je djevojku očito zbunilo,ali je gordo ustala i najzad progovorila:˝Ja sam Alexis,a ko si ti?˝Ignorisala sam njeno pitanje i pitala:˝Odakle si?˝Djevojka se podrugljivo nasmijala i rekla: ˝Kakvo smiješno pitanje!Pa,iz Francuske. Da možda nisi zaboravila gdje se nalazimo?˝ Ovo mi je sve postalo presmiješno...˝Zapravo,ti ne znaš gdje se nalaziš,jer,koliko ja znam,u Francuskoj ne možeš zateći anđele i jednoroge.˝Tim riječima sam je zbunila i jasno se vidjelo da joj je sigurnost poljuljana.Ipak,ona je nastavila sa pitanjima:˝Pa,dobro, možda i jeste tako.Gdje se nalazimo i ko si ti?˝Njezina upornost je bila zadivljujuća... ˝Nalaziš se u Rihanni,Mjesečevoj zemlji,a ja sam Ciara˝rekla sam tiho.Nisam željela naglasiti da sam princeza,jer mi do statusa nije bilo. Alexis je sve to zadivljeno posmatrala... ˝Mogu li ostati ovdje,sa tobom?Molim te,povedi me!˝imala je molećiv glas,pa mi se u jednom trenutku učinila kao dijete.Najzad sam popustila i preko usta prevalila pozitivan odgovor.Bila je veoma vesela.Došlo je vrijeme da se vratimo u Rihannu.Pružila sam joj ruku i pomogla da se popne na Serenu.Odjahali smo na krilima vjetra vidno uzbuđene,jer smo pronašle prijeteljicu...  Ovo je kuća u sklopu Vrtova iza Proljetnih Vrata.Ono što je zanimljivo je to što tamo postoje samo dva godišnja doba,proljeće i ljeto.Uvijek je toplo i prepuno raznobojnog cvijeća.Savršeno mjesto za ljetovanje...  Ova djevojka koju vidite,sam ja...Jedna od stvari u kojima uživam je šetanje poljima Vrtova iza Proljetnih Vrata.Tada sam išla prema Anđelskim Izvorima.Sirra i Serena su negdje odlutali,pa im ne zamjerite...  Ah,moje omiljeno mjesto za odmaranje...Anđelski Vrtovi..Uistinu,prelijepo mjesto!Pored izvora se nalazi jedan od anđela.Po svemu sudeći,pjeva ili radi nešto slično...Većinom se igraju sa Serenom i Sirrom,jer često dolazimo...  Ovo je Serena...Jednorog kojeg mi je poklonio moj stariji brat Cole na ceremoniji darivanja.I on baš kao i ja uživa u Anđelskim Izvorima.To mu je najmilije mjesto za igru... |
