Pojam „Selfie“, koji se poistovjećivao sa sebeljubljem, bila je 2013. riječ godine.

Roditelji Selfie-generacije su im govorili kako su oni posebna posebna djeca i da mogu biti Nešto Posebno - samo moraju to htjeti.

S druge strane trendovi socijalnih mreža i odgovarajuća tehnologija ih je u njihovom razvoju usmjeravala na vlastiti stil i osobnost.

Iako je većini u startu ideja ogoljavanja vlastitog “Ja“ bila odbojna s vremenom su takvi postali manjina i sve je više onih koji se kroz objavu selfieja suočavaju sa samim sobom.

Slijedila je mukotrpna borba za sakupljanjem lajkova.

Selfie generacija odrasta u vrijeme osjećaja nemoći zbog razvoja društva, pa je selekcija vlastitih fotki i njegovanje ciljanog profila nastao kao odgovor na tu nemoć i pokušaj njenog pretvaranja u suprotnost – vlastitu svemoć.

Jer, granice ne postoje.

Kad društvene i obiteljske spone popuste, a priroda nanese svoje mijene, selfuređivanje vlastitog izgleda je postalo i sredstvo jačanja sigurosti i samopouzdanja koje im nitko ne smije oduzeti.

Baš kao što su im i roditelji znali reći.

Oblik prilagodbe im daje tu sigurnost.

Oznake: failed shot

Nakon posjeta izložbi: "Muškarci, Žene i Jezik"

Neki izrazi u ženskom rodu su, ipak, pejorativni, u odnosu na muški rod.

Što da je Drago Gervais pisao ovako:

Tri nônice stâre
pred kućun su stâle
i kritikale.
i Usidjelicu, i Razvednicu i Udovicu
i Majku-Kraljicu
Jedna da j takova,
jedna onakova,
jedna bi se rad ženit,
a druga se zna lenit,
treća sve zafrajâ,
četrta da ne vajâ.
A svet da se j pokvarîl
i prvo da j boji bîl.
Tri nônice stâre
su kritikale
od ôsme do pôlna.
A kad je polne zvonilo,
a jednôj je doma poć bîlo.
Su dve ustale
i nju kritikale.



*Ovaj tekst nije sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Oznake: usidjelica alte Jungfrau

Amelie Dyer je imala samo lijepo ime.
Mary Ann Cotton je voljela Arsena ali ne za muža.
Constance Kent je ušla u šesnaestu godinu.
Brunhilda Storseth je bila Paulova kćer.
Dagmar Overby nije voljela čitati Ivicu i Maricu.
Jane Toppan je vodila palijativnu skrb onako kako je mislila da treba.
Tillie Klimek je voljela proricanja koja se ostvaruju.
Marie de Roux je bila temeljita kad nešto treba dovršiti.

Nijedna nije voljela pisanu riječ.

Oznake: krim strip