četvrtak
roosevelt islanders
ima taj jedan susjed u mojoj zgradi.
vidjam ga posvuda. vidjam ga cesto.
uvijek se javi, i sa daljine, srdacno se smjeska. nosi odijela, na vrhu uredno pocesljanu glavu.
ponekad i ne nosi odijelo, vikendom. vikendom vodi sa sobom i pokoje dijete.
ocekujem da ce jedan dan pozvoniti na moja vrata, otkopcati patent svojeg humanoidnog lika, pokazati veliku zelenu alien glavu sa siljatim zubima. to ce biti zadnje sta cu vidjeti.
mozda i u liftu.
danas mi je m. predlagao da ga gurnem pod vlak. da ne brinem vise. prilika je bila savrsena.
ali ja znam bolje. izletilo bi iz njega stotine tankih ljepljivih ticala. uhvatio bi se za plafon, pokretne stube, neonska svjetla. ne mogu to riskirati pred toliko ljudi u metrou.
m. kaze da se u susjedu mozda krije keanu reaves. ali ja znam bolje!
keanu je toliko mnogo jaci!
jucer: vijesti koje cine da ti zakuca srce jace nisu uvijek dobre. dapace. i opet sve je u redu, oporavljam se.
