ponedjeljak
nature-hungry
hoću da legnem na Sunce
da sačekam da se stanje popravi
dok me Zemlja ne zaliječi
trava preraste
da se korijenje zlatno i čvrsto ispreplete
stijene oblikuje po mojim bokovima.
treba mi hladno jezero
da istočim ovu svoju ludu krv
pripustim izvana na unutra
hoću da vidim samo ptice koje prolijeću
da me ne zbunjuju ludosti moje
da počne sve da funkcionira
opet ko onda ko nekad
dok sam još bila potpuno gola
potpuno svoja
nestala
jedno u Svemiru
da prestanem da postojim
da bi napokon bila cijela Živa
srijeda
puzzle iskrzanih rubova
onu ja koja je
živila pisala sanjala
jebala se
sa tobom
glasom bićem riječima
najmanje tijelom
smijala se u noćnoj ulici
na misao tvog postojanja
patetičnu ludu fatalističku
odvojila sam je
ja sa njom u utrobi
nisam mogla disati
ja sam je obožavala
ako je ikada postojala
zamišljam obrok
hranu vino vaniliju
ovalni stol jednonogi
sve mi na okupu
zvoni smijeh
zvona u krošnjama
srebrnih stabala
na septembarskom vjetru
i slupčani pogledi
u prazno nepostojanje
ovu moju podijeljenost
riječima više ne znam
sastaviti.
