srijeda

puzzle iskrzanih rubova

onu ja koja je
živila pisala sanjala
jebala se
sa tobom
glasom bićem riječima
najmanje tijelom
smijala se u noćnoj ulici
na misao tvog postojanja
patetičnu ludu fatalističku
odvojila sam je
ja sa njom u utrobi
nisam mogla disati
ja sam je obožavala
ako je ikada postojala

zamišljam obrok
hranu vino vaniliju
ovalni stol jednonogi
sve mi na okupu
zvoni smijeh
zvona u krošnjama
srebrnih stabala
na septembarskom vjetru
i slupčani pogledi
u prazno nepostojanje

ovu moju podijeljenost
riječima više ne znam
sastaviti.

<< Arhiva >>

po putu...

nasumičnim neredom

.MP.mani.duri.CV.e-tw.G.&.
.NF.numb.M.Q.add.VT.
.echo.hero.min.Xi.S.L.
.#.#.#.#.#.#.#.#.

posuđeno

gfx: caia.koopman


What u practice is what u get really GOOD at!
~a.juhan~