|
Jedna mladost, jedan cvijet nade,raste tiho u srcu tvom.
Drugi zate ovaj svijet grade, s malo prave istine u tom.
Pričaju ti priče te, i svaka ima svoj sretan kraj.
Al prešućuju da taj svjet krade, baš tvoga sunca sjaj.
Jedna mladost, jedan san sreće, a do nje još dalek, dug je put.
I dok srce na svoj put kreće, u taj cvjet ocvao i žut.
Odjednom ćeš shvatit sve, da nigdje nema plamena tvog.
Poput mrtve rijeke svjet teče, bez cilja svog.
Tko zna, možda name čeka neki drugi svijet.
Tko zna, i u mraku kadkad nikne divan cvijet.
Možda, tko zna, jedan od sretnijih, jedan od tisuću, bit ću baš ja.
Tko da zna? Tko da zna?
Evo malo davim al ova pjesma mi se vrti u glavi ima nekoliko dana :). Eto odmorite se od mene do ponedjeljka :)
|
