26.06.2007., utorak
MOJE LITANIJE DUHU SVETOME
Duše Sveti,
Ti Božanski Cjelove Oca i Sina,
Prasku Ljubavi,
Eksplozijo Svjetlosti,
Erupcijo Milosti,
Poljupče Svetosti,
Vulkanu Božanske Strasti,
Praskozorje Kreposti,
Hrano nerukotvorena,
Mano iz pustinje,
Beskrajno Opraštanje,
Oceanu svih darova,
Vatro neugasiva,
Lahore ugodni,
Ljubavi nestvorena,
Živote,
Istino,
Pute,
Ljubavi Trojedina,
Izvore svih početaka,
Tvorče Prečistog Srca Isusova,
Stvoritelju Bezgrešnog Srca Marijina,
Posvetitelju Sviju Svetih,
Svetosti bezvremena,
Sveta Riječi,
Utjelovljenje Otajstveno,
Pretvorbo Vječna,
Uskrsnitelju,
Utjeho,
Ljubavi od Ljubavi same,
Uzljubi me,
Obljubi me,
Oljubavi me,
Sljubi me sebi,
U istu Ljubav pretvori me!
Amen!
|
- 07:30 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
13.06.2007., srijeda
«A On je ljubio svoje, do vrhunca ih je ljubio…»
(Iv 13,1)
Isuse, prigni se k meni i pogledaj mi u srce.
Zaviri u svaku pukotinu, dodirni svaku ranu, udalji svaku sebičnost i nevjeru.
Zauzmi se za me, Isuse, Spasitelju.
Ja sam od onih koji imaju velike želje, a mala ostvarenja.
Pogledaj na me i smiluj mi se baš sada, u ovom trenutku.
Spoji, poveži sve raspukline moga srca.
Prosvijetli svu moju tamu.
Pronađi me na svim putovima kojima bježim od Tebe i
skrivam se u svojem strahu da mi lice ne vidiš.
Mnogo je toga život zapisao u mom srcu i na mome licu.
I one bih najdublje brazde najradije skrio pred Tobom.
Ipak, u dubini svoga bića ja želim biti nađen, otkriven i zamilovan.
Zato Te molim da oduzmeš svaki moj strah, jer je neprijatelj ljubavi.
Želim Te provesti po cijelom svome «imanju».
Uzmi me za ruku, Isuse.
Jer kad sam s Tobom, ja se ne bojim.
Sve što vidiš blagoslovi, očisti, oprosti.
Spoji razdijeljeno, izliječi bolesno, oprosti grješno, ohrabri slabo i malodušno.
Pogledaj, Isuse, moje srce. Ono je upravo rascjepkano.
Jedno misli i želi, drugo pretvara u riječi, treće pokreće na djelovanje.
Učini moje srce cijelim, Gospodine,
Da moje misli i riječi, želje, planovi i djelovanje budu jedna cjelina.
Molim Te za sveti nemir koji potiče na jedinstvo u meni i izvan mene.
Molim Te za mir savjesti i šutnju.
Želim da Ti mene vidiš, a ja da čujem što Ti imaš meni reći.
Želim biti pažljiv na onu svetu riječ koja liječi srca ranjena.
Daj, Gospodine da ozdravim,
da se vratim sebi i Tebi sa svih svojih krivih putova.
Ti si pastir dobri koji traži svoje.
Želim biti od Tvojih,
onaj koji poznaje Tvoj glas i ide za Tobom.
Potraži me i vrati me sebi, Isuse.
Uzmi me u svoje ruke, podigni me visoko – do svojega Srca
I ne daj me više vukovima koji me mame svojim svilenim obećanjima.
Sakrij me u svome Srcu koje si ostavio otvorenim za sve povratnike.
Dok me tražiš, Isuse, na mojim lutalačkim stazama,
pokupi dijelove mojega raskomadanog srca i učini ga cijelim za sebe i za mene.
Tada ću Te moći ljubiti svim srcem svojim, a Ti si jedini dostojan sve moje ljubavi.
Ti si, Isuse, nas učinio dostojnima svoje ljubavi.
Ostavio si nam svojega Duha Svetoga, Branitelja i Tješitelja,
Jer si znao da nas ostavljaš u svijetu koji nije samo ranjen grijehom,
nego upravo natopljen zlom.
To je Duh jakosti koji ne dopušta da se bojim ako i izgubim koju bitku.
To je Duh mudrosti koji ne dopušta da se prilagodim mentalitetu ovoga svijeta.
To je Duh razuma koji mi pokazuje što je bitno, a što nebitno u životu.
To je Duh znanja koji mi daje spoznati Tebe i shvatiti tko i što sam ja za Tebe.
To je Duh savjeta koji me savjetuje i vodi prema svemu što je dobro, istinito i pošteno, što je vrijedno i Tebi drago.
To je Duh straha Božjega koji me čuva od grijeha,
od nanošenja uvrjeda Tebi koji me ljubiš u svakom trenutku moga života.
To je Duh Branitelj.
On me brani od optužbi staroga «tužibabe» koji me
po mojim strahovima i frustracijama želi udaljiti od ljubavi Očeve.
To je Duh Tješitelj.
On me tješi u trenucima slabosti i žalosti i
privodi me k Tebi – izvoru života i radosti.
Ti si, Isuse, za mene dao sve i zato imaš pravo na sve u mom životu.
Ti si se za mene razvlastio.
Postavši sličan meni, postao si ranjiv i podložan patnji i smrti, svemu, osim grijehu.
Nisi se slijepo «držao svoje jednakosti s Bogom», već si dopustio da te oplijenim.
(usp. Fil 2, 6-11)
Nisi se sustezao dati sve bez ostatka.
Kada si me uzeo za svoga «ljubio me do vrhunca» (usp. Iv 13, 1)
Život si položio za mene.
Ostavio si mi i ono što nitko od nas nije spreman podijeliti s drugima:
Svoju Majku Mariju i svoje Tijelo i Krv.
Tebi zaista nije ostalo ništa što mi nisi dao.
Zašto je onda, Gospodine, meni tako teško predati svoj život u Tvoje ruke?
Možda stoga što stalnom gledam što ću izgubiti, a ne ono što ću dobiti.
Zašto mi još nije jasno da bih bio bogatiji kada bih se odrekao svoga «bogatstva»?
A Ti si se, iz ljubavi prema meni, odrekao svoje jednakosti s Bogom i od bogataša postao siromah.
Koje li lude ljubavi, Gospodine moj!
Zašto mi je tako teško prihvatiti istinu da život ne mogu sačuvati ako ga ne izgubim,
Da radost ne postoji bez žalosti, a mira nema bez nemira!?
Zašto mi još uvijek nije jasno da se ne treba bojati,
Nego se bez straha baciti u Tvoje ruke koje su za mene pribijene čavlima na drvo Križa?
Tko me to trajno vara, Gospodine?
Tko me tako lukavo nastoji udaljiti od Tebe?
Nije li to moje neobraćeno srce?
Obrati me, Gospodine i bit ću obraćen, bit ću cio pred Tobom i za Tebe.
Obrati me da mogu gledati što dobivam, a ne ono što davanjem i predanjem gubim,
Ako si Ti moj Gospodin i Gospodar.
Razvlasti me, Gospodine, da možeš imati svu vlast nada mnom.
Neka tako bude. Amen.
S. Bogoljuba Cifrek, OSU
|
- 18:36 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
10.06.2007., nedjelja
BLAGOSLIVLJAM
Blagoslivljam vrijeme davno daleko
kada sam ono naraštajima teko
još od prije moje majke tijela
još od kad bijah prošlost cijela.
Blagoslivljam doba kada me mati
samo milovanjem stomaka mogla da prati
kada mi je lijepo i sigurno bilo
samo moje majke čarobno krilo.
Blagoslivljam vrijeme kad je mati
često morala da pogledom me prati
jer sam bio dijete malo njeno
kad uspavljivala me u krevetu sneno.
Blagoslivljam i ono zlatno školsko doba
kad život tjera da se štošta proba
kad stječemo kakvo takvo znanje
kad maštamo i snivamo šarene sanje.
Blagoslivljam i vrijeme svoga rada
kada duša i ne znajuć strada
kada ne videć zamke tame i zloga
pustio sam bio da se raspe dio žića moga.
Blagoslivljam i ovo milosno vrijeme
kad nestadoše sve tmine i sjene
kada samo svjetlost Uskrsloga Krista
u središtu duše moje svijetli i blista.
Amen. Aleluja!
|
- 03:25 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
NA PUTU DO RAJA
Ljubav, čežnja, neki čudan vir
trga, lomi, čupa ustaljeni mir
duša bolno vapi, išće, čeka
nova i konačna stanja neka,
zoru novog vječnog proljeća i dana
kad će posve čista bez ikakvih rana
novo svjetlo obasjat je u kutu
skrivenu u iznošenu staru kaputu.
I kad Božja Mati će nježno je za ruku
uvest u najmirniju sretnu luku
u Kraljevstvo vječno Oca i Sina
što Sion se zove - vječna milina
gdje rastočivši se u komadičke mira
tamo gdje vječna svira nebeska lira
tamo gdje se umorna duša odmorom hladi
tamo gdje se vječnom Ljubavi sladi
tamo uz pjesmu najljepših rajskih ptica
tamo gdje nitko ne treba ime ni lica
tamo gdje Dobri Pastir vječna napasa stada
tamo gdje konačno je sjedinjenje - sve čemu duša se nada.
Amen. Aleluja.
|
- 03:18 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
ŠTO JE ISTINA?
Što je istina čovjek se pita
prostranstvima svijeta dok skita
al' ona je samo ISTINA u prostoru Duha
koju dobivamo od Svagdašnjeg kruha.
A dok svijetom sami znalci plove
ja odoh u neznalačke snove
ipak Rabbi u snu daje svima
mislim da i za me pri tom nešto ima.
Jer tko ljubi Ljubav mu je dosta
dok i sam ljubavlju ne posta
a do tada u svom skromnom stanu
kaže zbogom još jednome danu.
S novim jutrom nova nada stiže
Svome Ocu sve bliže sam i bliže.
Pa tako jednog ljepog dana
i ova duša iz svog skromnog stana
Ocu će milostivo i ponosno stići
nikud od Njeg tada više neće ići.
|
- 03:10 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
RANJENA PJESMA
Unatoč zlobi, ja svejedno ljubim
cijeli svijet i nikog ne sudim
pa čak kad izigra me onaj kog ljubim
čak ni tada ništa ne gubim.
Jer uvijek u srcu nosim Krista
osmjeh na usnama što blista
za onog što me rječju šiba
što izdajom mi srce kida
što lažnu mi pomoć nudi
uvijek kad razum svoj gubi.
Ali mene tada mila moja Mati
Ljubavlju svojom svuda milo prati
pa mi kaže što u Bogu je punina
za razliku od ponuda ljudskog sina.
I dokaže mi Mati moja tada
Ljubav se uvijek boljem nada
Ljubav što čovjek okuži pere
Ljubav svoja krila pod noge mi stere
pa mi šapće Kraljica što sjedi
u zlatnoj odjeći lijepo besjedi
zdesna Sinu milosno mi zbori:
"Za tebe nisu ljudski stvori,
za tebe su sinko stanovi neba
tko od Boga nije ti i ne treba."
I u srce mi cjelov vreli dala
što sa Sinom ga za me satkala.
SVIJET NA DLANU
Na dlanu držim cijeli svijet
u srcu gajim jedan divan cvijet
što Ljubavlju se svuda zove
što dariva mi cjelove ove.
Što milosno mi pečat tisnu
uvijek kad uz žrtvu misnu
sebe daruje mi Ljubav svetu
za me rođenu i Propetu.
Amen.
|
- 02:58 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
27.05.2007 u 02:30 na Podbrdu za Pedesetnicu
Ja znam da je kasno
i da sve već davno spi
al' je radost stanje krasno
kad čovjek uz svog Boga bdi.
Radujem se s Majkom Božjeg Sina
koji posla Duha Svetog svog
pjesmu pjevam svu umilnu
grleć pri tom Krista Boga mog.
Tebi želim vrli dragi brate
sa izvora ove Ljubavi piti
nek Gospodin pogled svrati na te
Ljubavlju svojom nek te kiti.
Pa nek ove svete Ljubavi plamen
opečati vatrom srce tvoje
nek ti bude vječni sveti znamen
nek u srce tvoje, Krist izlije Sveto Srce svoje.
Amen.
|
- 01:44 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
09.06.2007., subota
Mistička molitva Sv. Simeona
( Njome Duha Svetoga sebi zaziva onaj koji ga već unaprijed (nekako) vidi )
1. Dođi, svjetlo istinito!
2. Dođi, vječni živote!
3. Dođi, tajno skrivena!
4. Dođi, bezimena riznico!
5. Dođi, neizreciva stvarnosti!
6. Dođi, nepojmljiva osobo!
7. Dođi, vječna radosti!
8. Dođi, svjetlo nezalazno!
9. Dođi, sigurno iščekivanje onih koji se imaju spasiti!
10. Dođi, buđenje onih što spavaju!
11. Dođi, uskrsnuće mrtvih!
12. Dođi, Silni, koji neprestano sve činiš i popravljaš i preobrazuješ samom svojom voljom!
13. Dođi, nevidljivi i sasvim nedodirljivi i neuhvatljivi!
14. Dođi, Ti, koji uvijek ostaješ nepokrenut i koji si svaki čas u pokretu dolazeći k nama koji ležimo u podzemlju, Ti koji boraviš iznad sviju nebesa!
15. Dođi, preželjeno i stalno ponavljano Ime, ma da smo sasvim nesposobni da izričemo što si ili da spoznajemo kakvo si i otkuda si!
16. Dođi, vječna milino!
17. Dođi, vijenče neuvenljivi!
18. Dođi, purpure Boga velikoga i Kralja našega!
19. Dođi, pojasu kristalni i draguljima urešeni!
20. Dođi, sandalo nepristupna!
21. Dođi, kraljevski grimizu i zbiljski samovladarska desnico!
22. Dođi, Ti, koga zaželje i želi moja kukavna duša!
23. Dođi Sam k meni samome, jer jesam, kako vidiš, sam!
24. Dođi, Ti, koji si me od svega odijelio i učinio samcem na ovoj zemlji!
25. Dođi, Ti, koji u meni sam postade željom i učini da ja želim Tebe – Tebe koji si posvema nepristupan!
26. Dođi, daše moj i živote!
27. Dođi, radosti i slavo i beskonačna moja naslado!
28. Zahvaljujem TI što postade jednim duhom sa mnom – i to bez miješanja, promjene, preoblikovanja, jer Ti si Bog iznad svega!
29. Zahvaljujem što Ti sam postade meni sve u svemu: neizrecivom i sasvim neiscrpivom hranom koja neprestano teče preko usnica moje duše i vrije u izvoru moga srca!
30. /Ti mi postade/ odijelom koje ižaruje sjaj i sažiže zloduhe!
31. /Hvala što mi postade/ čišćenjem koje me neprolaznim i svetim suzama pere: sve to Tvoja nazočnost milostivo daruje onima kojima dolaziš!
32. Zahvaljujem Ti što mi postade svjetlom bez večeri i suncem bez zalaza, jer Ti – koji svojom slavom ispunjavaš svemir – nemaš kamo da se sakriješ!
33. Nikada se Ti ne sakri ni pred kime, nego smo to mi koji se krijemo pred Tobom, mi koji nećemo da k Tebi dođemo!
34. Ta kamo bi se mogao sakriti Onaj koji nigdje nema mjesta za počinak!
35. Ili, čemu /bi se sakrivao Ti/ koji nikada ne odvraćaš od bilo kojega bića niti koga od njih odbijaš!
36. Sada dakle, Gospodaru, useli se u mene i stanuj i boravi neprestance i nerastavljivo do konca u meni, svomu robu, o Dobri, kako bih i ja prigodom svog izlaska /iz svijeta/ i poslije izlaska u Tebe, Dobri, zajedno kraljevao s Tobom, koji jesi Bog iznad svega!
37. Ostani, Gospodaru i ne ostavljaj me sama, da – kada navale moji neprijatelji koji stalno traže da mi proždru dušu – nađu Tebe kako u meni boraviš i udare u bijeg, i da me ne nadjačaju vidjevši Onoga koji je od sviju najjači kako unutra boravi u kući moje kukavne duše.
38. Da, Gospodaru, kao što si se sjetio dok sam još u svijetu boravio i kao što si me izabrao, a da ja nisam ni znao, te me od svijeta odijelio i postavio me ispred obličja svoje slave, tako i sada čuvaj u nutrini mene koji se zauvijek i nepokolebljivo nalazim u Tvojemu stanu što je u meni, da neprestano motreći Tebe – ja mrtvac počnem živjeti!
39. /Daj da/ posjedujući Tebe, ja siromah budem uvijek bogat – da, bit ću bogatiji od svih kraljeva: blagujući i pijući Tebe, te odijevajući se u svako doba /Tobom/, bit ću i ostati uživačem neizrecivih dobara!
40. Ti naime jesi sve Dobro: svaka slava i svaka slast i dika pripada Tebi, svetoj i životvornoj Trojici u Ocu i Sinu i Svetome Duhu, koju časte i priznaju i kojoj se ničice klanjaju i božanski je štuju svi vjernici sada i vazda i u sve vijeke vjekova. Amen. +
Simeon, Novi teolog (949 – 1022) rodom iz Paflagonije u Maloj Aziji, najprije jeromonah, a onda iguman ( opat ) samostana sv. Mamanta u Carigradu. Njegova velika revnost i visoki zahtjevi pribavili su mu oporbu i progonstvo, gdje je dobrovoljno ostao do smrti.
Istočna ga Crkva zove Novim teologom zbog divnih spisa o Bogu. Prvi teolog je Ivan Evenđelista, drugi Grgur Nazijanski, a treći – novi je Simeon.
Naziv Novi teolog ima u njegovu životu i djelu ovo dublje značenje: čovjek koji je primio novo – mistično iskustvo Boga i priopćio ga drugima.
Simeon se ubraja među najveće kršćanske mistike. Duh Sveti je za njega počelo svega duhovnog života. Posjed Duha, život iz Duha i iskustvo Duha Svetoga, po Simeonovu shvaćanju bitno pripada krščanskom životu.
Značajno je za Simeona da mističku koncepciju prenosi u teologiju. Kao mistički pisac predstavlja kariku spojnicu između starije – sinajske i kasnobizantske (hezihastičke) mistike. Napisao je 34 kateheze, 18 govora, 58 himana, 228 duhovnih aforizama i 5 pisama.
Zazivajući u mističkoj molitvi Duha Svetoga, Simeon ga naslovljuje raznim imenima i slikama preuzetim iz biblijsko istočnjačkog svijeta predodžaba. U njima dolazi do izražaja paradoks mističkog života: Bog je neizrecivo blizak, a ujedno i nedokučivo dalek i nepristupan. Drugi dio molitve (od 28 do 40) sadrži krasno razmatranje o sjedinjenju duše sa Duhom Svetim uz zahvalu i prošnju za Njegovu prisutnost i djelovanje.
Bilješke uz prijevod:
Sa izvornog grčkog teksta preveo pok. Predrag Belić D.I, koji je bio profesor crkvene povijesti, liturgike, kršćanske arheologije, patrologije te istočnog bogoslovlja na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu. Marginalne tekuće brojke je stavio sam prevoditelj kao i dopunske riječi /u zagradama/ zbog lakšeg razumijevanja i stilsko gramatičkih razlika obaju jezika.
|
- 16:14 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
06.06.2007., srijeda
BOŽJA SNAGA
Ona ista snaga kojom Otac reče
kad Duh Gospodnji započe da teče
iznad voda iznad svega svijeta
već milijune i milijune ljeta.
Ona ista snaga i sila Svetog Duha
kojom Otac stvori najljepša ruha
da zaodjene stvorenje i stvar sveku
da svjetlila stvori što svjetle po mraku.
Ona ista snaga što razdjeli vode
kojom sva raslinja rodom svojim rode
kojom život dade svakom tijelu
kojom vladaš i stvora ljubiš vječnost cijelu.
Ona ista snaga što Riječ je prvo bila
koja Duhom Svetim u Djevice se utjelovila
da otkupi i spasi čitav svijet
da postade najmiomirisniji Tajni Ljubavi Vječne cvijet.
|
- 07:23 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
OZDRAVLJANJE
Bespućima svoje volje
lutao sam od rođenja
ne znajući ništa bolje
i bez pravog proviđenja.
Sve dok jednog divnog dana
ne ugledah te Bože mili
kako iznad svih mojih rana
pogledi su Tvoji bili.
Tada tače Ti srce moje
jer otvorih Ti širom vrata
da uliješ Milosrđe svoje
trebalo je da opereš ga od blata.
Blata kojeg nakupio
za života ja sam svoga
hodeć kuda Ti nisi htio
bježeć od sebe i od Tebe Boga.
Ali Tvoja Ljubav Sveta
dovoljna je bila tada
da istjera zmaja kleta
a useli se sveta nada.
Jer započe Tvoje djelo
Tvoja Milost što venama teče
ozdravljati moje krhko tijelo
od ljubavi sve veće i veće.
Zahvalan sam Kriste
za osobu svaku
jer mi noći nisu iste
odzvonilo je svakom mraku.
Pa od tada mnogo blata
i krivica istjerao Ti si
darovima vjednijim od zlata
svetim Tijelom što sa Križa visi.
|
- 07:02 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
TREBAM TE DUŠE SVETI
Trebam Te Duše Sveti
trebam kao kruh i vodu
trebam Te Kriste Propeti
trebam Tvoj mir i slobodu.
Trebam Te Sveti Duše
trebam ko krv što teče
trebam Tvoju Ljubav što puše
trebam ko melem za ranu što peče.
Trebam Te Istiniti i Pravi
trebam ko što nikad nikog prije
trebam da svi pogledi mi budu pravi
trebam Tvoj barjak Ljubavi da u mojoj
duši slobodno se vije.
|
- 06:51 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
MARIJINA LJUBAV
Kad udahneš, ja dišem s tobom,
jer učinio si se mojim robom,
kad ruku na svoje srce staviš,
otkucajima ti se mojim hvališ,
kad Milost tebe prože sveta,
to ja glavu gazim zmaja kleta,
kad osjetiš život da u tebi teče,
to ljubavi moje sve veće i veće,
primaš u svom srcu sveti dar,
ljubavi moje plamen i žar,
koji Ljubav je moga sina,
koju daje tebi sa visina,
jer On i ja - jedna Ljubav Sveta,
koja cvast će sve do kraja svijeta,
kad tu radost do dna srca primiš,
u Ljubavi našoj se raspliniš,
tad će prestat sve patnje i boli,
a do tada milo dijete, šuti, moli i voli.
|
- 06:26 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
GORIM OD TVOJE LJUBAVI
Gorim,
prostranstvima neba sa Marijom plovim,
sa dušom se svojom vlastitom borim,
s Duhom Svetim stalno zborim,
ljubavlju ga svojom dvorim,
sve što nevalja u sebi morim,
s neprijateljem se ljutim sporim,
mane i slabosti svoje korim,
ljubav novu za Te tvorim...
Pobjedio si Kriste Duhom Svetim svojim,
zasjeo nad životom mojim,
I nema me, nema, nema više,
Tvoj Duh u meni sad sve više diše,
i Tvoja tišina govori sve više,
od tisuću riječi koje uzalud biše,
Ljubav kojom zaplovila je moja lađa,
Ljubav je ona koju Majka Tvoja rađa,
Ljubav koja umjesto mene sad živi,
Ljubav kojom svijet posta,
za nas se dala i kojoj od pamtivjeka Mudrost se divi,
Božansko sjedinjenje Milost sama bez riječi,
Ljubav koja mjesto krvi venama će teći,
svima koji potpuno se daju Tebi,
Ljubav radi koje ja umro sam sebi,
Ljubav koja sa Tobom me k Ocu nosi,
Ljubav kojom nježno me miluješ po kosi,
Ljubav kojom Ti me hraniš Tajno Sveta,
Ljubav od Ljubavi same,
radi moga spasa jednom Razapeta. Amen.
Volim Te Kriste!!!
|
- 06:14 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
