Schizophrenic Conversations

utorak, 05.09.2006.

malo me nema, pa me ima

Baš tako! Malo me nema, pa me ima, pa me opet nema, pa me opet ima... I tako dalje... Ma na poslu stalno surfam netom pa mi se kompjuteri zgadili.

Jutros idem na posao (radim od 7, i još je nedjelja) i gledam ta sva lica kako se vraćaju iz noćnog života, Trijezni, polupijani i pijani ljudi (uglavnom ovo treće) sjede u tom tramvaju i spuštaju se ispod svog ponosa i onoga ljudskog. Izgledaju kao životinje krvavih očiju, zmazani od bljuvotina, povlačenja po podu. Lica su im ispijena, blijeda. Cure su u tako kratkim šosevima da im se sve vidi dok sjede onako raširenih nogu na stolicama novoga tramvaja i lupaju glavama o staklo ostavljajući onaj odvratni trag na njemu... Kuda je otišlo vrijeme kada si mogao normalno izaći i ne naletjeti svakih 5 minuta na osobu sumnjiva morala, ponašanja, tako pijanu da ne zna za sebe, a ni okolinu??? Zar je tako super otići van i pretvoriti se u životinju??? Dapače, biti gori od tih stvorenja, vođen surovim motivima da se napije i pojebe nešto?! Muka mi je od tih silnih ljudi kojima u životu jedino ovakava zabava donosi "radost".

Idem dok se nisam još više razočarala u ljudski rod...
Doviđenja