monasticism

"Ono što želim reći", nastavi Peter, "je činjenica da, općenito govoreći, svi mi znamo kako valja postupati u našim svakodnevnim odnosima s drugima. Problem je što to ne činimo. Naš glavni problem nije u našim glavama, već u našim srcima! Ne morate biti genijalac da biste mogli imenovati i raščlaniti savršene odlike koje bi trebale resiti idealnu osobu 'koja misli na druge', ali to vas neće daleko odvesti. Lako je reći da bismo druge trebali istinski brižno slušati, nastojati osjećati s njima i za njih, ali kako to i učiniti? To je pravo pitanje. Postoje brojne knjige koje se bave pokušajem raščlanjivanja uzornog moralnog Kristovog ponašanja stavljanjem svih Njegovih djela pod mikroskop, kako bi se do u pojedinosti, slow motion tehnikom ispitalo Njegovo primjerno ophođenje s drugima; ali, kako nam sve to može pomoći da činimo isto? Sve nas to može ispuniti oduševljenjem i nadahnuti nas na nasljedovanje - to je njihova jaka točka, ali slaba je točka što nam nijedna od njih ne može pokazati kako! Jednako vrijedi i za živote svetaca: jednostavno se smatra da je već i sam opis neke herojske krjeposti dostatan. Kao što sam neki dan rekao, sve se to temelji na pogrešnom uvjerenju da ćete - ako uspijete prikazati savršeno ljudsko ponašanje na dovoljno privlačan način - ljude gotovo prisiliti da pronađu potrebnu nutarnju snagu za nasljedovanje Krista, kako bi na taj način i sami stekli iste moralne vrline. No, jednostavna činjenica glasi: 'Ako ljudi ne žele naučiti, ne možete ih na to prisiliti, barem ne svojim vlastitim snagama. Tako nećete postići nikakav trajniji učinak.' Pokušat ću sve ovo sažeti. Kršćanstvo nije u prvom redu moralizam, ono je misticizam. Ne bavi se ponajprije predstavljanjem ili raščlanjivanjem svake pojedinosti savršenoga ljudskog ponašanja. Bavi se objavljivanjem ljubavi koja nas jedina može osposobiti da budemo savršeno ljudski. Kada nas ljubav jednom učini savršeno ljudskima, savršeno će ljudsko ponašanje uslijediti samo po sebi. Evanđelja nam otkrivaju kako se to dogodilo u Kristovu životu te nam donose obećanje da će se isto dogoditi i u našemu, ako samo dopustimo Božjoj ljubavi da nas zaposjedne onako kako je zaposjela Isusa. Naša glavna briga treba biti dati se natopiti ljubavlju koja je bila ishodištem svakog Njegovog djela; dati se prožeti Duhom koji je bio izvorom svega što je On govorio i činio.

Ako želiš igrati ulogu Henrika V., nije dovoljno naučiti tekst i vježbati geste za koje misliš da bi mu odgovarale. Takvo što možda može proći na školskoj priredbi, ali već i sam pokušaj nečeg sličnog u bilo kojem ozbiljnom komadu završio bi ismijavanjem. Uloga bi se pokazala nedosljednom, suhoparnom i izvještačenom, što bi - uostalom - i odgovaralo istini. Henrik bi se doimao poput karikature, a ne poput istinskoga lika. Ako želite dobro odigrati neku ulogu nije dovoljno samo naučiti riječi, potrebno je proučiti lik koji utjelovljujete, upoznati ga, ući u njega, dopustiti da njegov duh prodre u vaš. Tada ćete moći dobro odigrati ulogu, jer će on kroz vas ponovno oživjeti, a vas će pokretati njegov duh. Kada se to dogodi, više neće biti potrebno razrađivati umjetne geste i pokrete. One će doći spontano kao da su vaše vlastite, jer će to i biti. To želim reći kada kažem kako nam evanđelja prije svega i nadasve donose mistiku; pozivaju nas ne samo na kopiranje Čovjeka koji u potpunosti utjelovljuje savršeno ljudsko ponašanje, nego nas potiču da uvijek iznova ulazimo u Njega, dopustimo Njemu da ude u nas, u nama ponovno oživi te nas nadahne Svojim Duhom.

Istinska kršćanska duhovnost ne započinje hladnom i proračunatom odlučnošću za stjecanjem krjeposti za krjepošću, kao što sportaš osvaja medalju za medaljom, nego posvemašnjim naporom da olakšamo ulazak u naš život onoj istoj ljubavi koja je ispunjala Isusa. Kada nas počne obuzimati onaj isti Duh koji je nadahnjivao svaku Njegovu misao, riječ i djelo, istinski započinje duhovni život te će taj Duh postupno postati načelo svega što govorimo i činimo."

"Kako pokrenuti taj postupak?" odjednom upitah. "Gdje započeti?" Bio sam poput dječarca: nestrpljiv i spreman za start. Peter je revno bacao mlazove ulja na vatru koja se u meni upalila prethodnog dana.

"Započinjemo", reče Peter, "moleći da budemo kadri bolje shvatiti kako smo bez Kristove ljubavi sasvim nesposobni održavati makar i privid istinskoga i dosljednog kršćanskog ponašanja. Ako nas Kristov Duh ne preobrazi, ako nas Njegova ljubav ne podrži i ne ojača, doživjet ćemo moralni krah i naš će se duhovni život jednostavno raspasti u komadiće."

D. Torkington, Pustinjak