|
Dani savršenstva.
Dani sreće.
Dani smijeha.
Dani s njime.
Umorna ( ali to je onaj umor kojem je dovoljan samo jedan dobar san i koji će iščeznuti već pri otvaranju očiju) i bolnih nogu i ruku, upravo istuširana, gladna k'o pas - pišem ovo dok posljednji dan godišnjeg polako istječe kroz okno svijeta.
Ovo su mjeseci za pamćenje. Bio je predivan godišnji. Bio je savršen odmor za dušu i tijelo. I sretna sam jer sam ga maksimalno iskoristila.
Što reći o ovom ljetu? Od kud početi pričati?
Možda da ipak krenem od sinoćnjeg koncerta (ne)normalnog balašević tribute benda, koji je održan u okviru Međunarodnog festivala savremene umjetnosti mladih – Kaleidoskop. Malo je reći da su dečki odlični. Oni su savršeni. Dovoljno je samo prepustiti im se i uživati.
„... Ne lomite mi bagrenje, bez njih će me vetrovi oduvati,pustite ih moraju mi čuvati jednu tajnu zlatnu kao dukati...“
Ljeto je idealan okvir za uživanje u desetinama događaja kojima je bio popunjen program Festivala, od jutra do kasne večeri, na otvorenom, u parkovima, na simboličnim tačkama u centru ili na lokacijama koje su u tu svrhu studiozno odabrane.
Kaleidoskop je obuhvatio cijeli grad, pokrenuo je nove energije, okupio posjetioce kao posmatrače i sudionike u različitim predstavama, izložbama, uličnim performansima, koncertima, književnim i pjesničkim večerima, razgovorima sa poznatim osobama iz svijeta umjetnosti, likovnoj koloniji, festivalu filma, te mnogim drugim sadržajima su nastati suradnjom najrelevantnijih aktera grada Tuzle i odabranih suradnika iz cijelog svijeta.
Dobar je Kaleidoskop bio ali neka se vala i završio. Umorila sam se ali moram reći da mnogi nisu ni svjesni koliko je to bila dobra stvar. Bilo je dosta zabavnog sadržaja ali i prilika da se upozna svijet iz inostranstva, razmijene neka iskustva, razgovara. Baš je lijepo i kad se gradom hoda pa naiđe grupa Italijana, oni su meni onako mrki, moderno obučeni simpatični. Naravno, u mojoj glavi ako je neko iz Italije mora biti crn, a iz Njemačke plav.
Počelo je odlično, idilično. E ovo jednostavno moram napisati - smršavila sam bez imalo truda, bez dijeta, bez raznih sumnjivih preparata ili tableta. :) Ljubav nije čudo,ali čini čuda. Dakle, riješila sam se svih onih naslaga koje sam nakupila posljednjih godina sjedeći za računarom i ne krečući se.
Živjela sam za odlaske na more, za kupanje u moru, za ludiranje, za vrijeme provedeno s prijateljima i vrijeme provedeno s njim.
Ulcinj- Velika plaža
Najprije jedan vikend smo ja i on skoknuli do mora. U petak završili s poslom, spakovali se i pravac more. U nedelju poslijepodne krenuli kući. To i nije tako loše. Skontali smo da bi to mogli i češće praktikovati. Potom je uslijedio godišnji. Ulcinj. Deset dana rahatluka.
Ulcinj - Velika plaža
Ima jedna stvar - kad ti je lijepo, biti svjestan da ti je lijepo. Onda ti je zapravo još tri put ljepše!
Uživaj, živi punim plućima i svakoga časa budi svjesna da to činiš. I onda ti nitko ništa ne može. :)
Na prvi mah činilo mi se da će ovo ljeto biti kratko, i dok lupim dlanom o dlan da će se završiti, ali trajalo je duže nego ikad. Po prvi put u životu imam osjećaj da sam iskoristila ljeto, da nisam falila niti jedan jedini dan.
Ulcinj- Velika plaža
Tih deset dana smo odmarali. Spavali dok se ne naspavamo, jeli ogromne količine slatkog ( uglavnom ja) , čitali, fotografirali, pričali s ljudima, vucarali se po plaži, visili po kafama, veče provodili u dugim šetnjama pjeskovitom plažom,...
Vikend u Makarskoj
I opet je sunce. U svim aspektima mog života.
U razgovoru s njime shvatila sam o koliko stvari zapravo ovisim u svakodnevnom životu. Jedna od njih, te dakako i najvažnija sad je on sam. Kad sam mu to rekla, samo se nasmijao i poljubio me. To je druga stvar o kojoj sam ovisna - poljupci. Ne dao bog da mi prođe dan bez poljupca - tad sam skroz down i čekam kad ću ga ponovno vidjeti.
Treća stvar o kojoj sam ovisna je čokolada - odnosno, sve vrste slatkog. Nikad u životu nisam bila na dijeti - jednostavno to nije za mene. Odreći se slatkog za mene je ravno samoubojstvu. Uostalom, dokazano je da čokolada potiče lučenje serotonina, hormona sreće. [Ili nam bar tako kažu dobri ljudi u Krašu.] :)
Dok sam tako sjedila kraj mora, stigla sam da razmislim, da reflektiram i to je prelijepo.
Volim da sjedim i gledam u more i da razmišljam gdje mu je kraj. Kada pocinje jedno more i kada zavrsava drugo? Imena mora su ponekad smijesna.
Ali opet, ista voda, isti zrak, druga imena.
Svijet je tako fenomenalno mjesto za život !
Upoznala sam neke ljude koji su me prvo samo dobro zabavljali, ali onda su me poput vrtloga uvukli u svoje živote i zarobili svojim slobodnim pristupom svemu...
Ipak, iako ponesena svom ovom srećom, nisam zaboravila na svoje roditelje. Ja i voljeno moje smislimo plan da i ne bi bilo tako loše da nam starci zajedno ljetuju, da im uplatimo apartman i pošaljemo na ljetovanje. Smišljeno- učinjeno. Kada su jedan dan bili kod mene i mojih na ručku, mi im to i predložimo. Oduševili su se.
Njima smo ostavili na volju da izaberu kada im više odgovara- u ovim vrelim ljetnim mjesecima ili početkom septembra kada vreline splahnu?
Odlučili su se za septembar. E pa baš fino. Sretna ja, sretni i oni. Ipak su oni tu i tamo generacija.
Zajedničkih tema za priču u izobilju. :)
E sad malo o Panonskom jezeru, koje i prije polaska na more i po povratku redovno pohodim.
To je najbolji potez za koji "skidam kapu" Načelniku. Od najružnijeg dijela grada napravio je atrakciju po kojoj je Tuzla postala prepoznatljiva.
www.tuzlarije.net
Toplota jezera nas je razmazila, temeperatura vode zna biti baš kao da smo u kadi. Salinitet vode kao u moru. Milina za plivanje.
www.tuzlarije.net
Svaka čast svima koji su ovo odradili, pa zbog ovih jezera i slanih slapova koji služe i kao inhalatori, Tuzla je u centru pažnje u evropi radi ovog,preljepo je.
Kao što kažu imamo planine, jos jezera,ma sve imamo....a po najviše, sačuvali smo onu pravu staru tuzlansku dušu i svi su dobro došli.
U planu je da se već po završetku ove sezone počne s izgradnjom i trećeg slanog jezera, i kako saznajem i nekih još slapića,tobogana, šta već.
Polako, tek je to krenulo, za koju godinu uz još ulaganja u održavanje i obogaćivanje sadržaja biće sve bolje.
Ali, sve je ovo odlično, samo nena i djedova pod slapovima,ko pred bankom u vrijeme podjele penzija. Ne mozeš ih istjerat, u redu čekaju. Kisele se. Strah me jeb... te ubit će ga ona voda kad ga poklopi, jedva diše ispod al´ ne miče, da mjesto ne izgubi.
U srijedu, 22. jula, postavljen je novi rekord u dnevnoj posjeti kada je tokom dana, slana jezera posjetilo oko 14 000 gostiju. :) E ne mogu ja ostati mirna a da ne nepišem i da se ne pohvalim da je i moje veličanstvo taj dan bilo na jezeru i doprinjelo ovom rekordu.
Time je oboren prošlogodišnji rekord kada je jezero u samo jednom danu posjetilo 13 000 duša.
Jeste li ikada ponijeli sa sobom na posao kupaći, peškir, kremu, i čim je otucalo kraj radnog vremena, pravac u toalet, presvlačenje i drito na Panonsko?
I uz to time još zarazite i par radnih kolegica pa vam se i one pridruže u toj ludoriji ?
E to ja praktikujem. Izležavamo se tako na plaži dok je i posljednjeg tračka sunca na horizontu, a onda kući, tuširanje, odmor i svako sa svojim dragim ide van. Može opet na Panonsko, jer tu su mnogi ljetni barovi i restorani s terasama s pogledom na jezero. Panonsko i noću izgleda prekrasno.
Do sljedećeg posta imate mahanje, inače, samo treba mahati ovih dana, ništa grljenje i ljubljenje, mokrih zagrljaja mi je dosta. :)
|
