EkTo GaMaT
30.12.2007., nedjelja
crimson
|
uzdah, izdah, vrisak, bol dah pun mistike. i zanosa jezik - željan, ud - nestrpljiv žudnja. poput goruće svijeće. na izdahu vrišti moju tajnu. nezasitnost moja bol. poprima boju proljeća. u punom cvatu. krvavu primi. u svoje naručje. zalog moje vjernosti. krik. i dah rane smrti porugom. odbaci sve druge, a mene prigrli. i obavij. nepresušnom energijom. napadačkog poriva prenesi me, prebaci i natjeraj me da platim. svoju šutnju. čistim sadizmom. ogoljenog tijela onoga dana. kada me odbiješ, znaj da neću. izustiti niti dah a onaj. koji ga napokon dobije, ubirat će plodove. jebene žetve |
- 10:40 - dit que tu veux (4) -
15.12.2007., subota
jednom prolaznom
|
_Zamisli da ti stružem noktima po svježe oguljenoj koži. Tvoja krv mi je najslađa ambrozija._ _Zamisli da ti jedem lice poput krvlju nahuškanih pasa. Tvoj krik mi je najveća nagrada._ _Zamisli da preko tvojih pleća prolaze zloglasne curice i otkidaju ti dio po dio tijela. Tvoja nemoć mi je najdraži grijeh._ _Ja ti stružem po koži, grizem ti lice, a curice te vješto jebu kao ulične mačke na paradi lova._ _Ali nisam tu i ne osjećam tvoju bol, tvoj krik ni tvoju nemoć. Nisam tu jer ti ne postojiš._ _Tvoje usne su zapečaćene poput zbijene mase bola i nedovršene povorke vlastitih pjesan, a sni su ti koji te dovode k meni._ _Nedodirljiva fantazma eruptivnog sjaja koja lebdi svemirom neotkrivene i nedovršene orkestracije krije tvoj lik._ _Nadohvat ruke te osjećam, ali ne diram te, ne zovem da mi se prepustiš i ne želim te osjetiti._ _Tvoje odbijanje je poput kamena i nikada se razbiti neće._ _Tvoja duša je tako čista i ne mogu je odagnati od ljepote i zavitlati u prostranstva nedokučive tame i neprolaznog bola._ |
- 15:56 - dit que tu veux (8) -
06.12.2007., četvrtak
the sound of love
|
_Imam neki osjećaj da me više niti ti ne poznaješ, a svaki moj dah bio je namijenjen tebi. Svaka suza koja se probijala kroz moje obraze, brazdajući bol, bila je tvoja. Ali ti me ne znaš više, a moj je svaki novi trud uzaludan._ _Noć je tamna, kao stvorena za zločin. Zločin od kojeg ti se ledi krv u žilama, a kralješcima ti prolaze prošla vremena, još tamnija od onih koja nadolaze. Budim se vriskom i nastavljam hodati, kao truplo koje traži svoj bezdan. _ _Mračnije od rupe bez dna, bolnije od kraja, oštrije od krhotina stakla kroz koje svaki dan prolaziš. I cika uginućih krvopija probija se kontinuirano do zida. A zid se razbija spektrom kojeg odašilje tvoje srce._ _Nagost. Cjelov. Nagost. Odražaj na tijelo. Nagost. Bolni vrisak pun eroticizma u svojoj samoj srži. Nagost... Ultimativno zadovoljenje koje te tjera na... na... Izdah. Izdahni i pođi sa mnom u zemlju snova._ _Ali ti me ne poznaješ. Dajem ti sebe, svoju nevinost, svoju naivnost, svoje snove, a ti me ne poznaješ. Čak niti kada ti prenesem sjećanja ugrizom, ti zaboravljaš. Dopusti da te još jednom ispratim._ _Pružaš mi dlan kao što gubavac pruža svoju nadu slučajnom prolazniku. Daješ mi do znanja da me ne poznaješ, ali mi daješ priliku. No ja te odbijam i nastavljam dalje, isto onako kao i ti._ _Ne prezirem te. Štoviše, zahvaljujem ti što si mi dopustio da ti se približim i zabijem jebeni kolac u tvoje već ionako mlitavo i jadno tijelo._ |
