Sretan & zaljubljen
07.05.2008., srijeda
Koliko dugo drzi covjeka ovakvo stanje?
 Vec neko vrijeme se pokusavam natjerati da napisem novi post, ali iako svaki put pri povratku sa posla pomislim kako ce upravo to vece biti ono kad cu to i uciniti – uvijek iznova prodje ponoc i ja samo pozelim da sto prije se dokopam kreveta bez i da zapocnem neko pisanje. A ima toliko toga novog.Najvaznije? Pa recimo da sam trenutno u stanju sa svojim dragim da komuniciram putem bluetootha na mobitelu. Jedan zid definitivno nije dovoljna prepreka. Da, da, postali smo prve komsije. Realizovali smo ono sto mi se cinilo tako nestvarno i nemoguce u momentu kad se ideja javila – da zivimo stan do stana. Doslovno nas dijeli jedan zid. Kako je doslo do toga? Nakon sto sam odlucio da je vrijeme da napravim slijedeci korak u svom zivotu – osamostaljanje i kad je stan u pitanju – dragi je jedno vece u razgovoru spomenuo mogucnost da je stan pored njegovog prazan vec neko vrijeme i da misli da bi se mozda mogao iznajmiti. Iako mi se to cinilo preidealno da bi se i realizovalo do kraja, pustio sam da on pokusa saznati vise detalja. 24 sata kasnije ja sam vec imao kod sebe broj telefona vlasnika i zakazanu posjetu stanu. Dodatna 24 sata i stvar je bila jasna – postajemo prve komsije. Priznajem da me pomalo hvatao neki strah, osjecaj da ce upravo u trenutku kad budemo toliko blizu neke stvari krenuti pogresnim putem. Ali nisu. I nadam se da ce tako i ostati. Predobar je osjecaj tolike blizine, a opet imati svako svoj «slobodan prostor», iako nisam bas ni siguran da li ga zelim imati. Ipak, shvatam i da mora postojati neka granica u kolicini vremena koje provodimo zajedno jer je sada tako da svaki nas razgovor i medjusobna komunikacija se neminovno svedu na jedno – zagrljaj i satima dugo uzivanje u blizini onog drugog. Pocesto zakljucimo da ljudi uistinu nisu previse poodmakli od stadija majmuna. Predobar je osjecaj kad navecer nemas potrebu da pises SMS pred spavanje jer – sve sto si imao da kazes si vec ucinio i mozes samo da se prepustis potrebnom snu. Predobar je osjecaj da se ostvaruje moja zelja i potreba da dan sumiram i prepricam dnevna desavanja sa osobom do koje mi je tako stalo. Predobar je osjecaj kad mozes sa istom tom osobom otici vani i vracati se kuci bez razmisljanja da ce te se rastati i krenuti svako na svoju stranu. Samo je jedan zid koji je izmedju nas, ali ga i ne primijetim. Predobar je osjecaj kad se na kraju cjelodnevnog izleta i truckanja u vozu vratis kuci, istusiras i onda odes na veceru «u komsiluk» koju su za vas dvojicu pripremile njegova tetka&mama i nakon toga uslijedi dugi zajednicki razgovor uz osmijeh i dobro raspolozenje. Predobar je osjecaj kad ti prijatelj kaze da djelujes sretno. Tako se i osjecam! Laku noc svima! |
