Moj potok

L. de Jeuner (vjerojatno je trebalo stajati L. Jenner) piše o porodici Argento u listu L’Istria 1852 te navodi da se radi o prastaroj plemićkoj porodici koja se spominje još 1295 (Sardio dell’ Argento), te možda potječe još iz starog Rima. Porodica se u Trstu dijeli u tri velike grane koje sve zajedno broje čak 465 osoba oba spola a dala je veliki broj javnih osoba koje su obavljale važne svjetovne, vojne i duhovne funkcije.
U vezi sa Pazinom se najčešće spominje samo barun Josip (Giuseppe Benvenuto ili samo Giuseppe) Dell’ Argento, tršćanin koji je ženidbom 1735 za Eleonoru Angelicu Rampel stekao velike posjede njene nekad moćne obitelji u Kašćergi, Kršanu i Pazinu, a već u slijedećoj generaciji njegov sin Josip Marija Ab Argento prodaje sve posjede i seli u Rijeku. U Rijeci osniva obitelj, ali nema muških potomaka pa prezime izumire .

Međutim, u Pazinu je živjela još jedna grana te porodice. Tu se već 27.05.1598. spominje neki Argento kao kum na vjenčanju pazinske plemkinje Rapicio. Camillo de Franceschi u svom djelu “Storia documentata... ” donosi latinski prijepis dokumenta iz 1610 koji spominje i nekog Vitalea de Argenta, pokojnog Patra Pavla, koji te godine obavlja u Pazinu funkciju nadvojvodinog kancelara. Istu osobu nalazim u istoj funkciji i u jednom nepubliciranom dokumentu iz 1607 godine iz ostavštine obitelji Rapicio , a u matičnim knjigama nalazimo i njega i ženu, te sina i unučad. Obitelj je očito stanovala u Pazinu, te se Vitaleov sin Petar Pavao tu oženio Pazinkom Elenom, udovicom Luke Ivančića, te s njom ima barem četvoro djece...(nastavit će se)

Potpun tekst, sa osam fusnota i spiskom svih izvora spreman je za objavu.

Oznake: rodoslovlje, Pazin

Najstariji spomen prezimena Sloković u Pazinu nalazi se u oporuci pazinskog prepozita Andrije Schuela iz 04.08.1474. Među brojnim imanjima koje je Andrija oprukom ostavio svojim nasljednicima spominje se i vinograd koji je ranije pripadao Blažu Slokoviću, koji se nalazi na području Brestovice . Najvjerojatnije je Blaž Sloković taj vinograd poklonio prepozitu, ili pak oporučno ostavio. Da ga je prepozit od njega kupio to bi vjerojatno pisalo u oporuci, jer u tekstu oporuke Andrija navodi kod svakog pojedinačnog dobra da li je ono bilo ranije njegovo vlasništvo ili ga je od nekoga kupio.
Slokovići su tako po mojim dosadašnjim istraživanjima jedina porodica u Pazinu koja se ovdje održala više od 500 godina! U istom se dokumentu spominju još i prezimena Primuž i Rogović, ali njihovo trajanje u Pazinu nije bilo u kontinuitetu.

Oznake: rodoslovlje

Prezime Matić se spominje u Pazinu već od najstarije sačuvane matične knjige. Prvi je 03.11.1605. zabilježen neki Martin Matić kao kum na jednom vjenčanju, a dvadesetak se dana nakon toga u Pazinu žene Laurentius Mattich i Euphemia Ladaucich. Iz sačuvanih je podataka danas nemoguće utvrditi vezu između ta dva Matića, tako da njihovi potomci tvore dvije potpuno odvojene grane porodice do današnjih dana. Martinov sin Ivan se 1632 ženi za Matiju Cerni, čiji otac Petar nosi i nadimak Peruz. Vjerojatno je Ivan naslijedio i imanje svog tasta, jer se ubuduće taj nadimak vezuje uz čitavu tu granu porodice, koja se sada često naziva Matić zvani Peruz, što nam unekoliko i olakšava istraživanje.
Na žalost, matične knjige župe Pazin nisu sačuvane u kontinuitetu, pa je vrlo teško cjelovito rekonstruirati porodična stabla u prvoj polovici XVII stoljeća. Kod porodice(a) Matić nam najviše problema predstavlja istovremeno postojanje više osoba istog imena: četiri Petra Matića i četiri Ivana Matića!
Tek kada su krajem 1770. uvedeni kućni brojevi situacija postaje jasnija, a istraživanje rodoslovlja lakše i sigurnije.
1804. Matići žive na čak osam kućnih brojeva. Dva kućna broja u današnjoj ulici Jurine i Franine (147 i 148) pripadaju svećeniku Luki Matiću, križanskom župniku, koji je porijeklom iz sela Matići. Na tri kućna broja u današnjem selu Heki (202 do 204) žive Mathias, Georgius i Gregorius iz grane Matića zvanih Peruc.
Preostala tri kućna broja na kojima su 1804. živjele porodice Matić (342 do 344) su u današnjem selu Matići.

Oznake: rodoslovlje

Istraživanje rodoslovlja obitelji Matešić započeo sam tražeći pretke Ivane Matešić (*1742, oženjena Sloković) i krenuo unatrag, te sam došao skoro do Adama i Eve :-). Ako netko želi ta moja istraživanja spojiti sa današnjim Matešićima neka me kontaktira.

Oznake: rodoslovlje

Ta se obitelj u Pazinu spominje od druge polovice 17.stoljeća, ali se otprilike u isto vrijeme spominje i u Rijeci, te Medulinu, Ljubljani, Beču i drugdje, pa valja biti oprezan. Pazinski Godine su se kroz više generacija bavili kožarstvom i stanovali su u današnjoj ulici Franine i Jurine. Već prije 1804 Martin Godina zajedno sa već postarijim ocem Franjom seli u palaču uz Kaštel (vidi post), dok njegov deset godina mlađi brat Franjo živi još neko vrijeme u kući u ulici Franine i Jurine, a zatim njegovi potomci sele u Žminj pa u Trst, dok on sam seli na stanciju Godina par kilometara južno od Pazina.
Godine su posjedovali još jednu kuću u Pazinu, u današnjoj ulici Prilaz Kaštelu, i to onu kuću koja je nadsvođivala stepenište koje danas vodi prema ulici Istarskih narodnjaka i Buraju. U toj je kući stanovao Martinov najstariji sin Gabrijel sa obitelji. Iz te obitelji potječe Matija Josip Godina koji je 1830 do 1834 radio kao župni učitelj u Tinjanu i bio je omiljen jer je nastavu držao na hrvatskom jeziku.

Oznake: rodoslovlje

Istraživanje rodoslovlja obitelji Gržetić iz Zarečja započeo sam istražujući pretke svojih praprabaka Katarine (*1817, oženjene Rimanić) i Franciske (*1824, oženjene Mogorović) za koje se kasnije ispostavilo da su bile - sestre. Na žalost, nisam u tom istraživanju daleko dogurao jer su matične knjige župe Zarečje slabo sačuvane. Prava šteta, jer je prezime Gržetić jedno od najstarijih na Pazinštini. Nastavio sam, međutim istraživati po ženskoj liniji njihove pretke iz obitelji Ivić (Ivich) i Marcan (Marzan).

Oznake: rodoslovlje

Milošići se u Pazinu spominju već od 1579 (De Francesci, L'Istria), a potječu iz Solkana kod Nove Gorice, gdje je u crkvi Sv. Stjepana bila obiteljska grobnica Mildenhofa.
Možda je začetnik pazinske loze Ivan Milošić, spomenut 1582 kao "contrascriba pisini" ili "controscriba pisini". Iste je godine upisan i sa skraćenim oblikom prezimena "Milos" pri krštenju sina Jakova Nikole. Ponovno se ženi 1600. godine i to udovicom Pazinca Hieronima Raba, a vjenčani im je kum Bernardin Barbo, tada zapovjednik grada.

U pazinskim se matičnim knjigama rodoslovlje Milošića može sa dovoljnom sigurnošću pratiti od 1664 nadalje i to kroz pet generacija:
Ivan Leonard Milošić (+1674. sa 40 godina) oo Elizabeta XY
Nikola Milošić (*1651. +1751.) oo 1688. Margarita udovica plemića Gašpara Rampela; 2 oo Olympia XY;
Ivan Anton Milošić od Mildenhofa (1705. +1782.) vicekancelar i kancelar Pazinske knežije oo 1739. Katarina plem. Stemberg iz Rijeke (* oko 1700. + 1773)
Josip Nikola Marija od Mildenhofa (*1740. Pazin; + u Trstu) "vicarius criminalis" u Pazinu od oko 1780, a od 1793. "giudice criminale" u Trstu; oo 1769. Terezija Magdalena Rossi Sabadini (?) iz Rijeke
Anton Milošić od Mildenhofa (Pazin 1771. + Milano), savjetnik Trgovačkog suda i Pomorskog konzulata u Trstu, sudac u Brescii i Milanu

Ma, bilo je to meni odmah sumnjivo.

U Arhivu Slovenije u Ljubljani čuva se jedan dokument na njemačkom jeziku iz 1531 sa spiskom podanika Pazinske knežije, pod naslovom Vermerckh die Graffschafftt zw Mitterburg auff die Kamaun gehorig im 1531 Jar , a obradio ga je i detaljno opisao Janez Šumrada u tekstu Podložniško prebivalstvo komornega gospostva Pazin v tridesetih letih 16. stoletja, koji je objavljen u Vijesniku arhiva VHARP, XXVI, 1984, na str. 81 - 101. Radi se o jednom od najstarijih izvora za proučavanje prezimena središnje Istre. U tom je dokumentu pazinski kapetan De Durr popisao "podložnike" Pazinske knežije petdestak godina nakon velikog Rata Cambraiske lige u kojem dobar dio pučanstva stradao, pa je već njegov otac Ivan de Durr započeo sa doseljavanjem novog stanovništva. Kućevlasnike je popisao po "komunima" i to ovim redom: Vranja, Boljun, Borut, Previž, Brest, Cerovlje, Kringa, Pazinski Novaki, Kršikla, Kašćerga, Butoniga, Čerišnjevica, Zarečje, Trviž , Lindar, Sovinjak(sic!), Tinjan, Beram, Pazin, Stari Pazin i Lovran. U istoj se kutiji čuvaju još dva spiska: jedan za Tinjan, za koji Šumrada pretpostavlja da je služio kao "radna verzija" pa je kasnije prepisan u originalni dokument, te spisak podložnika Barbana (sic!), koji kasnije nije prepisan u zajednički dokument, vjerojatno zato, kaže Šumrada, jer je Austrija u tom ratu izgubila Barban.

Iako je u širokom predstavljanju tog dokumenta višekratno i sam primijetio da su sastavni dio Pazinske knežije bili i Gračišće i Žminj, autor si dalje u tekstu ne postavlja pitanje zbog čega ih u ovom popisu nema, već u završnom dijelu rada ulaže dodatni napor da opravda činjenicu da su na spisku jedan Sovinjak i Barban.

Meni je već u prvom čitanju "upalo u oko" da je "Zw Swingkh" zapravo trebalo pročitati Žminj, a ne Sovinjak. Tu su bila na spisku i neka današnja žminjska prezimena kao npr. Mužina (Mossyna), Križanac (Krissana), Kablar (Kablarytz), ali kako je bilo daleko više meni nepoznatih, nisam bio siguran radi li se zaista o grešci.

Čitajući pak spisak podanika Barbana, zapela su mi za oko tipična prezimena iz Gračišća: Cinkopan (Cincopan), Putinja (Putina), Hlaj (Chlaych), Deltin, Ivić (Iffich) i Brozan (Brosan), pa u drugom čitanju još neka. Činilo mi se pretjeranim da bi u istom tekstu mogle biti dvije tako kardinalne pogreške, pa sam odlučio da ću, jednom kad posjetim Ljubljanu, provjeriti sve u originalnim dokumentima.

U međuvremenu sam se pozabavio čitanjem do sada neobjavljenog Urbara Pazinske knežije iz 1571, koji se čuva u našem Pazinskom arhivu - DAPA. Taj je Urbar, baš kao i spisak iz 1531 bio pisan njemačkim jezikom i njemačkim pismom - kurzivom. Ispočetka zaista nije bilo lako. Oboružao sam se "abecedom" nekoliko verzija njemačkog kurzivnog pisma koje sam pronašao na internetu i krenuo. Odmah ispočetka sam vodio bilješke o svim prezimenima koja se spominju, i upisivao sam ih onako kako mi se učinilo iz prve da piše. Čitao sam i prepisivao samo imena i prezimena, a ne i tekst ispod njih, jer i imena i prezimena se češće ponavljaju pa je lakše pretpostaviti što bi moglo pisati. Došavši do kraja knjige, već sam se dovoljno izvještio u čitanju tog pisma da sam krenuo ponovno ispočetka ispravljati ono što sam isprve krivo pročitao.

Bilo je tu svakakvih grešaka, a jedna od najčešćih mi je bila ta što sam veliko početno slovo "G" jako teško razlikovao od velikog početnog slova "B", pa sam tako Gallian (Gračišće) pročitao kao "Boljun".

Sad bar ne moram putovati u Ljubljanu, jer točno znam koju je grešku i iz kojeg razloga napravio Šumrada kad je umjesto "Galliann" (Gračišće) pročitao "Balbann" i to protumačio kao Barban.

Zapravo, ipak ću morati u Ljubljanu, jer bilo bi dobro provjeriti i transkripciju imena i prezimena podanika. I bez da odem već vidim da će npr. Šumradino čitanje staropazinskog prezimena "Wachsytz", zasigurno trebati ispraviti u "Machsytz", muško ime "Wlass" u Blass (Blaž) itd.

I'm goin' to Ljubljana, oh Ljubljana here I come!

Oznake: rodoslovlje

Petar Klobas ili Pjero Klobasica, kako ga je na jednoj krizmi na Starom Pazinu upisao biskupov pomoćnik, bio je porijeklom iz Lanišća i direktni je predak mnogih današnjih Slokovića i svih Slokovića zvanih Grgurina, te svih staropazinskih Marinčića i dijela beramskih Martinčića. U Stari Pazin se priženio u rujnu 1668 oženivši Katarinu, mladu udovicu Jure Kirinića koji je ubrzo nakon vjenčanja umro. Katarina je bila porijeklom iz pazinske župe, iz porodice Nikole Sironića.

Oznake: rodoslovlje