petak, 17.06.2016.

Dell' Argento

L. de Jeuner (vjerojatno je trebalo stajati L. Jenner) piše o porodici Argento u listu L’Istria 1852 te navodi da se radi o prastaroj plemićkoj porodici koja se spominje još 1295 (Sardio dell’ Argento), te možda potječe još iz starog Rima. Porodica se u Trstu dijeli u tri velike grane koje sve zajedno broje čak 465 osoba oba spola a dala je veliki broj javnih osoba koje su obavljale važne svjetovne, vojne i duhovne funkcije.
U vezi sa Pazinom se najčešće spominje samo barun Josip (Giuseppe Benvenuto ili samo Giuseppe) Dell’ Argento, tršćanin koji je ženidbom 1735 za Eleonoru Angelicu Rampel stekao velike posjede njene nekad moćne obitelji u Kašćergi, Kršanu i Pazinu, a već u slijedećoj generaciji njegov sin Josip Marija Ab Argento prodaje sve posjede i seli u Rijeku. U Rijeci osniva obitelj, ali nema muških potomaka pa prezime izumire .

Međutim, u Pazinu je živjela još jedna grana te porodice. Tu se već 27.05.1598. spominje neki Argento kao kum na vjenčanju pazinske plemkinje Rapicio. Camillo de Franceschi u svom djelu “Storia documentata... ” donosi latinski prijepis dokumenta iz 1610 koji spominje i nekog Vitalea de Argenta, pokojnog Patra Pavla, koji te godine obavlja u Pazinu funkciju nadvojvodinog kancelara. Istu osobu nalazim u istoj funkciji i u jednom nepubliciranom dokumentu iz 1607 godine iz ostavštine obitelji Rapicio , a u matičnim knjigama nalazimo i njega i ženu, te sina i unučad. Obitelj je očito stanovala u Pazinu, te se Vitaleov sin Petar Pavao tu oženio Pazinkom Elenom, udovicom Luke Ivančića, te s njom ima barem četvoro djece...(nastavit će se)

Potpun tekst, sa osam fusnota i spiskom svih izvora spreman je za objavu.

Oznake: rodoslovlje, Pazin
- 08:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 08.06.2016.

Teze budućeg pazinskog kapetana

Nije baš svatko mogao biti kapetanom Pazinske knežije. Na ovom je kićenom bakrotisku ispisano 50 teza iz logike, fizike i matematike koje je jedan budući kapetan Pazinske knežije branio (i obranio) na riječkoj akademiji.


Ilustraciju sam preuzeo iz knjige Vande Ekl "Živa baština" (hvala na poklonu :-)) (Rijeka 1994.), gdje je objavljena na stranici 198 i potpisana: "Obrana teza iz logike, fizike, matematike J. B. Tranquillia na riječkoj Akademiji 1747. godine". Autorica objavljuje na str. 205 -208 još tri uvećana detalja ovog bakrotiska, te dalje detaljno opisuje dokument, donosi transkribirani tekst teza iz logike, fizike i metafizike, dio teksta i prevodi te objašnjava:

...Sastavni dio nastave bili su tzv. disputi u kojima se vježbanjemu logičkom izricanju misli omogućavalo aktivno usvajanje građe, a na kraju upućivalo (u sklopu tadanjih metoda) na znanstvena istraživanja i zaključke. ...
...Disputi su bili tjedni, mjesečni ili izvanredni, a to je, dakako određivalo i opseg i vrstu gradiva. Najviše je od apsolvenata filozofije zahtjevao disput "de (ex) universa philosophjia" za koji se kandidat slobodno odlučivao. Defendent je morao svladati sve gradivo što se predavalo tijekom cijela studija. Na takav svečani "actus publicus" pozivala bi se i obrazovana publika. Dakako, disputi "ex universa" imali su najveći ugled jer su zahtijevali posebno znanje i inteligenciju, elokventnost i snalažljivost, pa ih je obično bilo tek nekoliko u godini..."

Joannes Baptista Tranquilli (ili, kako Vanda Ekl skreće pažnju Ivan Krstitelj Tihić) potječe iz obitelji riječkog pjesnika, književnika, notara i glagoljaša Gverina Tihića, koji je rođen u Zadru, te je bio zadarski i šibenski notar. Od 1544. do 1546. obavljao je dužnost rijekog kancelara, te je u tom svojstvu te 1546. sastavio jednu javnu ispravu koja je do sada jedini poznati sačuvani dokument koji dokazuje uporabu glagoljice u javnopravnoj funkciji u Rijeci. S obzirom da sam u dosadašnjem istraživanju obradio sve podatke o obitelji Tranquilli iz pazinskih matičnih knjiga, zavirio sam malo i u riječke te sam pronašao neke podatke koji su nadopunili moju slagalicu:
Ivan Krstitelj Tihić je rođen u Pazu kao Joannes Baptista Valentinus de Tranquilli 14.02.1729. od oca Franje, koji je bio tada kapetan u Pazu (Capitaneus Pasgergensis) i majke Ane Katarine (po nekim izvorima rođena Rampel, po drugima D'Orlandi). Matične knjige Paza za tu godinu se nisu sačuvale, ali je njegovo krštenje upisano naknadno i u matičnu knjigu crkve Sv. Vida u Rijeci (14.06.1730.). U Pazinu se prvi put spominje u funkciji kapetana (Capitaneus Comitatus Pisini ) 24.08.1759. kao kum na krštenju u obitelji pazinskog doktora Petenella. Iste godine se ženi u Rijeci plemkinjom Elizabetom de Marotti, sa kojom ima jedanaestoro djece, koja su sva rođena u Pazinu. Jedan od njegovih sinova je i Franciscus Xaverius Nicola Mauritius de TRANQUILLI koji je 26.09.1766. kršten u kapeli dvorca (Pazinskog kaštela). Njega (Franju Ksavera) spominje i Petar Stanković u svom djelu "Biografia degli uomini distinti dell'Istria", svesci 2-3, iz 1829, pa otda znamo da se kasnije preselio u Rijeku gdje je završio studij prava, te je 1794 izabran za riječkog kancelara. Njegova jedina kćer je oženjena kasnije u Rijeci za rovinjskog pravnika Marka Costantini-ja predsjednika riječkog magistrata, a jedini im je sin bio Franjo Ksaver Rajmund Costantini (kojem ću jednom posvetiti puno više teksta jer je kasnije postao pazinski gradonačelnik, a i puno više od toga :-)).

Ivan Krstitelj Tihić je umro u Pazinu 13.06.1782. sa 53 godine i jedan je od posljednjih pokojnika sahranjenih unutar župne crkve Sv. Nikole. Taj upis u MK umrlih, kao i upisi rođenja posljednje četvero njegove djece otkrivaju nam i točan kućni broj na kojem je obitelj Tihić živjela. To je bila kuća broj 34 u prvom sustavu kućnih brojeva, odnosno kuća 12 u drugom sustavu kućnih brojeva. Evo te kuće:


Nebi li bilo zgodno imati barem kopiju tih Tihićevih teza u Pazinu? Vođen tom mišlju pokušavao sam ući u trag bakrotisku, ali kao da je u zemlju propao. Nitko od riječkih arhivara i muzealaca koje sam kontaktirao nije mi znao reći gdje bi se mogao nalaziti. A onda sam pronašao podatak da se u arhivu franjevačkog samostana na Košljunu čuva "Štampana i na platnu zaljeplijena diploma Jezuitskog kolegija u Rijeci od 1747. godine, izdana Gianbattisti Tranquilliju, za uspješno dovršeni studiji filozofije. Veličina nije točno izmjerena jer je dokument u vrlo lošem stanju, no prelazi veličinu od 1 m2. Potrebno restauriranje." Ta je podatak iznio Danilo Klen tekstu "Arhivska građa u samostanu franjevaca u Košljunu" koji je objavljan u Vjesniku historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, svezak XVII, Rijeka 1973, str. 344. Nema sumnje da se radi baš o bakrotisku sa diplomskim tezama Ivana Krstitelja Tihića, koji je po Vandi Ekl upravo dimenzija 1x 1,20 metra.

Kad ste posljednji put bili na Košljunu?

Oznake: povijest Pazina
- 23:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.06.2016.

Grb kneževine Istre


Brechtel, Stephan:Wappenbuch des Heiligen R?mischen Reiches - BSB Cod.icon. 390, stranica 90

Sirotica naša središnja Istra oduvijek je bila, a i (danas je ostala) daleka periferija velikih gibanja koja su svoje glavno poprište imala negdje drugdje. Eto, ni grb nije imala kako spada, već je u polje štita jednostavno upisano "Isterreich". Taj naziv se koristio za dijelove Istre koji su pripadali Svetom Rimskom carstvu Njemačkog naroda, a u vrijeme nastanka ovog grbovnika (a procjenjuje se da je nastao 1554 - 1568) to su bile Pazinska knežija, Gospoštija Kastav, Gospoštija Lupoglav i drugi sitniji posjedi.....Iako iznad grba piše da se radi o kneževini Istri, ona to u stvarnosti nije bila.

A mora se priznati da su naši sunarodnjaci s druge strane Učke već onda imali grb koji i danas među svim onim grbovima izgleda "šik". Eto ga u istom grbovniku na stranici 63 , zajedno sa Kalabrijom i Granadom:


Brechtel, Stephan:Wappenbuch des Heiligen R?mischen Reiches - BSB Cod.icon. 390, stranica 63

Ali, ima u istoj knjizi još grbova povezanih s Pazinom:

Oznake: Pazin, povijest Pazina, Isterreich
- 17:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.