Moj potok

Da ne bude zabune: ovo pišem u svoje osobno ime. A zovem se Radenko Sloković i od 1998 do danas sam zaposlen u TZ Grada Pazina kao direktor Turističkog ureda. Od 1998 do 2007 sam bio i predsjednik Speleološkog društva Istra iz Pazina i voditelj projekta istraživanja Pazinske jame, a od 1998 do 2005 sam bio i predsjednik Jules Verne Kluba iz Pazina. Od 2001 do 2005 sam bio član Gradskog Poglavarstva Grada Pazina zadužen za ekologiju, kulturu i turizam. Moji današnji stavovi ne moraju nužno biti stavovi današnje TZ središnje Istre koja je nastala iz TZ Grada Pazina, gdje još uvijek radim kao direktor Turističkog ureda, niti stavovi Speleološkog društva Istra, a svakako ne stavovi Grada Pazina. Ovo su moji osobni stavovi. Sadašnje stavove sam izgradio djelujući u spomenutim organizacijama i koristeći izvore informacija koje sam kao član tih organizacija uglavnom sam i u svoje slobodno vrijeme prikupio.

Danas, više nego ikad do sad vjerujem da je dolina Pazinčice najperspektivniji turistički resurs koji Pazin ima, naravno, zajedno sa Pazinskom jamom i sa Kaštelom na njenim liticama. Sam Kaštel, sam muzej (muzeji) ili sama Pazinska jama nisu nikakva posebna atrakcija. Zanimljivijih kaštela, zanimljivijih muzeja i zanimljivijih speleoloških objekata ima na desetke u krugu 300 km, ali zanimljivijeg spoja svih tih elemenata nema nadaleko.

Sa estetskog (turističkog, rekreativnog aspekta)
Način uređenja koji predlažu Hrvatske vode (link - ppt) je sa estetskog gledišta neprihvatljiv i zapravo bi značio uništavanje resursa kojeg imamo. Moglo bi se oblaganje obala potoka tolerirati na pojedinim mjestima uz potok, ako za to postoji valjan razlog, ali nikako ne u neprekinutom potezu u duljini od 500 - 700 m. Takav način učvršćivanja obala morao bi biti izuzetak, a ne pravilo. Pravocrtna šetnica po vrhu kamenih blokova je pravim ljubiteljima prirode (kako domaćim rekreativcima, tako i turistima koji zbog netaknute prirode dolaze u Pazin) neinteresantna i dosadna.
Atraktivnost ovog dijela potoka i staze koja ovuda već godinama prolazi (lijevom obalom) je upravo u njenoj raznolikosti, kako raznolikosti vegetacije, tako i raznolikosti vizura i raznolikosti podloge po kojoj hodamo. Postojeću šetnicu je osmislilo sam zajedno sa volonterima u slobodno vrijeme kao direktor TZ grada Pazina (sada TZ središnje Istre) 2005 godine, te je staza uz pomoć volontera više puta pokošena i popravljana i označena te je korištena za organizirana pješačenja, mtb i avanturističke rekreativne utrke, treninge mtb vozača i tako dalje. Staza je vodila, kao i prije više od sto godina, sve do Zarečkog krova i Željezničkog mosta i natrag, te je prozvana „Dolinom mlinova“. Grad Pazin je povodom Dana Grada 2005 godine financirao tiskanje prospekta čitave staze Dolinom mlinova (link -pdf), te se tom prilikom organiziralo i prvo grupno pješačenje koje sam osobno vodio. Problem se pojavio sa vlasnikom terena uz potok koji je ispočetka pristao da staza tuda prolazi, a kasnije je promijenio mišljenje, te je, bez da o tome ikoga obavijesti, oborio na više mjesta stabla na stazu kako se tuda nebi više prolazilo (npr. prilikom organiziranog pješačenja 2009). Neki su organizatori rekreativnih utrka također izvjestili o problemima sa istim vlasnikom zemljišta. Nakon toga je staza napuštena, odnosno promijenjen je smjer staze na način da je staza na lokalitetu „Richter“ skrenuta na glavni javni put, što je dosta nepraktično i neatraktivno.

Dakle, glavni problem ovog dijela staze je problem sa vlasnikom. Taj problem bi se mogao riješiti jedino uključivanjem Grada Pazina ili Hrvatskih voda u njegovo rješavanje, budući da je Turistička zajednica zbog malih prihoda „slaba karika“ u pregovorima. Trošenje novca Hrvatskih voda na učvršćivanje obala u čitavom potezu kako je predloženo, s ciljem se zadovolji potrebe vlasnika, a da produkt toga bude neatraktivna šetnica je po mom mišljenju preskupo. Jeftinije bi bilo otkupiti zemljište.

Osim toga, predloženo rješenje zanemaruje detalje čiji položaj prikazujem na slijedećoj slici:

1. Babenvir - najveći vir na Pazinčici, u jesen 2013 istražen i dokumentiran, poslije od nepoznatog počinitelja zatrpan
2. Babenvir 2 – manji vir, istražen i nekvalitetno zatrpan
3. ostaci građevine (mlin?) - istražiti
4. ostaci mosta ili brane - istražiti
5. četiri pukotine, škrape – otvorene nakon poplave u kolovozu 2002, a poplava u studenom iste godine ih je zatrpala
6. čeriti pukotine – dvije su zabetonirane, dvije su još aktivne
7. Pješačka staza “Dolinom mlinova
8. sagraditi mostić preko bujice
9. Pozzo di nudi – prva nudistička plaža u Europi? J
10. Drveni most I – potrebno sagraditi kvalitetan kameni mostić
11. Drveni most 2 – sagraditi kvalitetan drveni ili kameni mostić
12. Richterov mlin – ostaci nekadašnjeg mlina pazinskog gradonačelnika Antona Segher de Weissenhausa, kasnije prodan (navodno izgubljen na kocki) porodici Richter po kojima se čitavo ovo područje naziva Rihter
13. pomoćna zgrada mlina, dio zidova se vidi uz kolski put, ostatak prodan u staro kamenje
14. vir na odvodnom kanalu mlina – spominje se u jednom povijesnom dokumentu s kraja 19. Stoljeća, legenda kaže da je jedan od vlasnika mlina, nakon što je izgubio imanje na kocki tu skončao svoj život

Oznake: mišljenje o načinu uređenja

Vremenske prilike koje su prethodile poplavi:

Oznake: Poplava 2012

Vremenska situacija koja je prethodila poplavi:

Oznake: Poplava u kolovozu 2002

Vremenska situacija koja je prethodila poplavi

Oznake: Poplava 2008

Toga smo jutra u 8:00 morali biti u klinici Lovranu jer je naša tromjesečna Dunja trebala skinuti "gipsiće". Padala je kišica, kao i već par dana prije toga. Stali smo na benzinskoj u Pazinu i čuli da je zatvoren radi nečega Zaričanski most. Nije nam ni na kraj pameti bilo da je u pitanju poplava, znali smo samo da u 8:00 treba biti u Lovranu, te smo skrenuli cestom prema Dušanima ravno u dolinu Pazinčice, kako bi zaobišli most. Kad smo stigli u Dušane na radiju smo čuli da je zbog obilnih oborina zatvoren Tunel Učka. Okrenuli smo auto - i pravac doma. Kad smo ponovno stigli na Dušanski most, kojim smo prošli minutu - dvije prije toga, bujica je već prelazila preko mosta. Stao sam i razmislio. Ako se vratimo - nemamo kuda doć do doma. Gledao sam cestu preko mosta i zaključio da je bar dva do tri metra na višem nivou od mosta. Kasnije se cesta samo uzdiže. Nadam se. Ako prođemo most - doma smo. Stavio sam u prvu i bez problema prešao preko. Bili smo presretni. Nakon par zavoja stigli smo na ravnicu kod "Pumpe", odnosno ispod stancije Richter, koja je međutim već u čitavoj dužini bila pod blatnjavom mutnom vodom. Bili smo odsječeni.
Koliko je ta voda uopće duboka? Ma sjećam se da je cesta tu ravna, ali koliko je vodoravna?
Ohrabreni uspješnim prelaskom preko mosta malo prije, uhvatili smo se za posljednju slamku spasa i - krenuli. Nakon dvadesetak metara osjetio sam da se motor našeg YUGA 55 počinje gušiti od silne vode, te sam, prije nego se ugasi, stavio u rikverc i vratio nas, na suho. I šta sad? Sad smo zbilja bili zarobljeni.
Jasna je stavila na noge gumene čizme, koje su srećom bile u haubi, uzela Dunju u naručje i krenula pješke cestom ravno preko vode - doma, a ja sam ostao uz auto. Kad su došle na pola ravnice voda joj je već bila u čizmama, ali je svejedno nastavila i tada ugledala kako joj iz pravca Pazina netko dolazi u susret. U ronilačkom odijelu. Sa dugom kosom. Drago Opašić - Billy.

Oznake: Poplava 1993, sjećanja, Billy

Dragocjeno svjedočanstvo o poplavi iz 1992 godine ostavili su nam pokojni Vinicio Potleca i Drago Opašić Billy na video snimci:


Transkript Billiy-evog teksta:

Opasnost od poplave u Pazinu dana 5/6 12. 1992.
Snimio: Vinicio Potleca, komentari : Drago Opašić

…(ne počinje iz početka, snimano sa terase "Lovca" )… jedan kilometar. To je česta pojava u Pazinu svakih se nekoliko (godina op.R.S), ali barem u svakom desetljeću ponavlja veliki priliv vode kad Pazinska jama ne može progutati svu nadošlu vodu zbog velikog vodosabirnog područja u Cerovljanskoj vali i okolnim potocima.
U posljednjih nekoliko desetljeća bilo je više većih poplava tako je 1958 voda dolazila do dva metra iznad stijene u Jami, (19)64 bila je na deset metara od ruševina kuće Rapicio, 72. Godine bila je isto tako poznata jedna od većih poplava. Tom prilikom dolazi u opasnost najviše zaselak Rijavac kod Pazina.
Naravno da svaka takva poplava u Pazinu uvijek privlači pažnju radoznalog građanstva, koji sada imaju još priliku da sa novootvorenog mosta bliže gledaju taj fenomen.
Voda na svom putu kroz Cerovljansku valu donosi sobom nevjerojatno puno otpadnog materijala, drveta, sijena, plastike i tako dalje.
Prilikom poplave 1964. Godine dužina ovog jezera bila je tri kilometra, sve do takozvanog lokaliteta Vir ili Zarečki krov.
…
Sada je 11 sati. Najugroženije od pazinskih poplava je naselje Rijavac, s jedne i sa druge strane mosta.
Sada je 11 sati prilikom ovog snimanja. Ovaj most bio je jutros do razine deset centimetar od najvišeg vrha ( na snimci se vidi da je sada voda pala i vidi se središnji luk mosta, te prvi slijedeći luk prema Rijavcu, dok su ostali lukovi ispod razine vode, op- R.S.). Voda se prelivala sa nižih strana mosta. Znači da se u nekoliko sati spustila za 80 do 100 centimetara. Od svih kuća najugroženija je ova koju sada vidimo na ekranu (kamera se okreće prema kući porodice Vicić, op.R.S). U toj kući bilo je već sve spremno za evakuaciju u slučaju potrebe. Godine 1964. S krova ove kuće spašavani su ljudi čamcima.

(u podrumu obitelji Vicić)
Poučeni ranijim iskustvima stanari ove zgrade pripremili su za evakuaciju od poplave svu svoju imovinu tako da ovdje vidite pripremljen krumpir, pripremljenu ostalu hranu i tome slično da se može u datom momentu evakuirati u slučaju potrebe. Isto tako spremno je bilo evakuirati životinje, za što je Štab civilne zaštite obezbijedio kamione.
„A ja, se je bilo…ma.“
„A govorite šezdeset i četrtega leta se je s krovi spašavalo tu?“
„A da da,u devet miseci, ali sve je bilo unišćeno, sve, sve.“
„Ja,ja. A do priko pol kuće je bila voda?
„Drugi put“
„Drugi put“
„ A prvi put sva je bila“
„Prvi put sva“ (Billi očito za njom ponavlja kako bi bio siguran da je kamera dobro ulovila oko što ona govori, op. RS)
„Sva kuća je bila pod vodon“
Ja, ja“
„Se unišćeno, sve…A ja, a ča ćemo.“
„A ja, tako pride, čovik mora živit, i tako je to.“
„A ja, ja, živi ne gremo mi u zemju, ne.“
„A ne, sigurno“.
„A ča moremo“

(sa pogledom na Rijavac i Loke)
Osim viđenog naselja Rijavac, koji je ugrožen, ugroženo je također od Poljoprivrednog kombinata lokalitet „Loke“, kao i objekti Hrvatske vojske. Prilikom spašavanja šezdeset i četvrte godine prilikom poplave spašavali su se telci i junci iz ovog lokaliteta. Ovom prilikom nije bio ugrožen do sada i nadajmo se da to neće ni biti.
…
(na Zarečkom krovu)
Zapjenušana vodena stihija na poznatom pazinskom kupalištu Zarečki krov ili Vir u lokalnom narječju.
Prilikom poplava u ranoj jeseni prvenstveno su ugrožene u dolini Pazinčice poljoprivredne kulture. Naročito su bile ugrožene zbog trajnog ostajanja vode na nižim djelovima terena što se je kasnije riješilo melioracionim radovima. Cjelokupna je dolina meliorirana poznatim holandskim sistemom sa cijevima. Tada se vode ne zadržavaju dugo poslije poplava.

(Ciglane Cerovlje)
Osim svega do sada navedenoga na teritoriju Općine Pazin, ugroženost od poplava česta je i za kolektiv „Istarske ciglane“ iz Cerovlja.

(Štab civilne zaštite)
Nalazimo se u Štabu Civilne zaštite u Pazinu i razgovaramo sa načelnikom Stožera civilne zaštite Francetić Dušanom.
„Gospodine Francetić, što ste vi poduzeli prilikom ove poplave, koje ste sve intervencije do sada uspjeli sprovesti?“
„Čim smo dobili obavijesti oko poplave i oko rasta nivoa vode u ovim našim potocima, odmah smo aktivirali dio Štaba civilne zaštite, u dogovoru zajedno smo pozvali Predsjednika Izvršnog vijeća i Predsjednika Skupštine da vidimo šta nam je činiti i koja je opasnost za građanstvo, šta bi trebalo poduzeti. Mi u našoj Civilnoj zaštiti imamo dovoljan broj, negdje oko tristo obveznika Civilne zaštite, pa nam nije bio veliki problem skupiti potrebnih ljudi koji će nam biti pri ruci u slučaju evakuacije kojih zgrada ako dođe to tog nivoa vode, rasta, gdje bi trebalo rješavati taj problem.“
„U najugroženijem području, kod Rijavca, dole na mostu kod Rijavca i onim kućama i tako dalje vi ste već, u suradnji naravno sa samim domaćinima tih najugroženijih kuća pripremali za evakuaciju poljoprivredne proizvode, plodove i tako dalje.“
„Nakon uviđaja da će voda prelit preko samog mosta i opasnosti za kuću koja se nalazi s druge strane Rijavca, odmah smo pozvali šofere sa zaduženim kamionima, dva kamiona koji su bili prisutni, i uz to nam je i desetak do dvadeset obveznika Civilne zaštite, koju su spremili kompletno poljoprivredne proizvode za iseljavanje ako bude potrebno. Bilo je sve spremno, samo smo čekali da li će biti to potrebno ili ne.“
„Nadajmo se da to neće biti potrebno, pošto se voda eto, sada spušta ali interesira me kakvo je stanje unutar Civilne zaštite, o spoznajama iz prijašnjih poplava?“
„Iz prijašnjih poplava spoznaje…jedan, moći ću vam reći par riječi ali ne puno jer ja nisam bio onda u Pazinu. Po mještanima kad smo bili na terenu, rekli su da je bila sedamdeset i četvrte, šezdeset i četvrte velika poplava, čak da je bila ona kuća za koju smo se mi spremali za evakuaciju čitava pod vodom, zato smo se tako dobro i spremili. I još dve naredne godine ne znam točno koje bila je isto…razina vode se popela, ne na tako veliko opasnost da je učinila velike štete. Eto, to bi vam mogo reći za sada.“
„Zahvaljujemo načelniku Civilne zaštite Općine Pazin“.

Oznake: Poplava 1992, Pazin, poplave, Pazinska jama

Postojao je običaj u okolici Pazina da se dan prije Svih svetih uzmu sve vrste brašna, pa se doda još graha, graška, leće, boba, ukratko svega što se može samljeti, te se od toga umijesio kruh u znak zahvale da je Bog dao da svi ti plodovi rode i da su na vrijeme spremljeni pod krov. Taj bi se kruh podijelio svim ukućanima te poslao i bližoj i daljnjoj rodbini, a ostatak bi se konzumirao kod kuće slijedeća tri tjedna. Taj se kruh nazivao pogača semenača.
Zapisao Jakov Volčić, župnik u Zarečju, a objavije Kmetijske in rokodelske novice, 06.04.1861, godina 19, broj 14
Izvor: Narodna in univerzitetna knjižnica

Oznake: Pogača semenača

(ulomak)
Prezime Družetić se na području župe Pazin prvi put spominje 1687. godine, kada se Andrija Družetić iz župe Gračišće priženio u selo Puliće, oženivši Anastaziju, kćer pokojnog Stjepana Pulića. U isto je vrijeme živio još jedan Andrija Družetić, najvjerojatnije na području Gračišća, što vidimo iz upisa krštenja Stane Družetić od 06. siječnja 1695. kada se pojavljuje kao kum kćerci svoga imenjaka i prezimenjaka.
Porijeklo oba imenjaka možda mogu dodatno rasvijetliti matične knjige župe Gračišće, iako je za to razdoblje sačuvana samo Matična knjiga krštenih sa najstarijim upisom iz 1667. (Ako je netko to istraživao molim da mi javi)
Andrija i Anastazija su imali šestero djece, tri kćerke i dva sina. Nisam pronašao podatke o sudbinama najstarije Margarite i najmlađe Marije, dok su kćer Stana (Anastazija) i najmlađi brat Marino umrli u ranoj dječjoj dobi. Najstariji od sinova, Mihael, umro je sa 15 godina. Preostao je tako jedino sin Jakov, uz čije pravo prezime u matičnim knjigama kasnije najčešće stoji još i nadimak Pulić (Drusettich alias Pullich, Drusettich dicti Pullich). Otac Andrija je ubijen 1718 sa 50 godina, ne znamo od čega ili koga, niti zašto, jer o tome nema niti riječi u MKU. Dvoje godine kasnije umire i majka Anastazija.
Jakov u svojoj dvadeset i drugoj godini zasniva obitelj oženivši Elenu Fator, sa kojom ima sedmoro djece: dva sina i pet kćeri.
Izgleda da najstariji sin Mate, u braku sa Marijom Sironić nije imao potomaka, te umire u trideset i trećoj godini. Kćerke Bartolomeja (najstarija) i Marija (najmlađa) su se udale za Marina Mogorovića, odnosno Ivana Heka. Sudbinu Helene i Katarine ne znamo, osim činjenice da je prva bila u siječnju 1766 kuma na krštenju (svoje nećake ?). Imala je tada trideset i pet godina i nije još bila udana. Jakov i Elena su imali još i kćer Ivanu, koja je umrla 1740 sa samo mjesec dana, a u MKK je kao otac, očito greškom, naveden Ivan Družetić.
Poslijednji iz loze Družetića u selu Pulići bio je mlađi sin Bartolomej. Iako se dvaput ženio i imao čak pet sinova i četiri kćerke, snašla ih je sve teška sudbina, zasigurno najnesretnija od svih koje sam iz matičnih knjiga uspio iščitati...

Oznake: Drusetich

(ulomak)
Preci obitelji Foško doselili su na područje Pazina nakon 1531. a prije 09. veljače 1603. kada se prvi put spominju u matičnim knjigama. Tada je vjerojatno nastalo i selo Foškići na južnom obronku Pazinske kotline. Originalni je oblik prezimena bio Fošković, dok se skraćeni oblik Foško počinje upotrebljavati oko 1660. Brojna rodbina koja je početkom 17. stoljeća imala čak šest obitelji, krajem stoljeća ostaje bez muških potomaka, kada iz danas nepoznatih razloga u prvim danima prosinca 1794. umire čak četvoro djece u posljednjoj preostaloj obitelji, obitelji Gašpara Foška...

Oznake: Fosco

Oznake: Benković

NAPOMENA: OVO NIJE KONAČNA LISTA, već se još uvijek nadopunjuje, kao i podaci o svakoj poplavi posebno. Ako imate bilo kakve dodatne podatke, šaljite na oknedar@gmail.com i bit će uvršteni.

Oznake: Poplave u Pazinskoj jami

Pretražujem komp u potrazi za tekstovima koje sam već pisao o Potoku, jer mi je stalo da pošaljem Gradu Pazinu svoj vlastiti osvrt na predloženi plan uređenja i eto, pronašao sam jedan iz 2005 kojeg usput malo preuređujem:

S obzirom pojačano zanimanje javnosti za Pazinski potok potrebno je da svi zainteresirani postignu dogovor u vezi buduće namjene, načina korištenja i održavanja tog područja.
Odnosi se to na slijedeće dionike:

Grad Pazin - kao nadležnu jedinicu lokalne samouprave u čijoj su nadležnosti prostorni planovi, i u čijem je vlasništvu Pazinska jama
Turističku zajednicu središnje Istre - kao ustanove zadužene za razvoj turizma na području Grada
Hrvatske vode - kao državnu instituciju koja skrbi za vode i vodotoke koji su u vlasništvu Republike Hrvatske
Hrvatske šume - kao instituciju koja gospodari šumama (neke šume uz obale Pazinčice su, vjerujem u njihovoj ingerenciji)
Naturu Histricu - kao javnu ustanovu za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode
Speleološko društvo Istra - lokalno društvo koje istražuje speleološke objekte i koje je u nekoliko navrata organiziralo akcije čišćenja raznih objekata, uključujući i Pazinsku jamu
Poljoprivrednike u dolini Pazinčice i vlasnike zemljišta
Građane, kako pojedince tako i one organizirane u Građansku inicijativu "Naš potok"

Budući da je područje Pazinske jame nerazdvojivo povezano sa dolinom Pazinčice predlažem da se oba područja (i Jama i Potok) obuhvate zajedničkim sporazumom.

Polazišta
Dolina Pazinčice je atraktivno područje smješteno neposredno uz grad Pazin, bogato prirodnim i kulturno povijesnim zanimljivostima.
Atraktivnost područja pojačava završni dio doline potoka - kanjon Pazinske jame, koji je u statusu Zaštićenog krajolika.
Iz doline Pazinskog potoka vode brojne pješačke staze.
Nekada se u dolini Pazinskog potoka odvijala značajna privredna aktivnost: djelovali su brojni mlinovi za mljevenje žita i stupe za stupanje konoplje, obrađivao se velik dio poljoprivrednih površina, a gradska su "gospoda" još krajem devetnaestog stoljeća taj slikoviti ambijent prepoznala kao atraktivnu šetnicu, pa su bile uređene i staze sve do današnjeg željezničkog mosta kod Zarečja gdje je bio smješten ugostiteljski objekt.
Iako je prije pedesetak godina, što zbog nadolazećeg industrijskog zagađenja potoka, a što zbog promjena navika taj atraktivni dio prirode bio gotovo potpuno zaboravljen i "prepušten sebi" novi nam trendovi povratka ljubitelja prirode na obale Potoka sa sigurnošću navješćuju budući izgled i namjenu doline:

Vizija
Dolina Pazinskog potoka će u budućnosti biti atraktivno prirodno područje gdje će koegzistirati najrazličitije aktivnosti: poljoprivreda (ekološka), stočarstvo, ribolov , turizam i ugostiteljstvo , sport i rekreacija (brdski biciklizam, pješačenje, tematske pješačke staze, slobodno penjanje...).
Popravit će se i konstantno održavati staze uz potok, na najatraktivnijim će se mjestima ponovno urediti maštoviti prijelazi potoka i pritoka, popraviti nekadašnje brane, a regulacijom gornjeg dijela sliva potoka postići će se da voda teče potokom i u sušni dio godine. Konstantno će se kontrolirati kvaliteta vode i stanje biljnog i životinjskog svijeta.
Očistit će se okoliš starih mlinova i stupa i ti će se objekti posebno označiti. Barem jedan mlin i jedna stupa biti će restaurirani i posjete njima biti će logičan nastavak posjete izložbama u Pazinskom kaštelu. Poljoprivrednici će u dolini potoka postizati kvalitetne prinose zbog prednosti koju im donosi blizina potoka, a razvit će se i agroturizam (ugostiteljski i smještajni) te ekološka proizvodnja hrane.
Područje doline potoka biti će dobro povezano s gradskom jezgrom pješačkim i biciklističkim komunikacijama i biti će dobro posjećeno, koliko od domaćih rekreativaca, toliko i turista (stranih i domaćih), koji će u Pazinu tada mnogo dulje boraviti.
Čišćenjem podzemlja Pazinske jame od trupaca i naplavina koji u nju ulaze već milenijima, postići će se njena veća protočnost i smanjit će se opasnost od poplava. Postavljanjem rešetki na pomno odabranim lokacijama u slivu spriječit će se ubuduće dolazak naplavina prilikom velikih voda u Pazinsku jamu, a na manju pojavu naplavina utjecat će i bolje održavanje vegetacije u slivu, gdje će se u svim djelovima gdje se potok "izlijeva" šume redovito čistiti i uklanjati će se suha stabla i granje.
Popisat će se i sanirati svi divlji deponiji u slivu, uključujući Borutski potok, Rakov potok i Lipu, kako bi se spriječilo raznašanje smeća sa divljih deponija nizvodno potokom. Edukativnim akcijama će utjecati na sve koji žive oko potoka da budu svjesni da će svaki najlon kojeg bace "u graju" i svaki suharak koji ostane uz potok prije ili kasnije završiti - u Pazinskoj jami.
Čišćenjem naslaga blata u Zelenoj pećini (starom ponoru Pazinske jame), njenim proširivanjem i postavljanjem zaštitne rešetke na njen ulaz, kako trupci i smeće ne bi ulazili unutra, značajno će se povećati njena apsorpcijska moć i time će se dodatno djelovati na smanjenje nivoa poplava u dolini Pazinčice.
Sanacijom virova i škrapa u koritu Potoka i boljom kontrolom vodopravnih dozvola spriječiti će se ekstremno isušivanje korita, što će pozitivno djelovati na biljni i životinjski svijet u Potoku i oko njega, a i poljoprivrednicima u doljem dijelu sliva će se omogućiti da koriste vodu potoka za zalijevanje svojih poljoprivrednih površina.
Korištenje vode iz potoka biti će bolje regulirano nego što je danas, jer će se korisnike stimulirati da za svoje potrebe izgrade vlastite rezervoare vode koje će puniti u razdobljima obilja, a koristiti u razdobljima niskog vodostaja.
Vlasnici terena oko potoka bit će zainteresirani za održavanje staza jer će u tom slučaju uživati određene pogodnosti, a imat će i mogućnost prodaje vlastitih poljoprivrednih proizvoda na kućnom pragu.
Dijelovi terena koji su najviše pogođeni štetnim djelovanjem voda će se otkupiti, te će se na stručan, a oku prihvatljiv način regulirati, te na njima urediti atrakcija slična "morskim orguljama" u Zadru, koja će koristiti snagu vode iz potoka.

I tu mi je zvonio sat....

Oznake: Pazin, potok, Pazinčica, Ča sa Potokon? - I had a dream...

Ovo sam već dvaput objavio na ipazinu, pa što ne bih i na svom blogu. Kopi pejst:

Radenko Sloković 16.12.2010. at 23:18 kaže:

Čestitke našoj glazbenoj školi povodom četrdeset godina neprekidnog postojanja. Kao svoj skromni doprinos proučavanju povijesti glazbene škole u Pazinu, nadopunit ću ravnateljičino izlaganje sa par podataka na koje koje sam naišao istražujući neke sasvim druge stvari u našem bogatom Pazinskom arhivu. Dio ovog teksta sam već jednom objavio na Ipazinu, nadajući se da ću za temu zainteresirati kojeg povjesničara. Taj tekst više nije ovdje dostupan jer je “forum” ukinut pa ponavljam, ovaj puta dužu verziju teksta, ponovno s istom namjerom. Ukoliko je netko zainteresiran za detaljno istraživanje teme neka mi se javi i poslat ću mu tekst zajedno s fusnotama, tako da lakše pronađe dokumente. Dokumenti su na talijanskom i na njemačkom, pisani su svakakvim rukopisima, te se uglavnom jako teško čitaju, ali bilo bi ih vrijedno potpuno “dešifrirati” i tako rasvijetliti taj zanimljivi dio naše gradske povijesti, te možda objaviti, barem o 200 godišnjici.

Ja sam čitavu “priču” protumačio i zapisao ovako:

Nakon kratke i isprekidane vladavine Napoleona, čitava je Istra 1815. godine potpala pod vlast Austrije. Deset godina nakon toga Pazin postaje glavnim gradom okruga i to ostaje sve do 1860. Povjesničari se i danas ne prestaju čuditi činjenici da je mali gradić od jedva 364 ognjišta i 1615 stanovnika (1820. po B Stuliju) proglašen središtem pokrajine. Istina je zapravo još drastičnija: na unutarnjim koricama Stanja duša župe Pazin iz 1817. koja se čuva u Državnom arhivu Pazin, pazinski nam je župnik Simon Dequall bilješkom dodatno pojasnio: samo 670 “duša” živjelo je u mjestu Pazin, a ostali su živjeli u okolnim selima, pretežito u Pazinskom polju, dakle, daleko van grada. Ispod te zabilješke nalazimo i drugu koja nam pokazuje posljedicu proglašenja Pazina glavnim gradom pokrajine: “u prosincu 1825. broj duša porastao je na 1964, od čega su 33 stranci.”
Da bi rasvijetlili korjene amaterskog muziciranja u Pazinu moramo se vratiti baš u tu prošlost, na početak devetnaestog stoljeća, kada je pokrenuta inicijativa za otvaranje javne muzičke škole u Pazinu, a tadašnja je vlast odmah odredila da ona ne smije biti samo povlastica bogatih, već će besplatno podučavati i siromašne učenike.
Jednu od ključnih uloga u tadašnjem Pazinu imao je Geminiano Parisini – inspektor posjeda grofova Montecuccoli. On se u toj funkciji pojavljuje neprekidno od siječnja 1815. pa sve do svoje smrti 1844. kada mu zahvalni stanovnici Pazina podižu monumentalni spomenik uz Župnu crkvu sv Nikole na kojem je i danas čitljiva ta njegova funkcija.

Prvu inicijativu za otvaranje muzičke škole u Pazinu dao je upravo inspektor Parisini. U Državnom arhivu u Pazinu čuva se njegovo krasopisom pisano pismo od 12. rujna 1829. naslovljeno na “Superiorita distrettuale di Pisino” u kojem nadahnutim riječima, punim osjećaja za povijesni trenutak u kojem se Pazin tada nalazi, predlaže otvaranje muzičke škole u Pazinu, te sugerira da se objavi oglas za učitelja u tršćanskom dnevniku “Osservatore Triestino” .

Nismo imali priliku provjeriti u spomenutom tršćanskom dnevniku da li je oglas tamo i objavljen, ali ga zato nalazimo u ljubljanskom dnevniku “Laibacher Zeitung”, ili točnije, u prilozima tim novinama pod nazivom «Intelligenzblatt zur Laibacher Zeitung » od 01.11.1831. i «Amtsblatt zur Laibacher Zeitung » od 03.11.1831. s razmakom od tri dana.
A oglasi glase ovako:

O b j a v a n a t j e č a j a
Za mjesto učitelja glazbe na javnoj glazbenoj školi u glavnom gradu okruga Pazinu u Istri, uz koje idu slijedeća primanja:
a) u gotovom novcu za orguljaša 100 fl
b) školarina godišnje 120 fl
c) šest klaftera drva za ogrijev računato po 3 fl 18 fl
d) 24 eimera dobrog istarskog vina
u vrijednosti od 2 fl i 30 fr po eimeru 60 fl
e) besplatan stan ili novac za stanovanje u iznosu 40 fl
f) besplatni ručak i večera za stolom
Montecuccolijevog inspektora u slučaju ako je
učitelj bez familije, i to za svo vrijeme trajanja
obaveza navedenih pod točkom 3. u vrijednosti od najmanje 150.fl
suma fiksnih prihoda 488 fl

Uza to dolaze u obzir i slijedeći dodatni prihodi:
g) 120 fl povećanja školarine
h) zarada od privatnog i dodatnog podučavanja
i) prihod od proslava i javnih zabava
k) zarada od sponzoriranih i svih ostalih svečanih misa uz pratnju orgulja

Za te svrhe ima učitelj i slijedeće obaveze:
i) Sviranje orgulja kod svih crkvenih proslava
ii) Javno podučavanje djece glazbene škole u pjevanju, sviranju duhaćih i gudačkih instrumenata i forte – piana kroz 12 sati tjedno
iii) Jedan sat dnevno privatnog podučavanja glazbe u kući gore navedenog inspektora, ako ponuđena cijena bude odgovarala
iv) ostali privatni satovi po lokalnim prilikama primjerenoj cijeni

Budući da je škola definirana u trajanju od četiri uzastopne godine, učitelj može sa sigurnošću računati i na produžetak školovanja, ukoliko napredak njegovih učenika bude na opće zadovoljstvo.

Oni koji bi željeli prihvatiti ovaj posao moraju zamolbe dostaviti u Općinu Pazin do zadnjeg dana studenog ove godine i priložiti:
a) dokaze o dobrom ponašanju
b) potvrde o teoretskom i praktičnom znanju iz glazbe i vladanju pojedinim muzičkim instrumentima
c) dokaze o starosti, uz navođenje bračnog stanja i u slučaju da je osoba u braku navesti da li ima djece.
Pazin u Istri, 20. listopada 1831.

Uvjeti koji i danas zvuče primamljivo. Da bi ih usporedili sa ondašnjim cijenama zavirili smo dublje u novine tog vremena i pronašli sličan natječaj objavljen mjesec dana ranije u Beču u Amtsblatt zu Wiener Zeitung 03.10.1831. U tom se natječaju traži učitelj pjevanja, koji bi ujedno bio Capellmeister ljubljanskih filharmoničara sa godišnjom osnovnom plaćom od 200 fiorina. Iznos plaće u gotovom novcu predviđen za pazinskog učitelja glazbe bio je 20 fiorina veći, ali se zajedno sa predviđenim povlasticama «u naturi» (stan, vino, drvo za ogrijev, ručak, večera) penjao na vrtoglavih 488 fiorina.

Nije stoga čudo da je na natječaj pristiglo čak desetak prijava iz svih većih mjesta carevine: Beča, Ljubljane, Praga, Zagreba, Postojne…

U spomenutom se fasciklu čuvaju sve njihove zamolbe, a uz njih je sačuvan i list na kojem je Parisini (?) ukratko analizirao pristigle prijave. Rukopisi su zaista teško čitljivi i treba dobro izoštriti oko da ih dešifriramo. Ipak, naziru se:
1. J… Hilshoen orguljaš … Marijina Navještenja u Ljubljani
2. A…. H(?)erzum iz Ljubljane
3. …… Eberl iz Zagreba
4. Joannis Prohaska iz Postojne
5. Joseph (?) Rubisth iz Strechau-a
6. Joseph Frydor iz Ohlumetz
7. Orbastian (?) Basth iz Zagreba
8. ….. Joksch iz Beča
9. G…. Schanke, orguljaš u nekom orkestru iz Zagreba
10. Ruzicka iz Beča (?)
11. Marchan iz Praga

Niti jedan od navedenih nije sklopio ugovor 27.02.1832. već je to bio neki profesor čije ime nismo našli na navedenom papiru. Niti original ugovora nije sačuvan, već je sačuvano pismo 30.10.1835. u kojem profesor najavljuje svoj odlazak iz Pazina zbog nastavka školovanja na konzervatoriju u Milanu pa spominje i dan sklapanja ugovora. Potpis je jako nečitak, i tek uz pomoć niza drugih dokumenata uspjevamo dešifrirati njegovo ime: Slavian Pawlaschek. Sačuvano je i pismo od 14.08.1834 . koje je bilo namijenjeno roditeljima, a radi se o potrebi reorganizacije škole. U pismu je i spisak djece čije roditelje treba obavijestiti. Sve do jednoga bila su to muška djeca porodica nastanjenih u tadašnjem “gradu”: Calligarich, Steffanuti, Fachinetti, Vidossich, Basilisco, Godina, Nancinovich, Sterpin, Stupar, Mizzan, Revelante, Sgnidarich, Monas, Marjcol, Vicich, Zancha, Camus, Orbanich, Luych, Pohusta, te Baxa.

Profesor koji ga je naslijedio bio je kopranin Josip (Josephus ili Giuseppe) Tessarz koji je radio od 13.12.1835. do 1.03.1838. kada se ugovor raskida i naslijeđuje ga Carlo Schulz. Prilikom sklapanja ovog ugovora predviđeno je da u trošku sudjeluju i crkve, i to ne samo prepozitura u Pazinu, već i crkve u Tinjanu, Kringi, Gračišću, Gologorici, Žminju, Lindaru, Novakima, Starom Pazinu, Zarečju, Bermu i još jedna teško čitljiva (Trviž?, Zamask?)

Očito je škola imala dosta problema u svojem postojanju, te je više puta prekidala svoj rad. Jedan je pokušaj ponovnog pokretanja zabilježen je u djelu pod naslovom «Istrien: historische, geographische und statistische Darstellung der Istrischen Halbinsel nebst den Quarnerischen Inseln” iz 1863 u izdanju Austrijskog Lloyd –a , gdje se na stranici 245. spominje kako je muzičku školu ponovno oživio komesar okruga, plemeniti von Hahn, ali je nakon kratkog postojanja nažalost ponovno zamrla. Da bi saznali kada je to otprilike bilo i tko je bio von Hahn, posežemo za Dvorskim i državnim godišnjakom za 1859 godinu gdje se plemeniti Wilhelm von Hahn zu Hahnebeck navodi kao jedan od tri komesara okruga Mitterburg za vrijeme Baruna Friedricha Grimschich-a. Wilhelma nalazimo i u nekoliko novinskih članka toga vremena. Spominju ga Ljubljanske novine , broj 62 u izdanju od 16. ožujka 1854 i to u svom službenom dijelu, na prvoj stranici, gdje doznajemo da su te godine imenovani službenici u Istarskom okrugu i to Barun Friedrich Grimsich kao zapovjednik okruga, (Kreisvorsteher), a na mjesto “prvih okružnih komesara” imenovani su dotadašnji općinski komesar prve klase Julius Golja i “okružni koncipist” Wilhelm Hahn plemeniti od Hahnenfels-a. Čini se da je Wilhelm bio u Pazinu i prije 1853, kao službenik Okruga. Da li mu plemićka titula glasi Hahnebeck ili Hahnenfels?
Iz Ljubljanskih novina od 23. svibnja 1861 saznajemo da je okružni komesar prve klase Wilhelm Hahn plemeniti od Hahnenbeck-a premješten na novu dužnost u Trst odlukom Ministarstva.
…..itd….

Vjerojatno bi potpunim čitanjem dokumenata iz Pazinskog arhiva došli do još niza zanimljivih detalja, pa na kraju eto, još jednom pozivam znatiželjne istraživače da mi se jave.

Radenko Sloković 091 750 41 25

Oznake: Pazin, povijest, glazbena škola, Počeci glazbene škole u Pazinu

Možemo za nedostatak vode u potoku kriviti i poljoprivrednike i globalne klimatske promjene koje nam u poslijednje vrijeme donose sušna ljeta....Činjenica je, međutim, da donji dio Pazinčice obiluje rupama u
koritu potoka koje možemo zvati i škrapama i virovima i kako god hoćemo, a one "gutaju" i dalje popriličnu količinu vode. U tim su se rupama početkom 20. stoljeća brinuli pazinski mlinari, kako su znali i umijeli, većinom pomoću ilovače i ponegdje čini se, uz pomoć katrana. Kako danas njih više nema njihovu su ulogu 1999-2004 preuzeli članovi Speleološkog društva "Istra", ne sa namjerom da ih "a priori" zatrpaju i zabetoniraju, već prije svega da ih istraže.

Pazinski su virovi utjecali i na našu povijest. Pročitao sam negdje da se biskup Juraj Dobrila odlučio za svoje školovanje u duhovnim školama nakon što je njegovog školskog prijatelja, opredijeljenog za to zvanje progutao vir na pazinskoj "Grandi".

Bilo kako bilo, u tabeli koja slijedi popisani su virovi koje je su članovi SDI opazilii u razdoblju 1999.-2004.

1. Vir ("luknja") na ispusnom kanalu nekadašnjeg Richterovog mlina, prikazan na jednoj staroj srednjevjekovnoj karti pronađenoj u arhivima, danas neaktivan , zatrpan granjem i lišćem.
2. "Puč" neposredno prije Babenvira također se isprazni u roku od 2 dana, ali točno mjesto nije otkriveno (dno je puno kamenja
3. Stari "Babenvir" je po pričanju ogroman i dubok vir ("za dva vola z vozon") i zatrpan je oko 1975.
Prije poplave 2002. nije primjećeno da pušta.
4. Novi Babenvir

Po prvi put je otkriven i očišćen 15.07. 2001. i pred kraj iste godine nekvalitetno začepljen, tako je danas ponovno aktivan i "guta" ogromne količine
vode. Za razliku od malih virova nizvodno čija se voda ponovno pojavljuje u potoku čini se da voda iz Babenvira otječe drugim putem, jer se nizvodno do ulaza u Jamu više ne pojavljuje.
5. -8. Virovi i pukotine na jazu zatrpani u jesen 2001. Jedino je vir 8. danas ponovno aktivan jer nije očišćen kako treba pa ga je poplava 2002. ponovno otvorila.

9. Aktivan vir, u velikoj pukotini koju će trebati temeljito očistiti, a koji je u jesen 2001. bio sakriven ispod lišća. Očistili smo ga 11.08.2002.- dan prije poplave.
10. Pretpostavljeni vir na "Tornini" - "puču" ispod Tomažinovog mlina. Očito je da voda otiče, ali ne vidi se gdje, možda čak i negdje u nasipu između tog i slijedećeg "puča"

11. Vir na "Pozzo dei cavai". Ponovno je punom snagom "proradio" nakon poplave 2002. Vjerojatno bi trebalo sanirati čitavu pukotinu. Betonirano 11.09.2002.
12. Vir na Pazinskom krovu je vjerojatno najveći vir na Pazinčici, sudeći po brzini pražnjenja.

Postoji priča da se za suhoga vremena moglo podzemnim kanalom stići iz "Pazinskog krova" do današnjeg dvorišta "Autotransa". Suh je bio od 20.05.2001. do oko 15. 01 2002. Ponovno je presušio 14.07.2002. ali je suša trajala samo nekoliko dana, budući da je slijedilo kišovito ljeto. Ponovno je kratko presušio početkom kolovoza, neposredno prije poplave kad je naš Kiki rukom ulovio u praznom Krovu dva šarana od preko pola metra. Poplava u kolovozu 2002 nanesla je dosta ilovače te mu je prilično smanjila propusnost, tako da je od tada samo jednom na kratko presušio.
13. Odmah slijedeći mali "puč" nakon "Krova" također se brzo prazni ali do danas nije otkriveno točno mjesto
14. - 19. Virovi uz most Sv. Jožefa koje je otvorila poplava 2002. Činilo se da voda iz tih virova izvire ponovno u Pazinskom krovu ali je pretpostavka kasnijim istraživanjima demantirana. Izvan su glavnog toka potoka pa ih do kraja istraživanja (a možda ni tada) ne treba zatrpavati.
20. i 22. Ova su dva vira ispod samog mosta Sv. Jožefa, i u čistoj su stijeni, pa ih se može odmah sanirati. Sanirano 11.09.2002.
21. I ovaj je novootvoreni vir u čistoj stijeni i spreman za saniranje. Sanirano 11.09.2002.
23. Novootvoreni vir na "Pozzo dei cavai" spreman za saniranje. Sanirano 11.09.02.
24. "Puč" zvan "Jaje" u kojem su mnogi Pazinci naučili plivati također pušta. Trebalo bi najprije izvaditi nanešeno kamenje i pijesak, isprati ga i pokrpati.
25. "Puč" zvan "Šćinka" - također
26. Radi se o maloj vodoravnoj rupi u flišu na samom rubu potoka. Za sanaciju treba najprije iskopati dio obale pokriven ilovačom.
27. Pukotina u obalnoj stijeni iznad brane. Teško će se sanirati, ali, na sreću, sporo propušta. Na nesreću, čini se da nije jedina.
28. Navodno veća rupa (dvije zapravo) zatrpana kamenjem i zemljom. Za sanaciju bit će potrebno najprije je otkopati i očistiti, te istražiti !
29. Rupa na rubu potoka, otvorena početkom rujna 2002.Dubine je oko 2 m, možda moguć prolaz dalje.
30. “Kruga” pravilnog kružnog oblika djelomično zatrpana. Očito se nadovezije na podzemnu kavernu. Zaključili smo to u rujnu 2002. kada smo promatrali kako "rupa" dugo guta vodu "korente" koja je upravo navrla u suho korito.
31. i 32. Nakon betoniranja virova 20. i 22. voda se svejedno gubila, doduše polakše, djelomično u istoj pukotini, a djelomično u pukotini 1 m uzvodno, koja se proteže ispod temelja mosta.
33. I u bujici Drazej ima rupa. Jedna je oko 15 m nizvodno od gornjeg mosta. Sva količina vode koja izvire ispod srednje škole završava u ovoj rupi, tako da najčešće i ne dolazi do korita Pazinčice.


Ovo je stanje iz 2004 koje ću s vremenom nadopuniti.

Oznake: Virovi na Pazinčici

Prošlo je više od deset godina od kada smo shvatili da Pazinska jama hidrološki funkcionira više - manje baš kao kada u našoj kupaonici. Ima svoj odvod negdje na dnu, a kad dođe previše vode, više nego što taj odvod može progutati, razina vode u Pazinskoj jami se diže i diže....Međutim, kada nivo vode dođe do Zelene pećine, koja se nalazi negdje na 225 m nm, voda tu nađe drugi izlaz iz naše "kamene kade" i krene u Zelenu pećinu, kroz njene uske i blatnjave sifone, da bi se nakon tridesetak metara stropoštala slobodno u 35 metarsku provaliju.
Detaljni elaborat istraživanja poklonio sam iste godine Hrvatskim vodama i Gradu Pazinu. Original više na žalost nemam, možda se su Speleološkom društvu sačuvao koji? Ostala mi je samo jedna ppt prezentacija koju sam pripremio za susret speleologa u Ozlju 2004, koja je izrađena u polušaljivom tonu. Evo njenog prvog dijela:

Oznake: Pazinska jama, Zelena pećina, speleologija; Pazin; Pazinska jama

Preuzeo sam obavezu, na traženje Građanske inicijative Naš potok da popišem sve naše akcije na potoku do danas, pa evo, krećemo :-). Ako imate fotki ili podataka o nekoj akciji, ili mislite da bi podatke trebalo doraditi javite se:

1989
Pazin – jama – eklogija – Zvonko objavio sve detalje ovdje.

Pazinska jama nije sama – Manuela Hrvatin, Šajeta? Ima ki detalje

1997
Klub mladih Bad Taste (Roke) organizira akciju na penjalištu Lido IMA NETKO DETALJE?

1998.

Oznake: eko akcije Potok Pazinčica

Oznake: Slatkovodna školjka u Pazinčici