Toga smo jutra u 8:00 morali biti u klinici Lovranu jer je naša tromjesečna Dunja trebala skinuti "gipsiće". Padala je kišica, kao i već par dana prije toga. Stali smo na benzinskoj u Pazinu i čuli da je zatvoren radi nečega Zaričanski most. Nije nam ni na kraj pameti bilo da je u pitanju poplava, znali smo samo da u 8:00 treba biti u Lovranu, te smo skrenuli cestom prema Dušanima ravno u dolinu Pazinčice, kako bi zaobišli most. Kad smo stigli u Dušane na radiju smo čuli da je zbog obilnih oborina zatvoren Tunel Učka. Okrenuli smo auto - i pravac doma. Kad smo ponovno stigli na Dušanski most, kojim smo prošli minutu - dvije prije toga, bujica je već prelazila preko mosta. Stao sam i razmislio. Ako se vratimo - nemamo kuda doć do doma. Gledao sam cestu preko mosta i zaključio da je bar dva do tri metra na višem nivou od mosta. Kasnije se cesta samo uzdiže. Nadam se. Ako prođemo most - doma smo. Stavio sam u prvu i bez problema prešao preko. Bili smo presretni. Nakon par zavoja stigli smo na ravnicu kod "Pumpe", odnosno ispod stancije Richter, koja je međutim već u čitavoj dužini bila pod blatnjavom mutnom vodom. Bili smo odsječeni. Oznake: Poplava 1993, sjećanja, Billy |
< | prosinac, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |