Moj potok

Paaa... u 9:00 je izgledalo dosta beznadežno. Popili smo kafe poli Janeta pogledali dva puta oko sebe i zaključili: pa to je valjda to. Trojica iz kluba mladih, troje speleologa i nas dva mojpotokovaca i jedan samozatajni ekolog sa Rijavca, tj iz okolice Rijavca. Demokratski smo odlučili da ne gremo jest poli Nineta, nego da ćemo roštiljat negdje u prirodi. Luka i Tomi su šli po dizalicu i agregat u SDI, Sova po meso u Žminj (kažu da u Pazinu nimaš više di kupit dobrog mesa za roštilj), Dino po piće, Bruno je ša na izviđače u Grdoselo , Alen je ša se prebuć, a ja sa dva dečka iz kluba mladih - na potok. Tamo di bujica Brestovac sječe cestu za u Loke smo frmali i - u akciju. Najprije smo uzvodno počistili pedesetak metara korita suhog potoka, a onda krenuli od ceste nizvodno. Tu nam se priključi i Alen. Kad je i to bilo gotovo, evo Dineta s pijačon. Parkirali smo ispred farme u Lokama i kroz portun MORH-a do treće zgrade u nizu koju smo zaobišli s lijeva i tuda kroz mali prolaz u graji ušli u korito potoka. Dečke je zaprepastilo koliko smeća tu ima..... nekih 200tinjak metara uzvodno naišli smo na montiranu transportnu dizalicu i nakon prvog šoka zasukali rukave. Punili smo vreće jednu za drugom, a veće smo komade direktno zakačili na dizalicu i - krenulo je. Nakon nekih sat vremena shvatili smo da smo zapravo jedan mali komadić kanjona - potpuno očistili. Napravili smo usred sveopćeg kaosa jednu malu oazu pozitivne energije. Svaki novi transport i svaka nova napunjena vreća sve je više davala prekrasnoj prirodi kanjona da dođe do izražaja. Tek kad su nas gore sa stijene zvali da dođemo na ručak i kad smo se osvrnuli na učinjeno, shvatili smo koliko smo zapravo posla napravili i da potpuno čišćenje kanjona i nije nemoguća misija. Šteta samo da nismo imali još desetak ljudi, uspjelo bi se napraviti neusporedivo više, jer nam je ponekad dizalica stajala besposlena, budući da nismo imali niš spremno za zakačit na nju. Bez te dizalice i bez speleologa ne bi se napravilo niš. Ne samo da su bili tehnički spremni rješit svaki problem, nego su i raskrčili vegetaciju, improvizirali stazu od jednog na drugi kraj dizalice i još nam svima kraju prontali roštilj. Zato hvala najprije Luki koji je bio ne samo "mozak" nego i "motor" operacije, pa onda i svima drugima: Tomislavu, Branku, Ivanu, Sovi, a svakako i Miču koji se je pojavi negdje oko podne i dignu nam moral.
Sad je na redu Rigo i njegova mehanizacija, vidjet ćemo u kojoj će mjeri uspjeti očistiti glavni dio deponija.
Nakon toga će uslijediti još jedna akcija niže u kanjonu uz pomoć speleološke dizalice, moramo samo naći novo pogodno mjesto za njeno postavljanje. Nadamo se da će nam se tada pridružiti i ostale gradske udruge kojima je stalo da nam voda ne raznosi smeće dolinom Pazinčice, pa ovim putem još jedamput pozivamo Bk MTB Istra, Trickere, PD Pazinka, IO Huhober, Klub mladih i sve ostale na akciju koja će se održati u subotu 10.10.2009. u 10.00 (ako ostane suho vrijeme). Ako je dvanaest ljudi uspjelo odraditi toliko u jedno jutro, trideset će ljudi sve do kraja završiti kao od šale. I na kraju poruka stanovnicima Rijavca: nemojte se sramit, pridružite nam se!

P.S. Skoro pa pozabin: poseban poziv upućujemo i penjačima Hiperaktiva, koji bi na očišćenim bolderima kanjona mogli doći na svoje!