Moj potok

Nešto mi je govorilo da će priča prije ili kasnije tako završiti.
Upadne mi danas Kiki u ofis i sa sobom vodi neku žensku: "Štari, dopelja san ti filmsku ekipu...." Ženska izgleda zbilja čisto normalno, ko da je od neke producentske ekipe.
"Dobro", govorin ja, i pokažen s prston prema van. To je znak koji Kiki dobro zna i na koji obično (ako je pri sebi) odmah uhvati petama vjetra. Ali, avaj. On mrtav trijezan - ni makac. Ponaša se kao da je on tu glavni. I zbilja - je.
Ispostavi da je ženska (sorry nismo razmijenili ni vizitke) zaista iz "castinga" neke zagrebačke filmske kuće koja pak surađuje sa nekom američkom producentskom kućom na ekraniziranju neke Čehovljeve drame i - u potrazi je za statistima. Nakon bezuspješne potrage (jer "svi su, k vragu, muškarci u Pazinu moderno ošišani i izbrijani") sjednu oni u Pizzeriu unutra i piju. I gledaju van.
I morete mislit ča su vidjeli.
Pustila je kafe i ostale i trčala za statistom svojih snova, oko kojeg čak i šminkeri neće imat puno posla. Radnja se odvija negdje u 19-tom stoljeću, i baš im treba neki lik na kojem je "život ostavio traga". A složit ćete se da Kiki je - baš to. O.k.,kad malo razmislim, našlo bi ih se u Pazinu još. Ali, eto. Kiki je upao.

I, oćeš nećeš, od v.d. direktora začas postadem "hollywodski manager" (Kiki nema telefona, pa sam ja, kao, kontakt osoba, web, email i tako to). I kažem ja: "Čujte, a koliko i kada plaćate? Isti dan? Ozbiljno keš? A kada treba doć na snimanje? U četiri ujutro? HMM. Ostali statisti, O.k. A Viktor?. Samo na dva sata? Može. A da li prije snimanja imate doručak, a ne samo čaj kao nekoć Jadran Film na koji su svi statisti bili jadni?". I spomene ona ča sve imaju za doručak (kobasice, jaja i sl) i ručak (nisam zapamtio). "J-bote, super, skoro ko u zatvoru" kaže Kiki i ugrize se za jezik jer skuži da nije smio spominjati zatvor ako želi završiti u Hollywoodu. I pocrveni. (!?, kunem se!). " A ima alkohola?" pitam ja. "Na snimanju nema alkohola". Kaže ona i malo joj je bed. "Dobro." govorim ja. "Moj klijent nije pijanac, ali ne smijete mu dati ni kap alkohola jer radnja filma neće više slijediti starog dobrog Čehova".
Ma sumnjivo nešto meni. Amerikanci pa Čehov. Morat ću to provjerit.
Ako vidite Kikija ovih dana sa smješkom od uha do uha - bit će vam sve jasno.

A kakve sve to ima veze s Potokom?

Ispostavilo se da je snimanje zapravo "na nekom vodopadu 2 km kraj Pazina gdje već postoji neka drvena kućica, a oni bi dogradili, navodno još nešto..."
Zarečki dakle.

Juuu!. Ne budu oni snimali Čehova. Čehova snimat u ambijentu di je zgojen Kiki? Iliti Mogli, (mu ja znam reć). Sa Kikijem u glavnoj epizodnoj sporednoj i statičnoj (mo'š mislit ča će bit statičan) ulozi?!. Nema šanse. Kladim se da će na kraju snimit dokumentarac. Ili poludokumentarac. Nešto kao "Bogovi su pali na tjeme". Ali znam da će postići svjetski uspjeh.

I dođe Victor WhoWho (tako ćemu biti ime na odjavnoj špici) za pol ure nazad i ozbiljno mi kaže: "Hvala štari što ši imao povjerenja u mene i niši mi pravio piždarije. Žnao sam da ću poštići karijeru. Pišat ću ti iž Hollywooda. Ako me ovih dana traže ovi iž žatvora reči da šam poslovno otsutan. Ili neka kod tebe pušte poruku."I obavežno neka pušte Email."

P.S.
Ekipa traži još dva statista. Uvjet je da ne budu izbrijani otraga, već da imaju normalnu kosu. I da izgledaju normalno. Neće snimat sa WhoWho-om. Posebno. Isto na Zarečkom. Ali cijeli dan. Za istu lovu? Bo. Ali zvijezda je zvijezda.

Oznake: Who Who goes to Holywood