Jučer od pet ujutro pa do iza ponoći nisam stao...jurnjava čitav dan...glava mi je prazna...teško slova u vrške prstiju dolaze...
Bez brige...pas je dobio sve šta treba...zapravo, ta šetnja sa psom me odmakne od problema i malo predahnem u ugodnom druženju sa psom...
No ono što sam htio zamoliti...oprostite umornom ocu, suprugu i pasovodiču što danas neće pisati...
Tipkamo se sutra...
|