MojPasSigmund...filozofsko psihološki pristup problemu pasa i njihovih vlasnika
Potaknut nagonom da pokušam iznjeti svoja razmišljanja i osjećaje koji mi se javljaju u svakodnevnom životu i druženju sa dlakavim stvorenjem vlažnih očiju koje smatram svojim psom i tamagočijem, otvorih ovaj blog...nadam se da ću ovdje susresti ljude koji isto kao i ja uživaju u svojim psećim ljubimcima odnosno nadam se da ću se susresti s njihovim raznolikošarenim razmišljanjima i poimanjima imanja psa za druga...

Javljajte se na...
mojpassigmund@gmail.com





Autor tekstova polaže autorska prava na sve vlastite sadržaje (tekstualne i vizualne materijale). Neovlašteno korištenje bilo kojeg dijela sadržaja bez dozvole vlasnika autorskih prava ili bez navođenja izvora i priznavanja autorskih prava, smatra se kršenjem autorskih prava i bezobraznom krađom.
Prebrojavanje
Ma...ti brojači niš ne valjaju...
Sad me stvarno više neće nitko nagovoriti da vas brojim...

Photobucket

29.08.2008., petak

Smiruje se ljeto

Sunce svakoga dana sve ranije nebo i more oboji crveno. Zrak obojen sitnim morskim kapljicama i tamarisom sve je hladniji. Turista gotovo da vise niti nema.
Mi uzivamo u tom smiraju ljeta.
Na plazi smo sami...beba zvace slano kamenje iz plicaka, zenica i ja tocamo sape, a pas neumorno pliva za lopticom.
No pesonji vec pomalo nedostaju duge kisne setnje i pasofrendovi...ali gazda stalno ima neku zgodnu zabavu za pesonju...
Izdrzite jos malo, pricat cemo vam sve kad se vratimo.

- 20:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

19.08.2008., utorak

More nase plavo

Zahvaljujuci mobilnim internet tehnologijama javljamo vam se s terase koja nam daje gledati u more iz debelog hlada.
Bebulinka i pesonja su super podnjeli put na kojem smo imali super prohodnost svih cesata i tunela.
Pas se brzo prilagodio na novi prostor i zivotni rezim, hranjenje i fiziologija ostali su bez problema u normalnom ritmu...a kako i ne bi uz redovne setnje i ogromo dvoriste i terasu...citav dan na morskom zraku, umoran si samo da sjedis.
E sad, plaza...ima ljudi, smeca, prepuni kosevi, prilicno neuredno, zbog ljudi i njihovih losih navika, al bitno da psi ne smiju na plazu. No dobro, postujemo i pronasli smo mjesta gdje izgnjuram i isplivam psa bez da ikome smetam...ali tu se beba ne moze tocati pa smo na zalost u to vrijeme razdvojeni i beba i pas ne mogu skupa gustati na plazi. Malo tuzno, ali smo ostatak dana svi skupa zajedno u dvoristu s bebi bazenom, ljuljom, pjescanikom i kojekakvim zabavnim cudima i prosetamo coporativno po mjestu u kojem ima poprilicno pasa koji isto muku muce s plazarenjem. Tako da, na kraju dana svi spavamo ko topovi.
Eto ekipa, unatoc pasplaza problemia, trudimo se uzivati.
Uzivajte i vi...

- 11:23 - Komentari (7) - Isprintaj - #

14.08.2008., četvrtak

Eto...

Došao je kraj redovitom bloganju...nadam se da počinje moj GO na kojem ću se ipak više posvetiti drugim stvarima.
Javljat ćemo se povremeno, kada stignemo...čisto da nas ne zaboravite.
Po povratku s mora potrudit ću se na dugačko i na široko opisati i fotodokumentirati kako nam je bilo.
Nadam se da ćemo uspjeti naći svoje mjesto pod suncem i da će nas prihvatiti ljudokupači po plažama...a ako nas ne budu voljeli, pokušat ćemo smisliti neki način da pronađemo mjesto gdje nikome nećemo smetati i gdje nama nitko neće smetat.
Želim vam svako dobro ma gdje bili...
Čitamo se...

- 07:22 - Komentari (9) - Isprintaj - #

13.08.2008., srijeda

Još dvije recke...

Dok pas knjava tu pod mojim nogama, spremam se ugasiti svijetlo još jednoga dana...naporan...dovršavanje poslova...pripremanje za put...naporno je, ali...
Još samo dvije recke...

- 08:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #

12.08.2008., utorak

Nametnici...

Eh...kojekakvih životinja mogu ti naši mali dlakavci skupiti na sebi i u sebi...
Najpoznatiji su dakako buhe i krpelji...pa zatim crijevni nametnici kao što su gliste i trakavice...pa su tu onda još šugarci i pauši...pa opasni srčani crv...i svašta nešto. Onda ljeti treba paziti na komarce koji mogu prenositi bolest koja se zove lišmanioza...ma čuda...
I tako, svakakve nekakve gamadi se može nakotiti po našim pesonjama i uništavati im zdravlje...a u nekim slučajevima ti nametnici mogu uzrokovati zdravstvene probleme i u ljudi.
Zato je vrlo važno pravilno i redovito štititi svoga psa od spomenutih nametnika...
Mi svaka tri tjedna stavljamo ampulu spot on Frontlajna koji štiti od buha i krpelja, svakih mjesec i pol do najviše dva mjeseca stavljamo ampulu spot on Advokatea koji štiti od šugaraca, pauši, crijevnih parazita te srčanog crva, a i buha...uz to, svaka dva do tri mjeseca tabletama čistimo psa od crijevnih nametnika. Ljeti, kad idemo na more, gdje su aktivni komarci (papatači) koji su potencijalni prenosnici lišmanioze, umjesto Frontlajna stavljamo Advantiks koji za razliku od Frontlajna odbija nametnike.
Svašta nešto...zar ne...
Sve je to hrpa kemije koju trpamo po psu, ali šta možemo kada svi prije nabrojani nametnici mogu znatno ugroziti zdravlje našeg pesonje...pa čak mogu uzrokovati i smrt psa. A to nikako ne bi voljeli...
Još tri recke do godišnjeg...uh...

- 07:40 - Komentari (8) - Isprintaj - #

11.08.2008., ponedjeljak

Sitno brojim...

Kao zatvorenik u kuli bez pogleda na svijet, u tami, umornim rukama grebem po zidu još jednu recku...još takovih četiri i eto godišnjeg...
Daj bože da ovaj tjedan što prije prođe pa da se moja mala obitelj ne razdvaja narednih nekoliko tjedana...
Kad tako razmišljam...pada mi na pamet prošlogodišnji odlazak na more...beba i ženica još su bile u komadu...pas ludo štene...i baš smo se veselili ljetovanju...i pas se veselio...pa ne znam baš...
Od trenutka kada smo se počeli pripremati za odlazak na more pas je bio van sebe...stalno je hodao za nama...valjda u strahu da ne odemo bez njega....stalno nam je ležao na putu...stalno nas je imao na oku...zavlačio se kraj posloženih torbi i kutija...motao se pod nogama...vjerujem i da nije spavao tih nekoliko noći...
A ujutro na dan polaska...kada sam posudice za hranu i vodu spakirao u pasoruksak...drama...uzvrtio se i uznemirio pas...nije znao kud bi i šta bi...
Ma smirivali smo mi ludo štene i govorili mu da ide s nama ali ništa nije pomagalo...
Kada sam odnio sve stvari u auto i vratio se po psa, on je žalosnih očiju s upitnikom nad glavom mirno gledao u mene kako izlazim i iznosim i posljednji paket...ja sam ga promatrao krajičkom oka i kao krenuo zatvarati vrata bez da sam ludo štene pozvao da izađe...kada sam zastao sa zatvaranjem vratiju i pozvao psa...pih, u maniri najboljih svjetskih sprintera pas je izjurio iz stana uz veselo mahanje repom i opskakivanje oko mene...kod auta sam ga morao vezati jer od njegovog ludovanja nisam mogao do kraja posložiti stvari...kad smo krenuli pas se smirio..i stoički podnio put...čak i čekanje u trajektnoj luci na plus četrdeset...
Ove godine pas je još na miru...ili još ne kuži da se spremamo na put...ili, a nadam se da je tako, nam u potpunosti vjeruje i zna da ide sa nama...
Samo još četiri dana...

- 07:55 - Komentari (12) - Isprintaj - #

08.08.2008., petak

Jooooj pas...odgrist ću ti uho!

Napiknula mi je neki dan moja frendica pasoznalka na nos...kad se čita tvoj blog ispada da si ti neki pasoguru, neki iberznalac...pa ću u današnjem postu pokušati dočarati kako ja nipošto nisam savršenstvo bez mane, zapravo daleko od toga...ja sam samo čovjek, čovjek koji se trudi biti što bolji drug svome psu...a vjerojatno niti u tome uvijek ne uspijevam...
Iz prije napisanoga proizlazi jasno...JA NISAM LICENCIRANI VODITELJ TEČAJA POSLUŠNOSTI...jednako tako...JA NISAM POZNAVATELJ PSEĆEG PONAŠANJA SA STUDIJSKOM DIPLOMOM...ja sam...SAMO PASOVLASNIK KOJI IZNOSI SVOJA ISKUSTVA I STAVOVE...
A kako ne bi ispalo da pasonja i ja stalno imamo idiličan odnos eto jedne male priče...
Govorio sam kako moj svojeglavi pas pubertetlija koristi moju nemoć u kontroliranju njegovih kakova i piševa kako bi neobavljanjem istih izmuzao ekstra šetnju ili produljivanje šetnje...
E pa sada je to eskaliralo...
Pas u ranojutarnjoj dvadeset i pet minutnoj šetnji nije želio obaviti kak...i vratili smo se kući...nakon toga ženica i beba povele su pesonju u šetnju, ali po mjestima koja se očito psu ne sviđaju, te je pas i u toj šetnji preskočio obaviti kak...da bi nakon dva sata počeo predstavu pod nazivom "sila mi je sila mi je" te u toj predstavi odigrao završni čin u kojem pas istovari hrpetinu i pol pred ulaznim vratima stana jer očito od svog tog stiskanja više nije mogao izdržati trpiti...pas se ponaša apsolutno zdravo...jede, igra se, pije, nije skvrčen i miran, sasvim normalno izgleda...nakon istovara pred kućnim pragom pas je bio izveden u šetnjicu kako bi se utvrdilo jel ima kakav proljev...ma ne, pas ima mekšu kakicu i to vjerojatno zbog tog svog trpljenja i neredovitog obavljanja...i u popodnevnoj dugoj šetnji pas se ponašao normalno, kakica je i dalje bila mekaniška, ali pas je obavio istovar kao i obično, s jedinom razlikom što je dva puta zastao i prducnuo onako po malo ostataka te mekaniške...na večer je pas normalno i s veseljem pojeo uobičajenu porciju dehidrata...mirno odmorio i mazio se te prije spavanja bio izveden u kratku šetnju za svaki slučaj u kojoj je opet obavio mekani kak...onako...nije bilo nekog pretjeranog trčanja kao kada pas ima klasični proljev pa ne može držati niti dva metra, nego je pas čak i potražio mjesto koje mu najbolje odgovara, onako u svom stilu. Noć je prošla potpuno mirno i uobičajeno...pas je spavao kao top...
E sada...dolazi nam opet ranojutarnja šetnja...pas na očigled izbjegava obaviti kak...ja produljujem šetnu, ali pas niti ne želi skrenuti i pronjuškati svoja uobičajena kak mjesta nego hoda ispred mene i krevelji mi se...ja kuham...pozivam psa uz ali on ne želi doći jer zna da sam ljut...ja skrivam ljutnju i veselo pozivam psa uz no pas odlazi od mene uz kreveljenje...stepem psa za šiju jer svojim ponašanjem ruši moj autoritet (mrzim to, sad ću biti jadan na sebe danima)...pas se postavlja uz...OK, idemo doma...no čim smo ušli pred stan pas počinje zijevati uz škripanje (to vam zvuči kao kratki cvil) što je standardni znak za nisam zadovoljan, malo mi je sad nelagodan osjećaj, znaš gazda nisam obavio posao, a i šetnja ti nije bila nešto, samo pola sata...na taj cvil ja odgovaram lajnom preko njuške...TOTALNO BEZVEZNA ODGOJNA METODA KOJU NE TREBA PRAKTICIRATI...pas shvaća da mi je pregorilo zbog tog njegovog glumatanja...i pokunji se...
Mislim...nisam trebao tako reagirati...trebao sam ostati miran...znam...ali jednostavno mi je pregorilo...
Do daljnjega psa šetam samo ja...za mog bivanja na poslu pas će biti doma...to će mu i onako biti standardni dnevni ritam kada ženica krene raditi...nek se privikava...nek razmisli...nek shvati...nije on centar svemira...

- 07:36 - Komentari (7) - Isprintaj - #

07.08.2008., četvrtak

Udebljao se pesonja...

To vam je tako kada imate bebu koja hrani pesonju tako da mu dopušta da joj obliže ručice nakon što ih je umuljala kašicom...pa onda beba baci pesonji komad kruha, voća ili nečeg sličnog što žvače...pa onda pesonja još dobije po koji keksić jel je dobar...pa onda kada treniramo pas dobije po koju nagradicu...pa onda gazda da malo jogurta ujutro...pa onda gazda svaki puta odmjeri dobru porciju klope...i tako...udebljao se pesonja...
A uz sve to...od kada je beba hranidbena konkurencija...pas je stalno gladan...pojeo bi i ciglu...
Malo ćemo poraditi na kilaži...ništa drastično. Malo ćemo kontrolirati količinu hrane koju beba utrpa u psa, malo će gazda pripaziti s odmjeravanjem obroka, malo ćemo povećati tjelesnu aktivnost (nadam se da ćemo naći neku plažu na kojoj će nas prihvatiti pa da se pas može isplivavati) i tako...moramo skinuti barem kilu...
Možda zvuči smiješno, ali i nekoliko prekomjernih kilograma kod psa mogu rezultirati bolestima skeleta (kojima su Labradori i onako skloni) te bolestima krvožilnog sustava odnosno srca...a ja nikako ne želim da mi pas bude bolestan...
Zato pesonja...zaboravi da me možeš savladati tim molećivim pogledom...od danas su na snazi mjere blago reducirane prehrane te povećane tjelesne aktivnosti.
Pas, ne buni se, znaš li ti koliko košta imati osobnog trenera i bodi gurua...a ti ga imaš za besplatno.

- 07:55 - Komentari (9) - Isprintaj - #

06.08.2008., srijeda

Kad pas zakuha frku...

Jeste li se ikada potukli sa psom...onako...pas se postavi na vas, vi nedate na sebe i izbije tuča...nadam se da niste...prema pričama znam da to nije niti malo ugodno...hvala bogu niti meni se to nije dogodilo...nadam se da nikada niti neće...
Ali da imam zakuhanu frku sa nekoliko pasa...o da da...imam...i nisu to niti malo bezazleni psi, nego baš onako snažni mladi mužjaci pa i ženke...
Prije nego počnem priču, želim napomenuti da se nikada ne bi našao u tim situacijama kada bi te pse vodili ljudi koji nešto o psima znaju...na žalost po te pse...vode ih ljudi koji ih iz dana u dan sve više i više utapaju u problematična ponašanja sve dok na kraju, kao u nedavnom slučaju s kojim me upoznala moja draga kolegica pasoznalka, vlasnici tih pasa ne odluče da moraju psa uspavati...a da prstom nisu makli kako bi tog psa izveli na pravi put...tužno...zar ne...
Ja sam u sukobu sa tri mlada mužjaka i jednom kujom...
Dva mužjaka su nemilice maltretirala moga psa, jednom mužjaku smetam zato što jedini od prisutnih imam stav prema psima i to me čini facom i to mladom mužjaku smeta jer bi on želio biti jedina faca na livadi pa se krenuo na mene postavljati i zapišavanjem i govorom tijela pokazivati mi da ima pik na mene, a kuja je agresivna i nastavlja klati moga psa nakon što joj se on u potpunosti preda. Naravno, u svim opisanim slučajevima vlasnici spomenutih pasonasilnika ne reagiraju niti najmanje, ne znaju, ne misle, tko zna... Dakle, u svim slučajevima, nisam imao izbora nego postaviti se i ne dopustiti takvo nasilničko ponašanje prema mome psu i prema meni.
Moje postavljanje izgleda tako da uz glasan i rezolutan zabranjujući podvik tijelom ulazim između nasilnika i svoga psa te se prijeteći ramenima naginjem prema naprijed...čim nasilnik pusti mog psa na miru ja oslobađam prostor i pomičem se korak u stranu...postupak ponovim nekoliko puta i to obično da rezultat i nasilnik odustaje, a ako ne odustaje ja pozivam psa i mičem se na sigurnu udaljenost. Ako nasilnik nastavlja za nama i rat se nastavlja...tako da polegnem svog psa kraj sebe i samo prijeteći blokiram prilaz psu nasilniku.
Uglavnom na opisani način uspijevam otjerati nasilnike, ali nemojte to nikada raditi ako se niste spremni i odlučni potući sa nasilnikom...psi osjete nesigurnost i strah i ako on u vama postoji mogli bi ozbiljno nastradati.
Većina pasa na koje sam se tako postavio prihvatila su činjenicu da imam stav i da se ne dam zafrkavati i između nas se razvilo poštovanje i jedan respektirajući odnos. No ova četiri psa s kojima sam još u svađi, stalno me mjerkaju i stalno čekaju moj trenutak nepažnje da zauzmu prostor ili poziciju i svrgnu s trona taj moj stav koji im smeta.
No ne dam se ja tako lako...imam ja i volje i želje...samo mi držite fige da ne nastradam.

Ovo pišem potaknut nedavnim raspravama na forumu Šapice gdje su se forumaši, koji imaju što za reći kada su psi i njihov odgoj u pitanju, složili u mišljenju kako je sve više neodgovornih vlasnika pasa zbog čije nebrige psi tonu u devijantna ponašanja pa samim time postaju prijetnja za svoju okolinu, a u okolinu spadaju i njihovi vlasnici.

Pas nije igračka, komad robe, ili nakita...pas je živo biće koje treba svoje ljude koji će mu pokazati kako se pristojno i primjereno treba ponašati u životnom okruženju...treba svoje ljude koji će mu pružiti sve ono što psu treba da bi bio sretan pas...a to nikako nisu samo stan, hrana i "ljubav"...pas treba nekoga koga razumije i nekoga tko će i njega razumjeti...imajte to na umu...

- 07:55 - Komentari (41) - Isprintaj - #

04.08.2008., ponedjeljak

Vodozemci...

U ove vruće dane svakako je fora potražiti mjesto na kojem se može ubiti ova pasja vrućina...još ak si sretneš frenda...ih...

Frajer kog je cura izgnjurala do potonuća...
Photobucket

Stari, aj ti na suho...ja sam faca u vodi...
Photobucket

Gricnut ću ti uho...
Photobucket

Rasplivavanje
Photobucket

Ostavit ću Dantišu da se utopi
Photobucket

Daj mi pusu daj mi pusu
Photobucket

A čiji je štap
Photobucket

Ne dam ti van iz vode
Photobucket

Ma sad ću te potopit
Photobucket

Ma kog ćeš ti potopit
Photobucket

Igra na suhom
Photobucket

Vodozemci...
Photobucket

Fora im je namakat se...
Photobucket

Nadam se da ste i vi nekako ubili ove pasje vrućine...

- 07:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #

01.08.2008., petak

Eeeeeeee pa to je to...

Pamtite li onu priču od neki dan kada pas nije slušao moju dragu ženicu nego se izvaljao po drekecu, nahranio u kontejneru i glumio da je gluh?
Nakon analize, naravno dubinske kao i obično, shvatio sam što je bio okidač takvog ponašanja pubertetlijskom psu koji ispituje svoju poziciju u našoj maloj družini.
Dva dana prije opisanog pasinog ispada promijenio sam nešto u našoj dnevnoj rutini. Naime, kada ujutro odlazim na posao, a bebulinka i ženica još spavaju, obavezno pozovem psa iz dnevnog boravka u hodnik na njegovo mjesto i zatvorim vrata od boravka. Od prvoga dana u pasinom i mom odnosu provlači se nekako ideja da pas smije u boravak ako ga njegovi ljudovi puste...naravno da ga pustimo uvijek, ali u boravak se ulazi uz dopuštenje...i pas je to prihvatio.
E sada...što se dogodilo s time što sam dopustio psu da ujutro ostane u boravku...dogodilo se to da je umjesto da bude pušten u boravak, on na neki način pustio moju ženicu i bebu da uđu u boravak...da uđu u boravak koji sam mu ja kao vođe družine prepustio. Dakle pas je sebi situaciju predstavio kao moju odluku da ga promoviram na hijerarhijskoj ljestvici.
Nakon kazne boravljenjem na balkonu do moga dolaska (opisano u nedavnom postu) i ponovnim vraćanjem jutarnjeg rituala u stare tokove, situacija se potpuno vratila na staro. Pas je poslušan i zna svoje mjesto...neka tako i ostane.

- 07:55 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< kolovoz, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Studeni 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Studeni 2008 (11)
Listopad 2008 (19)
Rujan 2008 (17)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (23)
Lipanj 2008 (20)
Svibanj 2008 (21)
Travanj 2008 (22)
Ožujak 2008 (21)
Veljača 2008 (21)
Siječanj 2008 (25)
Prosinac 2007 (17)
Studeni 2007 (19)
Listopad 2007 (23)
Rujan 2007 (27)
Kolovoz 2007 (20)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Reklame...moraš malo!
Moje ludo pseto voli papati...
Photobucket





Fora DVDići


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se