MojPasSigmund...filozofsko psihološki pristup problemu pasa i njihovih vlasnika
Potaknut nagonom da pokušam iznjeti svoja razmišljanja i osjećaje koji mi se javljaju u svakodnevnom životu i druženju sa dlakavim stvorenjem vlažnih očiju koje smatram svojim psom i tamagočijem, otvorih ovaj blog...nadam se da ću ovdje susresti ljude koji isto kao i ja uživaju u svojim psećim ljubimcima odnosno nadam se da ću se susresti s njihovim raznolikošarenim razmišljanjima i poimanjima imanja psa za druga...

Javljajte se na...
mojpassigmund@gmail.com





Autor tekstova polaže autorska prava na sve vlastite sadržaje (tekstualne i vizualne materijale). Neovlašteno korištenje bilo kojeg dijela sadržaja bez dozvole vlasnika autorskih prava ili bez navođenja izvora i priznavanja autorskih prava, smatra se kršenjem autorskih prava i bezobraznom krađom.
Prebrojavanje
Ma...ti brojači niš ne valjaju...
Sad me stvarno više neće nitko nagovoriti da vas brojim...

Photobucket

08.08.2008., petak

Jooooj pas...odgrist ću ti uho!

Napiknula mi je neki dan moja frendica pasoznalka na nos...kad se čita tvoj blog ispada da si ti neki pasoguru, neki iberznalac...pa ću u današnjem postu pokušati dočarati kako ja nipošto nisam savršenstvo bez mane, zapravo daleko od toga...ja sam samo čovjek, čovjek koji se trudi biti što bolji drug svome psu...a vjerojatno niti u tome uvijek ne uspijevam...
Iz prije napisanoga proizlazi jasno...JA NISAM LICENCIRANI VODITELJ TEČAJA POSLUŠNOSTI...jednako tako...JA NISAM POZNAVATELJ PSEĆEG PONAŠANJA SA STUDIJSKOM DIPLOMOM...ja sam...SAMO PASOVLASNIK KOJI IZNOSI SVOJA ISKUSTVA I STAVOVE...
A kako ne bi ispalo da pasonja i ja stalno imamo idiličan odnos eto jedne male priče...
Govorio sam kako moj svojeglavi pas pubertetlija koristi moju nemoć u kontroliranju njegovih kakova i piševa kako bi neobavljanjem istih izmuzao ekstra šetnju ili produljivanje šetnje...
E pa sada je to eskaliralo...
Pas u ranojutarnjoj dvadeset i pet minutnoj šetnji nije želio obaviti kak...i vratili smo se kući...nakon toga ženica i beba povele su pesonju u šetnju, ali po mjestima koja se očito psu ne sviđaju, te je pas i u toj šetnji preskočio obaviti kak...da bi nakon dva sata počeo predstavu pod nazivom "sila mi je sila mi je" te u toj predstavi odigrao završni čin u kojem pas istovari hrpetinu i pol pred ulaznim vratima stana jer očito od svog tog stiskanja više nije mogao izdržati trpiti...pas se ponaša apsolutno zdravo...jede, igra se, pije, nije skvrčen i miran, sasvim normalno izgleda...nakon istovara pred kućnim pragom pas je bio izveden u šetnjicu kako bi se utvrdilo jel ima kakav proljev...ma ne, pas ima mekšu kakicu i to vjerojatno zbog tog svog trpljenja i neredovitog obavljanja...i u popodnevnoj dugoj šetnji pas se ponašao normalno, kakica je i dalje bila mekaniška, ali pas je obavio istovar kao i obično, s jedinom razlikom što je dva puta zastao i prducnuo onako po malo ostataka te mekaniške...na večer je pas normalno i s veseljem pojeo uobičajenu porciju dehidrata...mirno odmorio i mazio se te prije spavanja bio izveden u kratku šetnju za svaki slučaj u kojoj je opet obavio mekani kak...onako...nije bilo nekog pretjeranog trčanja kao kada pas ima klasični proljev pa ne može držati niti dva metra, nego je pas čak i potražio mjesto koje mu najbolje odgovara, onako u svom stilu. Noć je prošla potpuno mirno i uobičajeno...pas je spavao kao top...
E sada...dolazi nam opet ranojutarnja šetnja...pas na očigled izbjegava obaviti kak...ja produljujem šetnu, ali pas niti ne želi skrenuti i pronjuškati svoja uobičajena kak mjesta nego hoda ispred mene i krevelji mi se...ja kuham...pozivam psa uz ali on ne želi doći jer zna da sam ljut...ja skrivam ljutnju i veselo pozivam psa uz no pas odlazi od mene uz kreveljenje...stepem psa za šiju jer svojim ponašanjem ruši moj autoritet (mrzim to, sad ću biti jadan na sebe danima)...pas se postavlja uz...OK, idemo doma...no čim smo ušli pred stan pas počinje zijevati uz škripanje (to vam zvuči kao kratki cvil) što je standardni znak za nisam zadovoljan, malo mi je sad nelagodan osjećaj, znaš gazda nisam obavio posao, a i šetnja ti nije bila nešto, samo pola sata...na taj cvil ja odgovaram lajnom preko njuške...TOTALNO BEZVEZNA ODGOJNA METODA KOJU NE TREBA PRAKTICIRATI...pas shvaća da mi je pregorilo zbog tog njegovog glumatanja...i pokunji se...
Mislim...nisam trebao tako reagirati...trebao sam ostati miran...znam...ali jednostavno mi je pregorilo...
Do daljnjega psa šetam samo ja...za mog bivanja na poslu pas će biti doma...to će mu i onako biti standardni dnevni ritam kada ženica krene raditi...nek se privikava...nek razmisli...nek shvati...nije on centar svemira...

- 07:36 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Studeni 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Studeni 2008 (11)
Listopad 2008 (19)
Rujan 2008 (17)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (23)
Lipanj 2008 (20)
Svibanj 2008 (21)
Travanj 2008 (22)
Ožujak 2008 (21)
Veljača 2008 (21)
Siječanj 2008 (25)
Prosinac 2007 (17)
Studeni 2007 (19)
Listopad 2007 (23)
Rujan 2007 (27)
Kolovoz 2007 (20)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Reklame...moraš malo!
Moje ludo pseto voli papati...
Photobucket





Fora DVDići