17.06.2008., utorak
Malo a toliko puno...
|
Zapravo...mislim da sam već prekotoliko puta opisivao naše šetnje i druženja...prema vašim reakcijama činilo se da sam uspio makar u tragovima prenijeti vam sliku o toj uživanciji... A kako i ne bi bila uživancija...ono kada se skupimo svi skupa zajedno pa izađemo negdje u prirodu ili na kakvu zelenu šetnicu i onda se svi onako polako i umirujuće, kao da se protežemo, rastežemo kao žvakalice i samo se s vremena na vrijeme pogledamo kao da si želimo reći...uh...a jel dobro ovo...milina... Ili kada ludi pesonja i ja odlutamo u našim dnevnim šetnjama...odlutamo u taj naš svijet igre i druženja iz kojega nas u stvarnost mogu vratiti samo ženin i bebin osmijeh... Pa čak je i uživancija kada se pasonja i ja nadmudrujemo u šetnji pa se ona zbog toga produlji na nekoliko sati...e da da...nije lako nadmudriti pubertetlijskog Labradora koji je od malih nogu potican da se razvija u inteligentnog i pametnog psa...gazda tko ti kriv... No...ponekad trenutak...izrezak iz tog usporenog filma koji čini ugodu...jednostavno u sebi sadrži toliko, ma sadrži toliko da je to teško opisati...zapravo opisati ću situaciju pa procijenite sami... Nakon sat i pol rastrčane šetnje prepune hopanja, loptanja, izrađivanja vježbi i učenja novih vježbi i trikova pas i ja dolazimo na jednu fino pokošenu livadicu koja je na neki čudni način odvojena od svijeta...tu kao da nitko ne prolazi...a i kada prolazi kao da ne prolazi. Uspuhani od jurnjave izvalimo se na travu, dišem duboko, pas dahće isplaženog jezika i pritišće se uz hladnjikavu travu da si snizi temperaturu, počne pušikati lagani osvježavajući vjetrić, pas i ja se pogledamo i jedno drugome u očima čitamo čisto zadovoljstvo...u trenutku kroz mene prolazi ugoda svih najljepših događaja u životu...osjećam se kao kada sjedim na zadnjoj punti moje najdraže uvale i gledam kako se smiruje u večeri, kao kada ljubim svoju ženu, kao kada se veselim sijedim kosama svojih roditelja, kao kada mi se beba nasmije nakon naspavane noći i privije mi se uz vrat kada ju podignem iz krevetića...sve to u trenu prođe kroz mene...i ne mogu drugo nego zahvaliti dragome bogu što me tako blagoslovio... |
- 07:46 - Komentari (9) - Isprintaj - #
Studeni 2009 (1) Travanj 2009 (1) Ožujak 2009 (1) Studeni 2008 (11) Listopad 2008 (19) Rujan 2008 (17) Kolovoz 2008 (11) Srpanj 2008 (23) Lipanj 2008 (20) Svibanj 2008 (21) Travanj 2008 (22) Ožujak 2008 (21) Veljača 2008 (21) Siječanj 2008 (25) Prosinac 2007 (17) Studeni 2007 (19) Listopad 2007 (23) Rujan 2007 (27) Kolovoz 2007 (20) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Linkovi
KOSSP Zagreb - tamo treniramo forum.hr - kućni ljubimci Forum šapice - kućni ljubimci FUTURA - Udruga za zaštitu životinja Sunbow labradors - dragi ljudi Hrvatski Web Pretraživač
Reklame...moraš malo!
Moje ludo pseto voli papati...  Fora DVDići |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||