MojPasSigmund...filozofsko psihološki pristup problemu pasa i njihovih vlasnika
Potaknut nagonom da pokušam iznjeti svoja razmišljanja i osjećaje koji mi se javljaju u svakodnevnom životu i druženju sa dlakavim stvorenjem vlažnih očiju koje smatram svojim psom i tamagočijem, otvorih ovaj blog...nadam se da ću ovdje susresti ljude koji isto kao i ja uživaju u svojim psećim ljubimcima odnosno nadam se da ću se susresti s njihovim raznolikošarenim razmišljanjima i poimanjima imanja psa za druga...

Javljajte se na...
mojpassigmund@gmail.com





Autor tekstova polaže autorska prava na sve vlastite sadržaje (tekstualne i vizualne materijale). Neovlašteno korištenje bilo kojeg dijela sadržaja bez dozvole vlasnika autorskih prava ili bez navođenja izvora i priznavanja autorskih prava, smatra se kršenjem autorskih prava i bezobraznom krađom.
Prebrojavanje
Ma...ti brojači niš ne valjaju...
Sad me stvarno više neće nitko nagovoriti da vas brojim...

Photobucket

31.05.2008., subota

Edukacija

Kako je u glavnini smisao ovoga bloga potaknuti pasovlasnike da se potrude steći što više znanja potrebnog za ugodan suživot sa psom...kako ovaj blog podržava akcije Udruge Futura...a potaknuti poticajnim, smisaonim, te znanjem i iskustvom ispunjenim razgovorima s mladom damom Irenom Slunjski...donosimo vam obavijest o akciji kojoj je za cilj pomoći pasovlasnicima da steknu osnovna znanja o suživotu sa psom.

Pa zainteresirani...nastavite čitati...

Photobucket
UDRUGA FUTURA ORGANIZIRA EDUKACIJU
Edukaciju će voditi Irena Slunjski
OSNOVE PONAŠANJA PASA U VAŠEM DOMU
OŠ „Otok“, 4. lipnja u 17,30 (nalazimo se ispred škole)
Stjepana Gradića 4, Sloboština, Novi Zagreb

Imate problema u suživotu sa psom?
Pas vas ne sluša? Barem ne onako kako ste vi to zamislili?
Pas je nepredvidiv u svojim reakcijama?
Pas je u šetnjama stalno na povodniku (a već je dva povodnika pojeoJ)?
Čini vam se da se pas ponaša agresivno?
Pas uništava stvari po stanu (malo si klopnemo kablova, malo zida, onaj jastuk tamo smeta)?
Pas si ne da čistiti šape i četkati se (pa je vama jednostavnije čistiti stan)?
Pas brljavi pri hranjenju? Pa ga onda hranite iz ruke, u šetnjama?
Čini vam se da nemate kontrolu nad psom?
Suživot sa vašim psom je postao opterećenje (ali ne možete to priznati na glas)?


Ako imate barem jednu od ovih dilema, pitanja ili nejasnoća, pridružite nam se na dvosatnom druženju edukativnog karaktera koji organizira udruga Futura u suradnji sa Irenom Slunjski, voditeljicom tečajeva osnovne poslušnosti i socijalizacije pasa.

Postaviti ćemo osnovne pretpostavke zdravog i kvalitetnog odgoja psa u Vašoj obitelji, odgovoriti ćemo na Vaša pitanja i podijeliti iskustva! Ovo je druženje namijenjeno kako „novim“ vlasnicima pasa, tako i onima koji pse već imaju godinama, ali nisu uspjehli razjasniti neke modele ponašanja psa!

Kotizacija za ovu edukaciju iznosi 100 kuna i uplaćuje se na licu mjesta. Molimo Vas da najavite svoj dolazak na e-mail adresu: irena.slunjski@gmail.com ili broj telefona: 098 4 333 29
Broj mjesta je ograničen na 20 sudionika. Molimo Vas da dođete bez psa!

Edukacija će se održati :

04.06. u 17,30h, prostor Osnovne škole „Otok“, Sloboština, Novi Zagreb

Po potrebi će se edukacija održati i u drugim dijelovima grada, ovisno o broju i mjestu stanovanja sudionika/ica!

- 06:11 - Komentari (3) - Isprintaj - #

30.05.2008., petak

Konkurencija...

He he he...
Već sam govorio o našem znanstvenoistraživačkom pristupu hranidbenim navikama moga psa...baš je bilo zanimljivo...zar ne...
Sva ta natezanja i navlačenja s hranjenjem su iza nas...ali sada...sada je hranjenje na samome vrhuncu efikasnosti...
Kako beba raste, pas ju očito doživljava kao konkurenciju kad je raspoloživa hrana u pitanju...mislim, kako drugačije objasniti da pas jede kao lud i stalno traži još, a sve od trenutka kada je shvatio da i beba klopa i to hvala bogu dobro klopa. Ludi pas pojede sve šta got mu daš i gotovo uvijek pita još...stalno je gladan...iako nije niti blizu gladi, čak se i udebljao kilu u posljednjih nekoliko tjedana...
A posljednja fora za užicavanje repeta...pas uvijek nakon hranjenja pije vodu...a kada želi repete onda, iako smo došli iz duge šetnje po sparini i vrućini, ne želi popiti vode nego leži kraj posudica s hranom i vodom pa čeka da mu se ubaci još štogod za klopu...jer kao nije se najeo...tek kada prođe neko vrijeme u kojem ignoriram te nove pasožicerske fore, pas onako kao sav jadan i gladan ode do posude s vodom i smaže ju cijelu i još me traži da mu napunim da može još malo liznut.
A luđo ludi...

- 07:29 - Komentari (6) - Isprintaj - #

29.05.2008., četvrtak

Dišpet...

Kako se neumitno približava trenutak kada će mali ludi pas morati biti sam kod kuće nekih 7-8 prijepodnevnih sati, prisjećam se teških trenutaka kada se igrom slučaja dogodilo da je pas nekih mjesec dana jutrom bio sam kod kuće...
Zatekla nas bila situacija...ženica je iznenada dobila posao i praktički sutradan počela raditi...iako smo psa privikavali da uživa u miru i tišini doma svoga dok nas nema ti samostalnousamljeni trenutci nisu bili dulji od 3-4 sata koja je pas sasvim normalno podnosio obično spavajući ili meljajući po zubima svoju omiljenu igračku. Kada se period od 3-4 sata produljio na period od 7-8 sati počeli su problemi.
Ja sam bio taj koji je prvi dolazio kući nakon radnoga dana i svakoga puta sam sa strepnjom otvarao vrata...zapravo užas...umjesto da se ti i pas jedno drugome razveselite, pomazite, povaljate po podu i odjurite u šetnju, ja sam svakoga dana vodio psihoanalitičke seanse čiji polaznik je bio moj ludi mali pas.
Kakve seanse...ahhhh...svakoga dana nešto novo...
Počelo je uništavanjem ormara u hodniku i pišom...OK...grižnja ormara iz dosade ili straha, piš zato što je pas još nije odrasli pas pa mu bilo sila...iako, provjereno, pas je tada mogao bez piša bez problema preko noći od 8 sati pa pretpostavljam da se mogao malo potruditi i pričekati mene koji luđački jurim s posla samo da bih što prije stigao do jadnog malog usamljenog psa kojem se možda piški i kaki...ali šta, moraš nekako psu pokazati da nisi zadovoljan s time što radi dok te nema doma. I tako sam ja prvih nekoliko dana ignorirao psa, sve bih uništeno i popišano očistio i izveo psa u šetnju u kojoj sam se ponašao kao da ništa nije bilo. No kroz nekoliko dana situacija se pogoršala...pas je počeo trgati vrata koja, iz ne tako malog hodnika u kojem je boravio, vode u boravak, a i piša je bilo po svugdje...OK...pas grize vrata od boravka jer je možda čuo neki zvuk i mislio da smo mi tamo, ali zašto ne pišati uvijek na istome mjestu ako mu je baš bilo sila, pa to je normalno za pse, odaberu mjesto na kojem pišpiše i to redovito tamo obavljaju, možda zato da se njegov miris raširi po čitavom prostoru pa se osjeća sigurnije, ali zašto tako piša nije svugdje bilo prvih nekoliko dana...opet sam nekoliko dana ignorirao stvar, počistio i izveo psa u šetnju u kojoj sam se ponašao kao da ništa nije bilo. Eeeee, onda se dogodio najsretniji dan u povijesti ostajanja psa samoga kod kuće...dolazim...pas mirno drijema na svome mjestu...pregledam stan, a ono...sve kako sam ostavio, nigdje piša, nigdje kaka...milina...i razveselim se psu ko luđo i pas se trga od sretnog mahanja repom, pomazimo se, izvaljamo se, dam psu nagradicu i odjurimo u još veseliju i nešto dužu šetnju nego prošlih dana kada je pas radio nered...pomislih...to je to...sad ću se moći veseliti povratku s posla jer će me veseli pas dočekati s urednim stanom i spreman na veselje i šetnju. No to je bio samo taj dan...nakon toga situacija se još više pogoršala...pas je grizao vrata, ormar, grebao rupu u zidu i počeo je zapišavati svoje posudice sa za vodu i hranu...i tu je ignoriranju bio kraj...odlučio sam primijeniti i nekakvu kaznu...psu bih pokazao kakvu je štetu napravio i tako držeći ga za šiju odveo bih ga do izlaznih vrata od stana i pritisnuo ga uz pod i naredio mu da leži...očistio bih nered i onda bi otišli u šetnju koja je i dalje bila vesela iako sam ja bio totalno potrošen od tih pasjih uništavanja i uneređivanja. Uglavnom...pas je i dalje radio nered i to ne na način koji bi me naveo misliti da je to iz straha ili neugode što je sam, nego iz dišpeta jer mora toliko dugo biti sam...mislim, zapišavanje posudica od hrane i vode, zapišavanje čitavog prostora u kojem boravi, grižnja svega što mu je pod njuškom...nekako mislim da to nije bilo iz straha ili neugode.
Odahnuo sam kada je ženica ostala na porodiljnom pa pas nije ostajao sam...trebalo mi je dest dana da se oporavim...možda jednostavno nisam bio dorasao toj situaciji...
Kasnija literatura koju sam konzultirao po tom problemu kaže, odnosno tvrdi, da psi takve stvari rade isključivo iz straha, iz nelagode, ili neugode, a ne iz dišpeta...jer kao psi ne poznaju emociju dišpet...pa sam onda još više žalio za time što sam psa kažnjavao jer je radio nered.
No onda kasnije, u razgovoru s pasovlasnicima koji su imali više pasa pa i razgovora s ljudima koji se bave psima (veterinarima, pasotrenerima) nekako sam dobivao sve više informacija u kojima se dalo naslutit da su im psi ipak činili neke stvari iz dišpeta...no ja sam i dalje nesretan zbog tog perioda u kojemu smo pas i ja trošili energiju i vrijeme na te stvari.
Kada ponovno dođe trenutak kada će pas 7-8 sati biti sam kod kuće...nadam se da će pas sa sadašnjim iskustvom i godinama na plećima lakše i pametnije podnijeti to naše izbivanje odnosno odvojenost od nas...svakako ću pri svakom našem odlasku od kuće psa nagraditi nekom dragom mu žvakalicom, čisto da naš odlazak povezuje s nekom ugodom, ne sa neugodom...isto tako ću s iznimnim veseljem nagrađivati svaki povratak u uredan stan u kojem me čeka dobri i dragi i veseli i zaigrani pas s kojim ću odmah juriti u veselu šetnju.
A svo to naše izbivanje pokušat ću mu nadoknaditi u zajedničkim trenutcima u kojima moja mala obitelj toliko uživa.
Volio bih da možemo svi skupa stalno biti na hrpi...ali...

- 07:31 - Komentari (2) - Isprintaj - #

28.05.2008., srijeda

Ma pusti gazda više taj sir...daj malo salame...

Ma naravno da je razumljivo...pa i meni bi sir dojadio...ma...možda i ne bi...volim ja sir...
Pas je čitavo dosadašnje školovanje bio motiviran nagradicama koje su bile male kockice sira...osim u onom jednom periodu kada smo imali crijevne viroze, tada je pas radio na dvopek, jadan pas, svi su tada papali kojekakve salamice i druge fine nagradice, a moj dragi i dobri pas je jednako motivirano radio na dvopek...
No kako naše školovanje i rad traju već nekih 14 mjeseci psu je sira preko glave...a kada je pas tako dobar i drag i kada mu je sam rad i igra sa mnom prilično dobra motivacija, pa red je da mu izmislimo neke druge slasne nagradice.
Za početak smo se odlučili na pureći parizer...čisto da probamo...ne moram reći da je psu promjena bila više nego veselje. Veselog pogleda prati vrške mojih prstiju u kojima se krije slasna nagradica koju dobiva za svaki dobro napravljeni pokret, vježbu, zadatak...ta malena promjena unijela je dodatni poticaj i veselje u naš rad i treniranje...i baš sam sretan zbog toga. Čak ću malo više, nego po pitanju sira, obratiti pažnju na to kada psu pureći parizer dosadi i neću niti trena razmišljati već ću ponovno promijeniti hranidbenu nagradicu.
Zapravo...siguran sam da preciznije i zahtjevnije vježbe i naredbe nije moguće izraditi hranom kao motivom ako psu ta hrana nije zanimljiva, mirišljava i fina...
Idemo složiti sendvič...

- 08:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #

27.05.2008., utorak

Peludni pas...

Kih šmrk trub kih kih šmrk trub...dok ovo pišem trubim u već po ko zna koji papirnati rupčić, oči mi suze, a grlo kao da je upaljeno...o da da...alergičan sam totalno na peludi i korijene trava i korova...a sada kose prije imenovane...pa sve to leti zrakom...a ja, a ja...kih šmrk kih trub suz trub kih...
A kao izbjeći kretanje po procvalim ili pokošenim livadama i šumama...mislim...niti ne želim izbjeći...volim naše duge šetnje, volim gledati psa kako se valja po pokošenoj suhoj travi, volim ga gledati kako uskakuje u još ne pokošenu travnatu šumu koja na nekim mjestima gdje šetamo skoro pa doseže moju visinu...jednostavno...radije ću šmrcati i kihati, radije ću kašljati i otežano disati, radije ću imati upaljeno i bolno grlo nego početi šetati psa po betonu moga grada...po betonu gdje peludi nema toliko, ali po betonu na kojemu bi naše šetnje izgledale sivo i tužno kao i sam beton po kojem bi gazili.
Ali ima tu još jedna fora...mali ludi pas u našim šetnjama, valjanjima, skakanjima, igranjima na sebe sakupi sve moguće peludi koje su u tom trenutku raspoložive na tržištu...iako prije ulaska u stan malog psa dobro i više puta istrljam mokrom krpom ili ručnikom...stan miriše po pokošenom sijenu samo tako...ma miris je super, ali je problem u tome što mi je stan prepun peludi koja leta sa malog psa i koja sleta na moju već nadraženu dišnu sluznicu i uzrokuje da se moji kih šmrk kašlj trub kih šmrk problemi nastavljaju i kada dođemo kući...srećom valjda klimatizacijski uređaj izvlači te peludi koje letaju pa dok klima radi sve bude OK...stvarno ne znam što bi bez klime...
Samo molim boga da te alergije što prije prođu...i samo molim boga da te alergije ne prerastu u kakve ozbiljnije zdravstvene probleme...pri tom mislim na alergijsku astmu koja se zna s vremenom izroditi u ovakvim slučajevima...
Nadam se da će me zdravlje poslužiti...a ako ipak, nedaj bože, dođu problemi...skupa ćemo se nekako boriti protiv njih...
Apćih!!!

- 07:25 - Komentari (4) - Isprintaj - #

26.05.2008., ponedjeljak

Trag

Viiii...počeli smo u sklopu naših aktivnosti u KOSSPu raditi trag...šta je to...pa to je ono kada pas traži...
Dakle najbolje je takvu vrstu treniranja početi u ranim rosnim jutrima, kada su svi mirisi koji bi psu mogli odvraćati pažnju, prekriveni i isprani rosom...a i baš je fora ranim jutrom kada svi još spavaju, a ti sa svojim pesonjom briješ po friškom zraku.
Početak treniranja psa da prati trag sastoji se od učenja psa da samostalno shvati da mu ima smisla nešto tražiti samo tamo gdje je trava utabana, odnosno tamo gdje je netko prošao, gdje postoji nekakav trag.
Tako psa vežemo, bez ikakve komande i odlazimo postaviti poligon za traženje...
Potrebno je utabati travu u obliku kvadrata dimenzija metar sa metar te pri tome treba paziti da se ne hoda oko kvadrata nego samo onoliko koliko je potrebno da mu pristupimo...u razmacima od po sedam osam koraka utabaju se tri takva kvadrata i položaj svakog kvadrata označi se jednom zastavicom tako da netko ne bi prolazio oko postavljenog poligona i tako ostavio mirise koji bi mogli zbunjivati psa. E sada...u svaki kvadrat potrebno je ubaciti osam do deset kockica neke psu mirišljave hrane...salama, špek, kuhano meso...i kada je takav poligon posložen odlazimo po psa koji nas ležeći željno očekuje sav zainteresiran za to što smo mi sada bez njega tamo nešto tapkali pa vadili neku papicu pa svašta nešto...
Psa se dovodi do utabanog kvadrata s hranom i na dugom povodniku blago pokazujući rukom u kvadrat psu se kaže da traži...pas ulazi u kvadrat i njuška u potrazi za pobacanom papicom. Svaki puta kada pas izađe iz kvadrata potrebno ga je blagom naredbom traži i pokazivanjem rukom usmjeriti nazad u kvadrat...dakle nikakve zabrane, kazne, povlačenja povodnikom...psa je potrebno navesti da samostalno shvati da mu van utabanog kvadrata nema ništa pametnog za naći.
Vježba se ponavlja sa maksimalno tri puta po tri utabana kvadrata, s time da između svaka tri traženja psa malo odmorimo, damo mu vode da pročisti njušku te da stekne ponovnu volju za njuškanjem.
Pasonja je za početak bio prilično dobar...pa govorio sam već o svim onim igračkama koje pronalazi u svakodnevnim šetnjama...izgleda da stvarno ima dobar njuh.
Osim toga...nije li san svakoga Labradora skupljati sa poda odbačenu hranu...pas je bio u ekstazi.

- 07:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #

23.05.2008., petak

S koje strane voditi psa...

Uglavnom...pravilo je da se pas vodi s lijeve strane...i to je tako uobičajeno...
Ima više teorija od kuda to pravilo, ili običaj...
Jedna od teorija koju sam čuo jest da su u davnijim vremenima ljudi prema pravilu hodali desnom stranom ceste pa su tako psa s lijeva vodili kao zaštitu. Zatim postoji teorija da se pas vodi s lijeva stoga što lovci (a što je lovac bez psa) pušku nose na desnom ramenu pa se samo po sebi nameće da im je onda pas sa suprotne lijeve strane. Nadalje, na izložbama pasa pas se vodi s lijeve strane kako bi prilikom hodanja u ringu pas bio između sudaca i vodiča. Tako, to su neke starije i novije teorije koje sam ja uspio čuti.
Ali...zašto ja uvijek imam neki ali...meni i članovima moje obitelji jednostavno je puno zgodnije i prikladnije psa voditi s desne strane...pa smo tako od početka psa učili na hodanje uz desnu nogu. To nam u dosadašnjem radu i treniranju sa psom i nije bio neki problem pošto je na A0 ispitu za psa pratioca dopušteno psa voditi s desna, ali je to prije početka ispita potrebno naglasiti sucu. No IPO ispiti inzistiraju da se pas vodi s lijeve strane...nema iznimaka osim u slučaju fizičkog hendikepa vodiča...i šta sada napraviti ako želimo polagati IPO ispite...moramo psa naučiti hodati i s lijeve strane.
Probali smo...jedan čitav trening odradili smo tako da je pas bio vođen s lijeva...i uz malo truda pas je to prihvatio...no za ozbiljan izlazak na IPO ispite psu bi ta lijeva strana trebala postati glavna strana za hodanje...ali ja to ne želim, kao što sam već prije rekao, jednostavno je meni i mojoj obitelji vođenje psa s desne strane puuuuuno praktičnije u svakodnevnom životu i postavljanje psa s lijeva donjelo bi nam u svakodnevni život mnoge nespretnosti...što naravno ne želimo.
Nakon neprospavane noći....odluka je donešena...pas će se voditi s desna...pa što u sportskoj kinologiji možemo raditi na taj način, radit ćemo...ono što ne možemo na taj način raditi, nećemo raditi...ipak je svakodnevni suživot sa psom puno bitnija stvar...
A hodanje s lijeva...naučit ćemo to kao komandu "pored"...čisto ako zatreba....

- 06:39 - Komentari (7) - Isprintaj - #

21.05.2008., srijeda

Konačno...

Nakon podosta promišljanja i premišljanja te nakon razgovora s ljudima koji su aktivni u sportskoj kinologiji i do čijeg mišljenja držim, odluka je pala...
Idemo raditi...
Učlanili smo se u Klub za obuku službenih i sportskih pasa "ZAGREB"...ili ti popularno KOSSP. Samim time postali smo i članovi Hrvatskog kinološkog saveza.
Baš smo si super...
Zapravo...ja sam bio silno pozitivno uzbuđen time što ponovno počinjemo organizirano trenirati i raditi...nekako je podosta vremena prošlo od posljednjeg ispita koji smo položili...pa me već svrbe prsti s nagradicama za pesonju. Ma jesmo mi stalno nešto radili i ovako, ali...organizirano bavljenje je ipak nešto drugo...
Činilo mi se nekako da i pas dijeli tu moju ushićenost...zapravo, vjerujem da dijeli...uvijek kada dolazimo u KOSSP pas se raspameti...a pogotovo kada vidi sprave za Agility i za obuku pasa spasioca...jednostavno je lud za time...a možda...kada malo dođemo do novaca...priuštim malom ludom psu tečaj Agilitya...pa da vidimo jel mu to stvarno fora, ili se samo pravi...
Za početak radit ćemo u grupi koja radi poslušnost...ili ti kako bi ono rekli obidijns...a uz to ćemo raditi i trag...ma meni je zapravo bitno da krenemo raditi...veselimo se...a kada krenemo, vidjet ćemo kuda i kako dalje.
Trenirat ćemo dva puta tjedno, a pretpostavljam da ćemo imati još po nekih oaveza u klubu...ali sve u svemu mislim da ćemo uz nove slatke obaveze sačuvati dovoljno vremena za šetnje s bebom...
Ma naravno...kako bi pasonja bez svoje bebe...

- 08:23 - Komentari (4) - Isprintaj - #

20.05.2008., utorak

26.03.2008. - 20.05.2008.

Dakle skoro pa dva mjeseca trebalo mi je da pročitam 332 stranice knjige...

For the Love of a Dog: Understanding Emotion in You and Your Best Friend
od
Patricie McConnell

Za jednog mladog supruga, oca i pasovodiča i nije loš rezultat...
Zapravo...koliko got to smiješno zvučalo...čitao sam knjigu u trenutcima kada sam boravio na mjestu na koje i car ide pješica...eto...to mi je jedino slobodno vrijeme za čitanje knjige.
Svakako bih volio knjigu počitati u kraćem vremenskom periodu i to na način da si ju podjelim na nekoliko tematskih cjelina koje bih onda čitao u kontinuitetu...no...dobro je i ovako...

Knjiga je prije svega za one koji žele znati više (čini mi se)...pa iako sebe smatram takvime...u pojedinim dijelovima bila mi je teška za čitanje...dal zbog tematike, ili utrnulih nogu to ne znam...ali bila mi je teška.
Previše je biološkokemijskoneurološkomedicinskih opisa koji su prema mome mišljenju bili preopsežni i odvajali su me od bitka, a to je situacija o kojoj se govori.
No moram priznati da je puno više onoga što mi se u knjizi dopalo...dopalo mi se opisivanje stvarnih situacija sa ljudima i psima te objašnjavanje uzroka, činjenica, posljedica i načina odnošenja prema njima...
Ono što je bitno...nakon što sam zaklopio pročitanu knjigu, osjetio sam da su mi jasnija neka ponašanja pasa, da u nekim situacijama bolje komuniciram sa psima, da mi se život u psećem okruženju digao na jedan ciglu viši nivo...no svakako želim još...
Ukoliko poželite pročitati ovu knjigu nemojte učiniti pogrešku kao ja...prvo uzmite pročitati knjigu...

The Other End of the Leash
od
Patricie McConnell

...nekako mi se čini da bi to bio pravilan slijed.

Ja eto sada počinjem čitati tu knjigu...javim vam...

- 09:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #

19.05.2008., ponedjeljak

Psonogometanje...filmić

Eto...nekako mi se čini da sam sebi, a možda i vama, ostao dužan objaviti ovaj uradak...uredak u kojem se jasno vidi kako uglavnom izgledaju naše pasoloptačke igre...no dobro...polako je pas počeo donositi lopticu, još je to uglavnom preko volje i još to ne izgleda kako bih ja volio...no zato to pasoloptanje uglavnom izgleda onako kako pas to voli i želi...
A šta ćeš...nemreš u svemu tjerati disciplinu i stegu...doći će to s donošenjem loptice na svoje...klikeraškim pristupom problemu...
Pa pogledajmo...

Pasonogometanje...


Uglavnom...slatko mi je kako me pasonja poziva na partiju pasonogometanja...i kako da mu odolim...

- 08:40 - Komentari (4) - Isprintaj - #

16.05.2008., petak

Kaj si kupio...kaj si kupio...

Fora mi je mali ludi pas kada čeka da se vratim iz šopinga...zapravo...fora mi je to kako kuži gdje sam bio u šopingu...
Pa tako recimo...kada se vratim s tržnice i kada u onim svojim sexy roza kolicima dovučem razne mrkve, salate, meso, ribu, jaja...pas veselo opskakuje oko mene i jednostavno ne prestaje obilaziti i onjuškavati donesenu prtljagu...mora mali pas vidjeti sve što je kupljeno i mora vidjeti, na kraju krajeva, ima li u toj torbi sa svim tim zanimljivim stvarima nešto za njega.
No...naravno da nakon istovara i prenjuškavanja luka i rotkvica, mali pas dobije svoju grickalicu...kaj ću s njim...kad mi je fora.
Opet, s druge strane...kada dođem iz šopinga u kojem kupujem potrepštne za bebu...dakle pelene, kašice, bebimlijeko, rižine pahuljice, vlažne maramice i ostala čuda koja treba jedna moderna mala beba, onda pas jednostavno legne kraj prepunih vrećica i tužnog pogleda kao da pita...jesi li opet svašta nešto bebi kupio, a meni ništa.
Onda pustim tako psa da tuguje i na kraju mu opet dam njegovu žvakalicu...a šta ću, moram ga malo oraspoložiti i razveseliti...nakon žvakalice se još malo pomazimo i pas shvati da znam da uz bebu imam i njega.
Ah tupko mali od psa...pa naravno da te imamo...i ti si naša beba...

- 08:53 - Komentari (4) - Isprintaj - #

15.05.2008., četvrtak

Psi na Jarunu???

Viđam, dok šetam nasipom, znakove koji kazuju da je na Jarun zabranjen ulaz sa psima.
Pa eto pitam...tko zna točno...smije li se s pasonjama na Jarun.
Dakle volio bih moći sa bebom u kolicima, ženicom pod rukom i psom na povodniku prošetati Jarunom.
Pas ima položen A0 ispit za psa pratioca pri kinološkom savezu i siguran sam da bi se pristojno ponašao kao i svugdje drugdje gdje ide s nama.
Pa eto, ako znate...odgovorite...
Hvala...

- 09:29 - Komentari (9) - Isprintaj - #

14.05.2008., srijeda

loptica iacta est...ili...kako se kaže donešena...

Bili jučer u bebulinskoj šetnji...ono...dugo i polako...pa tako pet kilometara njuškanja, susretanja ljudi, pasa...malo igre s gazdom dok beba spava u kolicima...sasvim dobra šetnja...
E pa u toj šetnji pas je našao igračku...nešto kao ragbi lopta...samo puno manja...mogli bi reći ragbi loptica. To mu je bilo totalna fora pa je neko vrijeme samostalno naganjao tu ragbi lopticu dok smo beba i ja kolicali pored njega. Nakon nekog vremena psu je dojadila ta monoigra pa sam se ja ubacio s bacanjima te ragbi loptice...standardno...ja bacim, pas se sjuri, potjera lopticu i onda stane i čeka da si dođem po lopticu. Tako je i bilo, samo što sam lopticu spremio u kolica i nastavio šetnju.
Beba je zaspala...odlučio sam se parkirati u hlad drveta i pustiti bebu da spava te se malo poigrati sa psom....tako i bi.
Izvadio sam nađenu ragbi lopticu i nabrijao malo psa na nju...ono...ajde pas di je loptica hop za lopticom i onda idemo za bačenom lopticom...pas se sjurio i u trenutku kada je pas uzubio lopticu ja sam veselo počeo trčati od psa pozivajući ga...to sam i prije bezuspiješno činio...i odjednom "klik"...pas je zastao, pogledao me s ragbi lopticom u zubima te počeo veselo trčati za mnom ne ispuštajući lopticu...i tako je dotrčao do mene i pustio lopticu pod mojim nogama...jeeeeeee...zaradio je porciju valjanja i maženja po travi tako da su nas prolaznici gledali i vjerojatno nazivali kakvu ustanovu u koju bi nas na sigurno zatvorili. Nakon valjanja ponovio sam igru...ista meta isto odstojanje...i uspjelo je...dva puta za redom....jeeeeee. Na treću je pas umorno ostao ležati u hladu uz lopticu i kada sam mu prišao veselo je mahao repom...nisam želio dramiti...samo sam prekinuo igru tako da sam uzeo lopticu i blago pohvalio psa...nakon toga se beba probudila pa smo krenuli kući.
Sav sam treperio čekajući večernju šetnju da pokušamo ponoviti naučeno...da vidimo jel pas shvatio i prepoznao igru.
U kasnovečernjoj šetnji...kada su svi spavali...čekao sam pravi trenutak...trenutak da se pas okrene na mene i pita...ajmo gazda nešto raditi. Tako i bi...kada je pas tražio da mu ponudim igru prvo smo malo trenirali i onda je na kraju došla loptica na red...predstavio sam ju psu kao nagradu za dobar rad i treniranje...i upalilo je...istom rutinom postigli smo da pas nekoliko puta za redom donese lopticu...jeeeeee...a onda, odjednom...pas otrči po lopticu uzme ju u zube, ja veselo bježim od njega, pas pušta lopticu i gledajući me ravno u oči zapiša teren...užas...kao da mi hoće reći...ej ti koji tako glupavo trčiš od mene, igramo se samo zato što ja tako hoću, a ne zato što ti hoćeš...ja zastajem i smireno odlazim do psa koji me hrabro i ušiljeno gleda...uzimam lopticu i smireno postavim psa u odležavanje...u odležavanju mirno prelazim preko psa, kao i obično kada se psa uči da se ne smije maknuti iz odležavanja ma šta got da se oko njega događalo...pas, iako sam ja totalno smiren i ne pokazujem ovo odležavanje kao kaznu, zna da je kriv i svaki puta kada prelazim preko njega trza se očekujući da ga zgrabim za šiju i pokažem mu zube...no ja odlučujem na ovaj način, sa smirenim odležavanjem, pokazati tko je faca. Nakon desetak minuta odležavanja ponovno za nagradu psu nudim lopticu...i igru s lopticom...i pas to prihvati i donese lopticu još tri puta...prekidam igru i u zamjenu za prestanak igre psu dajem nagradicu i porciju veselog maženja.
Sretni odlazimo kući...
Vidjet ćemo šta će dalje biti...šta će smisliti mali ludi pas...

- 08:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #

13.05.2008., utorak

Večernja šihta...

Opet smo nekako posložili vrijeme tako da kasnije na večer, kada svi spavaju, idemo u šetnju...sami pas i ja. Pas je malo zbunjen sa tim premještanjem ritma, ali zadovoljan je da smo opet ekipa samo on i ja...nije da mali ludi pas ne voli bebu, ili ju ne respektira, ali ipak smo mi ekipa...moramo malo i biti sami u akciji.
Trenirali smo...poslušnost, trikove...nove stvari nismo radili jer sam ja stvarno bio umoran od čitavodnevnog dadiljanja.
No..ono što je zanimljivo...kako smo pokasnili vrijeme šetnje, tako se i pasoekipa promijenila...uglavnom nepoznati ili tek po koji puta viđeni psi i njihovi vodiči. Zanimljivo je bilo gledat uključivanje psa u nepoznati čopor...pas se polako približavao i smirivao situaciju...psi bi jurnuli na njega, a on bi samo mirno legao među njih...nije se prebacivao na leđa i podvijao rep...samo čvrsto polegnut na zemlji i pripravan da u svakom trenutku može odreagirati na neki podražaj okoline, prvenstveno pasa...nakon što ga psi ponjuškaju pas se ispali kao šprih i počne do nedavno nepoznati čopor pozivati na igru...i prihvate psi igru, ali u toj igri svi požele naskakivati na moga psa, žele mu postaviti njušku na hrbat, oboriti ga na leđa...ali on vješto izbjegava sve te situacije i pokazuje stav kojim kaže novome čoporu da on tu nije da bi se s njime našutavali...ako se žele igrati OK, ali ako ga žele maltretirati, on to neće dopustiti. Nije što je to moj pas...ali što vješto komunicira...svaka mu čast...barem je meni bilo zadovoljstvo gledati kako elegantno pas, komunicirajući sa svojim novim čoporom, bez ikakvog konflikta dolazi do željenog ravnopravnog statusa.
A tužni su u svemu tome komentari ostalih pasovlasnika dok njihovi mužjaci i kuje naskakuju na mog psa...zar se pas tjera...ja odgovaram, ne, kastriran je...pa se onda svi čudom čude od kuda to naskakivanje pa se čude kako se njihov pas izvaljuje na leđa pred mojim psom nakon što ga je moj pesonja srušio iz naskakivanja i prikucao ga uz pod...čude se ljudi osnovnim reakcijama i osnovnim komunikacijskim signalima svojih pasa.
Ljudi...svi trk u pasoškolicu i naučiti kako treba graditi odnos sa psom. Kako se ne libite plaćati instrukcije iz matematike kada vam je to potrebno, ili otići u autoškolu kada želite naučiti voziti, ili idete na tečaj plesa kada želite plesati te najbolje od svega, idete na tečaj komunikacijskih vještina u odnosu s ljudima, dakle pripadnicima iste životinjske vrste...a kada je u pitanju znanje vezano uz odnos i pravilnu komunikaciju sa psom onda svi misle da sve znaju i nije im potrebna stručna edukacijska pomoć...zanimljivo..

- 08:49 - Komentari (4) - Isprintaj - #

12.05.2008., ponedjeljak

Malo sam nesretan...

Mali pas...ooooo slatki mali pas...
Kako u posljednje vrijeme pas šetnje dijeli sa bebom...vidim da mu to baš ne odgovara...mali pas jednostavno više voli kada smo sami u šetnji i kada se igramo, treniramo, družimo...
Iako...meni se sviđaju ove obavezne šetnje...kada kažem obavezna...onda pod time mislim da u tim šetnjama pas ima obaveze koje mora ispunjavati. Mora hodati uz kolica kada se to od njega traži, mora čuvati kolica ako se ukaže potreba, mora pse s kojma se igra odvlačiti od kolica kako ne bi igrom probudili bebu...i tako...jednostavno mora...mora jer bi u protivnom naše šetnje bile nalik vožnji aviona kojem su okazale sve upravljačke komande.
Ali jučer...jučer sam nekakvim čudom uspio u kasnim večernjim satima...mogu reći kada su svi spavali...izvući psa u šetnju. Da da...samo pas i ja...ne moram reći da je pas bio van sebe od sreće...sav je sjajio...igrali smo se, šetali, malo trenirali...a kada se pas igrao sa psima koje smo sreli dolazio mi se javljati svake dvije minute...kao da mi želi reći...tu sam gazda i fakat bi rado bio s tobom, ali pasofrendovi su mi tu, moram malo s njima napravit krug...ma samo se ti igraj mali dobri pas...
Kasnije smo s jednim prijateljem na kratko sjeli u kafić blizu kuće...psu se vidjelo da je jako zadovoljan što dijelimo i tu situaciju...bio je sretan što je sa mnom...iako je morao mirno ležati kraj mene...
No...malo strpljenja pas...još malo pa će se naše samostalne šetnje vratiti u uobičajeni ritam...

- 09:31 - Komentari (8) - Isprintaj - #

09.05.2008., petak

Hendlanje...

Pišem ovo u žurbi...dok beba dremne na sekund...
Pas već sat vremena obilazi oko mene jer zna da ćemo kada se beba probudi ići u šetnju...pustit ćemo mamu da odmara, a mi ćemo tri sata vozati po šetnici...pas će trčkarati i igrati se sa psima koje sretnemo po putu, a beba će znatiželjno gledati sve oko sebe dok ju sviježi zrak, drmusanje u kolicima i sva ta zanimljiva događanja koja sretnemo putem ne izmore...i dok tako ne utone u san...
Sada tek vdim kako je dobro imati izrađenog psa...odnosno psa koji je na putu da bude do kraja izrađen (znate već...pobertet je tu). Stvarno nemam pojima kako bi hendlao bebu, psa, kolica, boćice, igračke, pasofrendove, spuštanje po kojekakvim stepenicama, pakiranje u auto i sva veselja koja idu uz šetnju s bebom i psom, da nemam ovakvog psa kakvoga imam. Psa koji će hodati uz kolica koliko got dugo treba, psa koji će mirno ležati kraj nas dok u šetnji hranim bebu, psa koji će smireno odvratiti svakoga psa od blizine kolica kako u igri ne bi probudili bebu. Ma je...zna pas malo koristiti moju koncentriranost na bebu pa se sjuri na kakav odbačeni komad bureka, ali odmah pušta čim podviknem "fuj to"...zna pas malo ignorirati pozivanje imenom...ali onako pubertetski zaigrano...no kada shvati da mi odlazimo kolicati dalje bez njega, odmah se nacrta uz kolica i čeka svoj keksić iz prepunog pretinca u kolicima...
Puj puj puj da ga ne ureknem..ali stvarno je gušt šetati s bebom i psom...nemam s njima nikakvih problema...nadam se da će tako i dalje biti...
Pa eto...beba se budi...idemo mi...

- 09:14 - Komentari (4) - Isprintaj - #

08.05.2008., četvrtak

Tko kaže da nema 200tog posta???

Danas sam čitav dan pazio ženu, bebu i psa...i domaćinstvo...
Nisam tipkovnici niti primirisao...
I onda se sada mrtav umoran ulogiram da napišem koi redak...
I shvatim...
200ti post...
Pa eto...
Laka vam noć...

- 21:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #

07.05.2008., srijeda

Prdekalo...

Mislim...ima li itko...kome pas grije noge...a da nije doživio njegovo prdekanje...ma daj...zar ima...ne vjerujem...
Zapravo mi je fascinantno, koliko fasciniran mogu biti nakupinom plina koji izlazi iz stražnjeg otvora moga psa, raznim oblicima i načinima prdekanja koje pesonja upražnjava...
Recimo...
Pas spava kao top izvaljen na leđima...i odjednom...opali takav rafal da ga se ni Valter u Sarajevu ne bi posramio i pri tom se toliko prepadne te pucnjave da u tren skoči na noge i u borbenoj pozi sa još snenim očima i zaslinjenom njuškom kao da se pita...gdje su avioni...
Onda onaj podmukli...kada zapravo niti pas sam ne shvaća šta se dogodilo...osim što shvaća da se oko njega širi nekakav čudan i ne baš ugodan miris...i onda šta pas radi...naravno...gurne si njušku bliže riti da provjeri jel taj miomiris njegov proizvod...ili možda gazdin...
Pa onda onaj ovlaš pardon oprostite...kada pas leži na pločicama na dva metra od mene i drijema i hladi se nakon duge ljetne šetnje...i odjednom...prduck...pas smireno diže glavu i pogleda me kao da kaže...sori gazda, ja sam...
A sada najfora...pas u večernjim satima leži na podu kraj ženice i mene...spava...mi razgovaramo...odjednom nam oči počinju suziti od pasinog prduckanja...a pas radi šta...diže se i odlazi...naravno, smrdi mu...i onda stane tri metra od nas i onako znatiželjno gleda...kao da pita...jel prošla opasnost...da se vratim ja na svoje mjesto...
I tako...dalo bi se još po koji prduck izdvojiti...ali čini mi se da će i ovi primjeri biti dovoljni da opišu kako zapravo i ove nemirisne situacije mogu biti zabavne...
Uživajte...

- 07:49 - Komentari (13) - Isprintaj - #

06.05.2008., utorak

Priča se priča...

Vidim pregršt medijskih pričao o psima...priče su na žalost potaknute crnim situacijama koje su dio naše svakodnevice...pa rekoh...da napišem i ja koji redak o tome...
Prije svega mislim da treba uzeti u obzir da crna situacija uvijek glasnije odjekne od neke pozitivne situacije...to je tako...nemam poima što je to u ljudima da ih privlači crnilo...ali nekako mi se čini da je to na žalost tako...
Ali ipak mislim da treba razmišljati na način da ima i puno pozitivnih i lijepih situacija kada su psi u pitanju...i takve situacije treba potencirati...odnosno treba educirati pasovlasnike kako da takvih pozitivnih situacija bude što više, a broj ovih crnih da se svede na minimum, ili još bolje...da se crne situacije sa psima izbrišu iz naših života...
E sada...kako kuckam ovaj tekst jednostavno je sama po sebi izronila riječ edukacija...
Psi su odraz onoga što nauče od svoga vodiča u svakodnevnom odnosu vodič/pas...zbog toga volim reći da nikada nije kriv pas...uvijek je kriv njegov vodič. Ukoliko se pravilno radi i bavi sa psom gotovo je sigurno da će pas izrasti u socijaliziranog, odgojenog i poslušnog sudionika u našem životnom okruženju i da će kao takav sudjelovati u pregršt pozitivnih situacija koje će nas sve skupa zajedno veseliti.
No do toga nije jednostavno doći...
Ljudi se odluče nabaviti psa potaknuti filmovima i pričama u kojima prekrasni psi veselo donose novine, čuvaju djecu, rješavaju najsloženije zadatke na veselje svojih filmskih vlasnika i to stvara sliku kako su psi savršena bića...bića koja su jednostavno tako dobra, odgojena i poslušna samim svojim postojanjem...a to je daleko od istine. Istina je da puno znanja, truda, ljubavi i volje treba uložiti u izgradnju psa koji će nas sve skupa zajedno veseliti svojom dobrotom...a puno ljudi nema sve potrebne čimbenike da svoga psa izvedu na "pravi put".
Prije svega vrijeme...pas traži jako puno vremena...kojeg u današnjem životnom okruženju često nemamo dovoljno...pas, kao i petogodišnje dijete, traži da se s njime baviš, da ga učiš novim stvarima, da ga vodiš uz sebe kroz sve životne situacije...on traži da ga naučiš kako da te u njima vjerno prati...dakle pas jednostavno mora biti dio obitelji u punom smislu te riječi...
Zatim ljubav...o njoj neću puno...pošto je iznimno složena...ali nekako mi se čini da ljudi češće na tren budu zaljubljeni u svoje slatko malo pseto...a kada uvide da nisu dorasli imanju psa za člana obitelji onda ta zaljubljenost nestaje, a na njeno mjesto dolazi nezadovoljstvo u kojem i pas i njegovi ljudi tonu u bezdan.
Vrlo bitna je i volja...jer treba znati...pas ima svoje potrebe i da bi ih mogao zadovoljiti ovisan je o svojim ljudima...nema tu hoću neću...nego tako biti mora...a utopija je vjerovati kako neće biti dana kada će nam se biti teško ustati u 5,00 sati ujutro i izvesti psa u šetnju...utopija je vjerovati da vas pas neće naljutiti, naživcirati, izmučiti svojim stanjima (pa psi su živa bića...nisu oni uvijek sretni, veseli i poslušni...i oni budu tužni, loše volje, čangrizavi)...utopija je vjerovati da će pas uvijek biti zdrav i da nikada nećete morati o njemu brinuti kao da vam je dijete bolesno...sve je to život i da bi se kroz njega prošlo potrebna je čvrsta volja.
I na kraju znanje, ali ne kao manje bitno...mi smo ljudi i jednostavno ne možemo živjeti u nadi da bez dodatnih znanja možemo pripadnika druge životinjske vrste usmjeriti ka putu kojim želimo ići...potrebna je ogromna količina znanja kako bi bili u stanju na pravilan način komunicirati sa svojim psom, kako bi mogli prepoznati njegova emotivna stanja, kako bi se mogli nositi sa svim situacijama u kojima vodič i pas moraju surađivati, uzajamno se poštivati i biti si prijatelji i životni suputnici...treba si dati truda naučiti kako da psu budemo dobar vodič, a samim time da naučimo psa kako da nam bude dobar pratioc.
Dakle da zaključim priču...mislim da b bilo potrebno obvezati pasovlasnike da moraju posjedovati određenu količinu znanja potrebnu za normalan odnos vodič/pas i obvezati pasovlasnike da primjene to svoje znanje.
Namjerno sam poopćio ovaj svoj stav...jer nisu svi pasovlasnici isti i nemaju svi jednake polazne točke...ali smatram da bi krajnja točka trebala biti ista za sve.
Eto...mogao bih ja o tome još širiti...ali okvirno bi ovo bilo moje mišljenje.
Uživajte sa svojim psima i trudite se da u tom životu bude što više pozitivnih situacija, a što manje onih tužnih i crnih...

- 07:36 - Komentari (4) - Isprintaj - #

04.05.2008., nedjelja

Neću donijeti lopticu, ali granu iz vode...

Već i ptice na grani, barem one koje pas ne otjera, znaju da nam loptica nije neka fora...ali zato grana u vodi...eeeeee...to nam je fora...toliko nam je fora da ju donesemo na ponovno bacanje u vodu...
Ali...šta da pričamo...pogledajte sami...

Pas čuvar plaže...
Photobucket

Vadim granu da se ne utopi...
Photobucket

Di da izađem van iz vode...
Photobucket

Evo me...izlazim po stepenicama...
Photobucket

Aj gazda...baci opet to drvo u vodu...
Photobucket

Pa opet prštim u vodu...
Photobucket

Pa opet van sa spašenim drvetom...
Photobucket

Evo me na pola rijeke...
Photobucket

Kroz trsku i šaš plivam...
Photobucket

Nakon plivanja odmaramo...
Photobucket

I tako...uživali smo čitav dan u kupanju i sunčanju...

- 21:21 - Komentari (13) - Isprintaj - #

02.05.2008., petak

Jes...uspjeli smo...

Ma ne ne ne...znam da mislite da smo se uspjeli dogovoriti oko donošenja loptice...nije to...iako, i u tome smo postigli napredak...pas želi uzeti lopticu iz moje ruke, ali ju odmah ispusti iz usta...ma da ne duljim sada s lopticom...bit će još o tome govora...
Uspjeli smo se zavrtiti za puni krug i u lijevo i u desno...he he he...znate, to vam je ono kada pas sjedne pred vas i vi mu date naredbu vrti se i pas se za svojim repom okrene za 360 stupnjeva i opet sjedne pred vas...nije neka posebna nauka...posjednete psa pred sebe...u vrške prstiju uzmete slasnu nagradicu...i onda radeći rukom puni krug, od njuške pa kružno prema repu i nazad, zavrtite psa oko vertikalne zamišljene osi...pas bi trebao instinktivno pratiti nagradicu u vršcima prstiju i zapravo ga nesvjesno bacate u vrtnju dok prati krug koji ocrtavate kretnjom ruke...ukoliko pas malo zapne u kretanju može mu se pomoći tako da mu slobodnom rukom guzu zavrtite u željeno kretanje i tako mu pomognete da napravi traženo...u trenutku kada pas krene u željenu putanju treba ubaciti veselu naredbu "vrti se", a kada pas opiše čitav krug i napravi taj "vrti se" te sjedne pred vas u početnu poziciju, treba mu predati nagradicu iz vršaka prstiju i razveseliti se njegovom uspjehu.
No dobro...možda izgleda komplicirano ovako napisano...ali mislim da se može shvatiti da princip učenja ovog trika nije težak...
E sad...zašto moje veselje...
Pesonja već duže vrijeme zna ovaj trik, ali smo ga radili samo na način da se pas vrtio oko svoje desne šape. U trenutku kada smo htjeli probati vrtiti se i oko lijeve šape pas je bio zbunjen...povezivao je naredbu vrti se sa vrtnjom oko desne šape i kada bi pokušali vrtnju oko lijeve šape pas bi jednostavno krenuo za nagradicom i na pola bi odustao i izvalio se na leđa. I tako smo nekoliko dana strpljivo radili...pas je na pokušaj vrtnje oko lijeve šape radio sve i svašta, ali se vrtio nije.
I onda smo malo promijenili i primijenili taktiku...uzeo sam u lijevu i u desnu ruku nagradice...zavrtio psa oko desne šape svojom desnom rukom, a oko lijeve šape sam ga vrtio lijevom rukom...i upalilo je...na prvu...
I zato smo sretni...sretni smo jer smo se uspjeli dogovoriti kako ćemo i sretni smo jer nam je to sada fora raditi...

- 07:24 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Studeni 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Studeni 2008 (11)
Listopad 2008 (19)
Rujan 2008 (17)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (23)
Lipanj 2008 (20)
Svibanj 2008 (21)
Travanj 2008 (22)
Ožujak 2008 (21)
Veljača 2008 (21)
Siječanj 2008 (25)
Prosinac 2007 (17)
Studeni 2007 (19)
Listopad 2007 (23)
Rujan 2007 (27)
Kolovoz 2007 (20)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Reklame...moraš malo!
Moje ludo pseto voli papati...
Photobucket





Fora DVDići


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se