28.04.2008., ponedjeljak
Pubertetlijka kvari šetnju...
|
Bio je prekrasan sunčan proljetni dan...čak se i biometeorologija popravila pa mi se činilo kao da je netko skinuo vreću cementa s mojih leđa...bili smo ujutro na nekom druženju, svi skupa čoporativno zajedno, a kako je po završetku druženja bebi bilo blizu vrijeme spavanja gazdarica i beba su nas otpustile da odemo u šetnju dok su se one polako uputile prema kući, prema bebinom krevetiću... Volimo mi kada smo svi skupa zajedno u šetnji, ali kada smo sami onda smo ipak malo slobodniji, nesputani, možemo gaziti po svim i svakim terenima...tako i bi... Uputili smo se do obližnje rijeke, na mjesto gdje već neko vrijeme nismo bili...pas je ludovao u proljetnim mirisima...u zraku je njušio divlje patke, riječne galebove i druge pernate letače, a njuškom u podu tražio je male glodavce koji su izmilili iz svojih zimskih skrovišta...uz put je mali ludi pas hvatao leptire i ostale kukcoletače koji su mu zazujali oko glave...jurio je u svim smjerovima nalik na kompas u rudniku željeza... Baš je bilo gušt gledati ga i udisati svježi slojevito prošarani proljetni zrak... Pas je čitavo vrijeme ušiljeno gledao rijeku, ali nikako da dođemo do mjesta gdje je gustiš prorijeđen tako da se može prići k vodi...ah, konačno, došli smo do mjesta gdje se može do vode...pas se zaustavio i zapet kao puška čekao moje odobrenje za kupanje...pustio sam ga...sjurio se u vodu pljusnuvši na glavu kao kakav plivač na startu utrke...sasvim je zagnjurio pod vodu...i onda izronio i počeo bjesomučno plivati nošen strujom...malo ga je uhvatio strah i na tren se učinio dizorjentiran...brzo sam se spustio blizu vodi i pozvao ludog malog preplašenog psa...to mu je bila dobrodošla pomoć...zaplivao je k meni dok sam ga bodrio...naravno da je mali mišićavko savladao struju i isplivao sretno otresajući kapljice vode sa dlake...sav se raznježio i počeo me ljubiti i zahvaljivati na maloj asistenciji kod zarona odnosno izrona. Krenuli smo sretno dalje šibani visokom travom u potrazi za novim zanimacijama...no pas je uglavnom bio sluđen plivačkim ambicijama pa je nastavio uletati u vodu gdje got je mogao, ne čekavši moje odobrenje...ali mislim si...pustio sam ga na početku pa nek sada juri i veseli se koliko ga got volja...i tako i bi... Zapravo toliko sam uživao da niti jednom riječju nisam želio kvariti taj naš trenutni odnos...sreću malog psa koju je stalno dijelio sa mnom tako što bi me stalno pozivao pogledom i stavom...gle gle gazda kak ja i tu mogu u vodu i kak mi je super plivati...pa juriš u travu pa juriš iz trave ravno prema meni pa krug oko mene pa juriš u vodu...ma baš onako pravo... Sve je to trajalo nekih dva sata vremena...mali pas nije posustajao...a nisam ni ja...bilo mi je fora...baš sam bio sretan...a čini mi se da je bio i pasonja... Tako smo nastavili dalje i susreli još dva psa sa svojim vodičima...i oni su veselje potražili u kupanju...i mali ludi pas im se pridružio u jurnjavi po blatu i vodi i kroz trsku i šaš...bili su turbo...ko prasci...sretni i blatnjavi... Krenuo sam prebiti koju sa pasovodičima dok su psi bili u svojim igrama i jurnjavama...i odjednom mi se mali pas izgubio s vidika...okrenem se pogledom i vidim ga...nekoliko metara od nas...njuška po travi...pozovem ga i pas se odmah sjuri u igru sa psima... Nastavljam razgovor...kad vidim da mali pas nešto mljacka po ustima, kao da mu se nešto zabilo u vanjsku stranu zubnog mesa...pozivam psa koji prilazi ali po malo pokunjeno...otvaram mu usta i zaplahne me smrad, neka mi oproste oni sa slabijim želucem, komadine ljudskog dreka. Prizor je bio toliko gnusan da nisam mogao pošteno niti kazniti psa jer mi se gadilo primiti ga rukama, ma gadilo mi se iti približiti mu se. Samo sam podviknuo fuj i odgurnuo psa od sebe...sve to nije smetalo psa da nastavi igru i jurnjavu po blatu...a meni...meni se zgadila šetnja i nedjeljni ručak ma još i sad dok ovo pišem osjećam gađenje... A zapravo...ono što me najviše smeta...drug sam ti u šetnji koja te toliko čini sretnim, pustim te da se igraš i veseliš bez ikakvih poziva i ograničenja, riječ ne progovorim kako ne bi kvario...i onda ti, mali ludi pas, iskoristiš trenutak vremena koji nisam okrenut na tebe i napraviš sranje...i to doslovno sranje...i onda se na povratku kući posvađamo do kraja...jel znam ja da ti točno znaš što si napravio...znam da znaš... I tako ode u propast jedna prekrasna šetnja...šmrc... I sada opet treba ponovno izgraditi taj dio, ovom situacijom, porušenog odnosa... Ah... |
- 07:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Studeni 2009 (1) Travanj 2009 (1) Ožujak 2009 (1) Studeni 2008 (11) Listopad 2008 (19) Rujan 2008 (17) Kolovoz 2008 (11) Srpanj 2008 (23) Lipanj 2008 (20) Svibanj 2008 (21) Travanj 2008 (22) Ožujak 2008 (21) Veljača 2008 (21) Siječanj 2008 (25) Prosinac 2007 (17) Studeni 2007 (19) Listopad 2007 (23) Rujan 2007 (27) Kolovoz 2007 (20) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Linkovi
KOSSP Zagreb - tamo treniramo forum.hr - kućni ljubimci Forum šapice - kućni ljubimci FUTURA - Udruga za zaštitu životinja Sunbow labradors - dragi ljudi Hrvatski Web Pretraživač
Reklame...moraš malo!
Moje ludo pseto voli papati...  Fora DVDići |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||