MojPasSigmund...filozofsko psihološki pristup problemu pasa i njihovih vlasnika
Potaknut nagonom da pokušam iznjeti svoja razmišljanja i osjećaje koji mi se javljaju u svakodnevnom životu i druženju sa dlakavim stvorenjem vlažnih očiju koje smatram svojim psom i tamagočijem, otvorih ovaj blog...nadam se da ću ovdje susresti ljude koji isto kao i ja uživaju u svojim psećim ljubimcima odnosno nadam se da ću se susresti s njihovim raznolikošarenim razmišljanjima i poimanjima imanja psa za druga...

Javljajte se na...
mojpassigmund@gmail.com





Autor tekstova polaže autorska prava na sve vlastite sadržaje (tekstualne i vizualne materijale). Neovlašteno korištenje bilo kojeg dijela sadržaja bez dozvole vlasnika autorskih prava ili bez navođenja izvora i priznavanja autorskih prava, smatra se kršenjem autorskih prava i bezobraznom krađom.
Prebrojavanje
Ma...ti brojači niš ne valjaju...
Sad me stvarno više neće nitko nagovoriti da vas brojim...

Photobucket

04.04.2008., petak

Magnet za pažnju...

Dakle...dolaze gosti...
Psa posjednem u hodnik i zatražim da čeka i bude miran...pas se stalno diže iz čekaj kao da sjedi na vrućoj peći...ja strpljivo stalno govorim psu...ma, sjedni, čekaj...osjećam se kao papiga...nekako pas na kraju stvarno čeka, ali se povlačeći prednjim šapama kliže na guzovima sve bliže ulaznim vratima...blokiram ga tijelom i ignoriram...stiže lift...gosti ulaze u stan, a moj pas ne benda moju naredbu čekaj nego kreće i počne se svima motati pod nogama i luđački mahati repom te pri tome gegati čitavim tijelom uz usta razvučena u osmijeh...mi ljudovi se pozdravljamo i svako uz put malo pomazi i psa koji me ljuti jer ne želi poslušati da ljudi trebaju prići njemu ako ga žele u društvu, a ne on njima...no ne kažnjavam psa jer mi je glupo kažnjavati ga zbog veselja i zaigranosti, a gosti ne pokazuju da ih smeta mali veseli pas...naprotiv...oduševljeni su tako dragom, umiljatom, lijepom životinjom....odlazimo prema dnevnom boravku, a pas se uz iste one repomahačke i tijelo ljuljačke pokrete i s osmjehom na licu mota pod našim nogama...posjednem ljude tako da su najmanje dostupni psu...ali pas se provlači kraj svih onih kolača, čaša, šalica, grickalica i ruši ih repom i tijelom odguravajući stol, a sve u namjeri da uvuče njušku u krilo nekoga od gostiju...gosti sada dižu ruke od psa jer im se ne da ponovno ići prati ruke, a gricnuli bi nešto sa svojim prstohvataljkama...pas je dosadan i ja ga pozivam k sebi uz noge, dovoljno blizu događanju, sve može vidjeti, može biti s nama, ali je vrijeme da prestane biti centar pažnje i vrijeme je da se smiri...pas dolazi do mene, legne, i za dvije sekunde ponovno kreće u pohod proguravanja do gostiju...opet pozivam psa i ova igra se ponavlja nekoliko puta...na kraju strogo zatražim od psa da legne kraj mene i sada pas tužnog oka legne kraj mene i smatra me teroristom, a i gostima je žao što zbog njih moram podviknuti na psa...ali oni u trenutku zaboravljaju žalosnog psa i krenu grickati, pijuckati uz partiju ugodnog razgovora...pas shvaća da nije u centru pažnje i počinje...grižnja prednjih šapa (ja kažem daj prestani)...zatim lizanje genitalija, jer kao piški mi se sada naglo pa moram van, moš misliti (ja kažem daj prestani)...nakon toga se pas ustaje i krene tresti ušima jer je navikao da tada svi gledaju u njega, znate za naše česte upale ušiju (ja branim da to radi)...pa pas legne pa ustane i počne luđački mahati repom i smijati se, sve čeka hoće li neko slučajno napraviti neku gestu koju bi on shvatio kao poziv na maženje ili igru...iako psa nitko niti ne gleda, on čim uhvati neki takav nehotični signal kreće prema tom ljudu za kojeg misli da ga poziva...ja opet pozivam psa k sebi...i onda opet počinje, grižnja šapa, lizanje genitalija, čohanje, tresnja ušima...i onda ja puknem ko kokica i najurim psa u hodnik uz otvorena vrata od boravka...pas pokunjeno ode i sjedne pred vrata i znatiželjno, ali smireno, gleda prema nama...kad se pas ohladio par minuta pozivam ga k sebi i pas na moj zahtjev smireno legne kraj mene i izvali se na bok netremice promatrajući situaciju oko sebe...ja hvalim psa za ovakvo pristojno ponašanje i smirujući ga mazim po obrazu...i na kraju, od silnog uzbuđenja umoren, pas zadrijema pod mojim nogama...i tako svaki puta kada netko dolazi...
Više volim iscrpljujuće šetnje i jurnjave po vani nego ovo...

- 07:29 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Studeni 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Studeni 2008 (11)
Listopad 2008 (19)
Rujan 2008 (17)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (23)
Lipanj 2008 (20)
Svibanj 2008 (21)
Travanj 2008 (22)
Ožujak 2008 (21)
Veljača 2008 (21)
Siječanj 2008 (25)
Prosinac 2007 (17)
Studeni 2007 (19)
Listopad 2007 (23)
Rujan 2007 (27)
Kolovoz 2007 (20)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Reklame...moraš malo!
Moje ludo pseto voli papati...
Photobucket





Fora DVDići