Pas je iskašljao dušu...jadno malo...trudio sam se psu objasniti da je za njega dobro da miruje i odmara pa će tako brže ozdraviti...
A kako mu objasniti...
Trudio sam se da situacija oko psa bude što mirnija, trudio sam se da moj glas bude što mirniji, trudio sam se da moji dodiri zrače smirujuće...i tako...
Šetnje su nam isto bile puuuuno kraće i mirne. Izbjegavao sam pse...što je malom psu teško padalo...uz to što su mu je teško padala mirna šetnja u kojoj sam se ja jako malo igrao sa psom nego sam smirenim i odmjerenim korakom šetao.
A jadni mali pas...
Jučer smo po prvi puta bili sat vremena u šetnji...svi skupa zajedno...i polako smo šetali i pas je bio jedno deset minuta pušten u igru sa psima. Vidjelo se da pesonja nije fit jer je jedva izdržao tih deset minuta naganjajući se i luđački se veseleći svojim pasofrendovima. Po povratku iz te laganica šetnje pas je zaspao kao top mažen mojom smirujućom rukom...a jadno malo bolesno pseto...
Terapija još danas i sutra...tako da...vjerujem da će uz ovakav lagani režim i terapiju pas brzo biti fit...
Još se za sada mora malo štediti...
A mali pas...šta ću ti ja...to je za tvoje dobro...
|