I krenuli mi tako po prvi puta svi skupa zajedno u šetnju po teritoriju na kojem je pas uvijek pušten i slobodan ko ptica...zanimljivo...
Do sada smo svi zajedno šetali na mjestima gdje je pas ili bio na povodniku, ili se radilo o mjestima na kojima je i inače pušten, ali zna da je na tim mjestima poželjno da bude miran i da se drži uz nas...
Dakle dolazimo mi na šetnicu...pustim pesonju...smontiram bebu u kolica i krenemo mi...
Mali pas dolazak na šetnicu odradi maestralno pažljivo i mirno, čekajući moj znak da je pušten i da više ne mora biti sasvim blizu nas...
Mali pas odjuri na uobičajenu udaljenost od 10-15 metara i počne njuškati trčkarati i kao i uvijek pogledavati prema nama...eeeee, al je mali pas skužio da se ja držim kolica i valjda je mislio da on sada može raditi što ga volja jer ja sam skoncentriran na bebu i neću moći reagirati na njegove nepodopštine...i krenulo je, jur simo jur tamo pa prema psima pa prema ljudima zaletavanje pa uvaljivanje u blato i tako svašta nešto...a ja ne ovo, fuj ono, ko te tamo zvao, sram te bilo...ispilao pas mene i ja ispilao njega...
Umjesto da sam nakon šetnje bio opušten i zadovoljan...ja sam bio nabrijan i nervozan...ah...mali ludi pas...
Bit će to bolje...shvatit će s vremenom mali pas da mora biti mirniji i opušteniji kada smo vani s bebom...a kad smo sami da onda može juriti i igrati se i divljati s gazdom po blatu i lokvama...
|