MojPasSigmund...filozofsko psihološki pristup problemu pasa i njihovih vlasnika
Potaknut nagonom da pokušam iznjeti svoja razmišljanja i osjećaje koji mi se javljaju u svakodnevnom životu i druženju sa dlakavim stvorenjem vlažnih očiju koje smatram svojim psom i tamagočijem, otvorih ovaj blog...nadam se da ću ovdje susresti ljude koji isto kao i ja uživaju u svojim psećim ljubimcima odnosno nadam se da ću se susresti s njihovim raznolikošarenim razmišljanjima i poimanjima imanja psa za druga...

Javljajte se na...
mojpassigmund@gmail.com





Autor tekstova polaže autorska prava na sve vlastite sadržaje (tekstualne i vizualne materijale). Neovlašteno korištenje bilo kojeg dijela sadržaja bez dozvole vlasnika autorskih prava ili bez navođenja izvora i priznavanja autorskih prava, smatra se kršenjem autorskih prava i bezobraznom krađom.
Prebrojavanje
Ma...ti brojači niš ne valjaju...
Sad me stvarno više neće nitko nagovoriti da vas brojim...

Photobucket

18.11.2009., srijeda

???

da malo dopunimo priču...
21.5.2008 u ovom blogu imate slijedeće:

"...uvijek kada dolazimo u KOSSP pas se raspameti...a pogotovo kada vidi sprave za Agility i za obuku pasa spasioca...jednostavno je lud za time...a možda...kada malo dođemo do novaca...priuštim malom ludom psu tečaj Agilitya...pa da vidimo jel mu to stvarno fora, ili se samo pravi..."

E, pa kako se ta priča dalje razvijala,naš dragi genije Vam nekim čudom nije prenio. Dakle, otprilike godinu dana po ovoj najavi, genijalna dvojka je napravila veliki korak. Upisali su se na agility tečaj, i odustali nakon najviše jedne trećine. Sigmund je bio prava sramota od psa, potpuno nemotiviran, totalno zbrljana životinja. Prava tuga i žalost za gledati. Na agility tečaj se mogu upisati i neškolovani psi, najvažnija je da pas posjeduje životnu radost i energiju. Prvih par sati Sigmund je još kako tako funkcionirao, jer se izdvajao u vodljivosti s još par pasa koji su prošli iste škole kao i on, ali nakon toga, kad su i psi bez fakulteta postali dovoljno vodljivi da ne ometaju nastavu, počeo se jasno izdvajati kao uvjerljivo najslabiji polaznik i karika koja koči grupu. Nakon par takvih frustrirajućih sati, naš se Sigmund oprostio od agility karijere, ali na ovom blogu o tome nema naravno ni slova.

Poštovani publikume, iskreno Vam preporučam da NE slušate savjete ovog nadobudnog blogera, je zadnje što želite od svog psa je dobiti ono što on ima. Oči tog jadnog pesa izgledaju kao oči starog rokera sprženog LSDjem. Strašno i prestrašno. I to svako ko ga sretne skuži u trenu, samo njegov gazda živi u svom svijetu. Ne budite naivni, ne dajte se uvući u njegov svijet neuspjeha i zablude. Uništio je životinju svojom glupošću i prepotentnošću. Strašna je i pomisao da je pred psom još 7 do 8 godina života s njim i njegovom obitelji. Najbolje bi bilo da ga da na udomljavanje, iako su objektivno šanse male. U što li će tek beba izrasti bolje ni ne pomišljati.

Ako mi ne vjerujete, zaolite svog gurua da objavi nove fotke i da Vam ispriča što se događalo u silnim mjesecima otkad se ne javlja.

----------------------------------------

Nakon milju godina svratim da vidim jel se blog još vrti i naletim na komentar koji jednostavno moram objaviti...
Stvarno bi bilo loše ne istaknuti ovakvo oštro upozorenje u kojem se svima vama daje na znanje kako je čitanje ovog bloga loše i pogubno...
Svi oni koje je ovaj komentar uznemirio i zabrinuo mogu se osobno uvjeriti kako je pas...

- 12:56 - Komentari (8) - Isprintaj - #

03.04.2009., petak

Beba i pas...odnos je filmski...ili...

Primio sam podosta vaših upita i mejlova u kojima me propitujete o građenju odnosa između bebe i psa...hm...pitanje je delikatno...
Zato prije nego počnem pisati o ovoj temi želim još jednom naglasiti...ja nisam licencirani voditelj tečajeva poslušnosti niti sam školovani poznavatelj psećeg ponašanja...ja sam samo obični pasovlasnik koji svoja razmišljanja i doživljaje stavlja pred vas putem ovoga bloga...
Pa da krenem redom...iako imam puno misli u glavi kada je odnos bebulinke i psa u pitanju, pokušat ću vam nekako u razumljivom nizu i tonalitetu posložiti lepezu situacija i odnosa prema situacijama kroz koje smo prolazili, prolazimo i prolazit ćemo...
Prije svega moje osnovno pravilo glasi...NIKADA, ali NIKADA ne ostavljati bebu i psa same...i beba i pas u stanju su u trenutku napraviti nepodopštinu, ili ne daj bože neko zlo, zato je ovo moje osnovno i zlatno pravilo...
Sam odnos između bebe i psa započeo je odmah po dolasku ženice iz rodilišta...pas je prije ženinog dolaska bio dobro prošetan i kada kažem dobro mislim taman dovoljno da ne bude nabrijan i pun energije, a opet da ne bude previše umoran i čangrizav...taman. Kada je pas skužio da je beba (odnosno njemu nešto novo i nepoznato) u stanu, počeo je biti znatiželjan i ja sam odmah odlučio zadovoljiti njegovu znatiželju te sam mu pod strogom kontrolom približio nosilicu s bebom...bolje da pas napije svoju znatiželju dok ja kontroliram situaciju, nego da iz znatiželje krene prema bebi u trenutcima kada moja pažnja nije na nivou. Smireno sam pozvao psa, koji je tada već bio poprilično izrađen (ipak smo imali godinu dana dosta dobrog i intenzivnog rada za nama), i pas je mirno došao i znatiželjno ponjuškao bebu te veselo počeo mahati repom...popratio sam njegovu veselu reakciju veselim odobravanjem i nagradicom...ovu igru ponavljao sam po nekoliko puta dnevno...i sve je bilo super.
U tim trenutcima počeo sam prakticirati jedno osnovno načelo u socijalizaciji psa sa bebom...kada je beba prisutna u prostoriji onda se sa psom igra, mazi ga se, odnosno obraća se pažnja na njega...a kada bebe nema u prostoriji psa se potpuno ignorira...na taj način psa vrlo brzo prisustvo bebe počne povezivati s lijepim stvarima kao što su igra, maženje, ili slastan zalogajčić.
Taj uvodni period prošao je poprilično dobro...jedini problem bio je taj što se pas sklanjao s puta, povlačio se po uglovima sobe, svoje mjesto kraj kauča na kojem je često bila beba potpuno je prepustio novopridošloj bebi...nije to loše, ali ja sam ipak stalno pozivao psa u blizinu nas i bebe jer sam mu htio dati do znanja da cijenim njegove ustupke, ali i da shvati da ga mi želimo u našoj blizini...tako da, korak po korak, malo po malo, pas je shvatio da je on aktivni dio naše obitelji koji ima svoje mjesto koje mu nitko ne pokušava osporiti niti oduzeti.
Kada je beba porasla i interakcije je bilo više, sav naš trud da izgradimo poslušnog, upravljivog i u kratko dobrog psa bio je višestruko nagrađen. Najbitnije od svega bilo je to što sam (na često čuđenje mnogih) u psu smanjio pljenski nagon pa mu igre navlačenja potezanja za igračku (ili ti ratničke igre) nisu bile zanimljive...jednostavno sam takve igre prekidao odmah čim bi pas krenuo malo jače navlačiti igračku i psu je takav način igre postao nezanimljiv. Nadalje, branio sam psu igru sa igračkama koje slobodno leže na podu, odnosno inzistirao sam na tome da ga ja moram pozvati na igru te da ako to ne činim onda nema što dirati igračke koje slobodno leže po podu. Uz to, psa sam naučio da se iz ljudskih ruku sve mora uzimati nježno do krajnjih granica, bilo da je to keksić, igračka ili bilo što drugo. Uz te preduvjete interakcija između bebe i psa protjecala je u poprilično idiličnom raspoloženju, a najbitnije od svega, mogao sam u psa imati dovoljno povjerenja da situacije puštam da se odigraju, a ne da moram svako malo prekidati njihov odnos...hoću reći...vjerovao sam da sam dovoljno dobro odgojio i upristojio psa da od njega u odnosu s bebom mogu očekivati, pažljivost, smirenost, nježnost....tako i bi, uz nekoliko iznimaka kada je pas gurajući se između mene i bebe srušio bebu, no to sam odmah sankcionirao i riješio podvikivanjem i tjeranjem psa na njegovo mjesto uz kratko ignoriranje...no to je bilo normalno pseće ponašanje i nije bilo niti opasno, niti nasilno, niti grubo, jednostavno je bilo i to smo se dogovorili da nije OK i pas je to prihvatio jer je ubrzo uvidio da i on uvijek dođe na red i da se nema zašto gurati.
Dakle beba i pas mogle su same istraživati i graditi svoj odnos u postavljenim okvirima i to je rezultiralo mnogim filmskim scenama...često su, a pretpostavljam da će i nadalje, beba i pas skupa istraživali okolinu i međusobni odnos...
Još dok je beba bila sasvim mala...
Photobucket
A kad je porasla još i više...
Photobucket
Dijeleći oduševljenje novim stvarima koje su otkrivale...
Kao što je ova kornjača koju sam im pronašao...
Photobucket
Photobucket
Ili jednostavno uživajući skupa u pogledu koji se pruža s balkona...
Photobucket
Beba je bila aktivnija jer joj je pas bio zanimljiv i željela se potruditi da do njega dođe još dok je puzala...
Photobucket
I za to je bivala nagrađena psećom pusom...
Photobucket
Bebina prva prepreka koju je savladala bio je pas...pa naravno...vidjela je da ga ne može maknuti s puta...
Photobucket
Pa ga je...
Photobucket
Prepuzala...
Photobucket
Pas joj je bio oslonac u prvim ustajanjima na nožice...
Photobucket
Photobucket
Photobucket
U njihovim igrama pas je pokazao sve naučeno...pokazao je da shvaća da igra s bebom mora biti pažljiva, da se bebi iz ruku igračka uzima nježno i polako...naučio je da mora biti tolerantan prema bebinim pokušajima da nauči kako se sa psom lijepo ponaša, jer proces da se bebi ukaže da prema psu mora biti dobra, da ga ne smije udarati, navlačiti, gurati mu prste u oči i uši i usta, da ga se ne smije navlačiti za rep i za uši, da ga se ne smije jahati i sve ostalo što se ne smije a bebi pada na pamet da bi probala, može biti dugotrajniji i teži nego da se psa nauči kako se lijepo ponašati prema bebi...
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
No prave filmske nježnosti beba i pas prikazivali su u trenutcima odmora od napornog istraživanja svijeta, igre, i učenja...
Photobucket
A moram priznati da je beba često na neki svoj način pokazivala i pokazuje psu koliko joj je drag...
Photobucket
No na kraju krajeva, kako je ovo ipak blog o psu, moram zaključiti ovaj post s naglaskom na psa...jako sam zadovoljan onime što pas pokazuje prema bebi...ima tu i suza i smijeha...ima tu i dobrih i loših dana...ima dana kada se ne podnose...ima dana kada se ne razdvajaju...
No jedno je bitno...ja od njih ne tražim filmski odnos, tražim da se toleriraju, respektiraju, i međusobno razumiju koliko je potrebno da naša mala obitelj funkcionira u zadovoljstvu, miru i sreći...sve ono iznad toga što od njih dobijem smatram bonusom zadovoljstva koje mi svakodnevno pružaju.
Odnos između bebe i psa složen je koliko su i one kao jedinke složene...tako da...teško mi je sve u detalje opisati...no čini mi se da sam u kratkim crtama uspio opisati pristup u "pomaganju" bebulinki i psu da si budu dobre

- 07:30 - Komentari (22) - Isprintaj - #

26.03.2009., četvrtak

Long tajm no si...

Eto...stvarno nas nije bilo neko vrijeme...zapravo...dosta dugo nas nije bilo...
Zato prije svega...svima jedan veliki pozdrav...
Zapravo, jedan od razloga što sam krenuo ponovno kuckati ova slova koja čitate i jeste vi...vi koji se veselite našim zgodama i nezgodama...vi koji ste me zapitkivali o zaspalom blogu...vi kojima su moje črčkarije pomogle da se odlučite pravilno odnositi i raditi sa psom...no najveći razlog je taj što smo u ovome trenutku ponovno spremni, za zadovoljstvom i veseljem, podijeliti s vama naša razmišljanja, doživljaje i osjećaje.
U proteklom periodu svašta se događalo...vjerojatno ću nekronološkim redom u narednim pisanjima i govoriti o ovom periodu dok je blog spavao...u kratko...bila je zima, beba je krenula u jaslice, ženica raditi, pas je počeo ostajati sam kod kuće, pojavile su se nove obaveze i rasporedi s kojima smo se svi trebali saživjeti...zadovoljstvo mi je reći da smo sve to skupa zajedno jako dobro posložili i proživjeli...nekad je bilo teško, umorno, cendravo, ali mislim da su stvari sjele na svoje i da su više manje svi sretni i zadovoljni...no dobro, ženica i ja često padamo s nogu od umora, ali, to je tako, zadovoljan je i sretan taj umor.
Zapravo, u toj priči, ludi mali pas (koji i nije više tako mali) skoro pa je najbolje prošao...zašto...eto ima sreće...
Prije svega, u trenutcima kada smo smišljali plan kako sve to skupa najbolje posložiti, naša draga prijateljica, ili skoro pa da možemo reći član obitelji, kaže...pa jel mogu ja prijepodne uzeti psa u šetnju...paaaaa, možeš, zašto ne, ako želiš, mislim...malo smo ostali zbunjeni jel nismo nikoga htjeli opterećivati takvim zadatcima, ali Tonja je prihvatila pseću šetnju više kao zadovoljstvo nego kao obavezu...a pas, a pas je bio presretan i još se jednom pokazalo koliko je dobar, socijaliziran, poslušan jer Tonja je svakodnevno veselo govorila kako je pas super i kako šetnje super funkcioniraju...naravno bilo je tu i pasjih pokušaja da se progura vlastita volja oko nekih nepodopština, no moram priznati da je Tonja to jako dobro odigrala i posložila više nego OK (čak i kada se njezin pas vratio s podužeg ljetovanja...ali to je tema za neki drugi post). Ali nije to sve...svaki dan kada su vremenske prilike koliko toliko OK, jurim s posla prvo po psa pa po bebulinku u jaslice i onda gas u dugu šetnju...mislim, ne moram reći da je pas na završetku dana s ovakvim rasporedom toliko umoran da jedva žvače večeru.
A kada spominjemo večeru…moramo poslati jednu veliku pusu našoj dragoj savjetnici za pasoprehranu jer bez njene pomoći i pomoći tvrtke DDL Zagreb u kojoj radi, ne bi mogli ostati sretno sit i zdrav pas…hvala.
Pa pogledajte sami...jel vam izgleda da je ovom psu loše u životu???
Photobucket
Zapravo, mislim da je ovaj protekli period, koliko got zahtjevan bio, našu malu obitelj učinio još kompaktnijom, što me iznimno veseli...a da ne potrošim temu ovdje, a i volio bih o tome malo "studioznije" progovoriti u nekim narednim postovima, samo ću vam jednom fotografijom pokušati dočarati nekakav prosjek odnosa bebulinka-pas...
Photobucket
Eto, za sada toliko...čitamo se...češće nego proteklih mjeseci, ali ipak malo rjeđe nego kada sam prije pisao...
Ipak je zahtjevno biti životni suputnik, otac i pasovodič...

- 07:40 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2009  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Studeni 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Studeni 2008 (11)
Listopad 2008 (19)
Rujan 2008 (17)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (23)
Lipanj 2008 (20)
Svibanj 2008 (21)
Travanj 2008 (22)
Ožujak 2008 (21)
Veljača 2008 (21)
Siječanj 2008 (25)
Prosinac 2007 (17)
Studeni 2007 (19)
Listopad 2007 (23)
Rujan 2007 (27)
Kolovoz 2007 (20)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Reklame...moraš malo!
Moje ludo pseto voli papati...
Photobucket





Fora DVDići


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se