MojMiha2

nedjelja, 31.05.2009.

GODIŠNJICA BRAKA

"Brak je životna zajednica dviju osoba različitog spola (žene i muškarca) koja ima sociološke, kulturne, vjerske i pravne posljedice. Osnovna funkcija braka je osnivanje obitelji i stvaranje potomaka."

Na jučerašnji dan (30.5.) prije šest godina sam rekla ono sudbonosno DA.

Imam može se reći koliko toliko dobar brak, jer ne postoji ništa idealno ,pa ni brak, onaj ko kaže da ima idealan brak taj laže.

Iz te ljubavi se rodio moj sin koga neizmjerno volim, a nadam se i ako Bog da da ću roditi još jedno dijete.

To bi' voljela prvenstveno radi sebe a i radi moga sina.

Nažalost moj suprug nije trenutno kući i neće ga biti izvjesno vrijeme,tako da ćemo to proslaviti naknadno.

Puno vas pozdravljam i volite se , jer ljubav je jako bitna,naravno ako je iskrena.

četvrtak, 28.05.2009.

"Čovijek nije nešto vidljivo"..........
Kao što kuća liči na kuću, tako spoljašnji čovjek liči na spoljašnjeg čovjeka.No kući se odaje čast prema onome ko stanuje u njoj, tako i čovjeku prema duhu koji stanuje u njemu.
I tjelesnom vidu je jasno da kuća nije domaćin, nego samo kuća u kojoj stanuje domaćin;ali samo duhovnom vidu jasno je da tijelo nije čovijek no samo kuća u kojoj stanuje čovjek."

Pronađoh ovaj dio teksta koji mi se jako dopao. Nadam se da ćete
ga razumijeti i shvatiti.

nedjelja, 24.05.2009.

UVIJEK I SAMO TI.......

U beskraju mojih
nadanja,
mojih isčekivanja,
želja, snova,
sanjarenja.........


U mislima moje
prošlosti,
sadašnjosti ,
moje
budućnosti........

U svakom trenu
moga postojanja,
buđenja,
bdjenja...........


I kada sam tužna,
vesela,
sretna, sjetna,
kada osjetim bol......

U svakom trenu
mog života
postojiš
TI.

Ti od kojeg
pokušavam
pobjeći ,sve
ove dane,
mjesece;
godine.

I kada krenem
u beskraj,
na vječni
počinak, u
neki novi svijet.

UVIJEK ĆEŠ
BITI DIO MENE!

petak, 15.05.2009.

DESILO SE U RIBARSKOJ PRIČI

Neke stvari se samo jedan put gube u životu, ona je izgubila sebe.
Dozvolila je da joj on uzme dušu.Vladao je cijelim njenim bićem.
Dok je sjedila za stolom svoje prošlosti prisjećala se svih trenutakan provedenih sa njim,skrivenih izlazaka,strasnih poljubaca u tami njegove sobe.......njegovih riječi,govora tijela, SVOGA GRIJEHA,sjećala se svega.
Znala je da jednoga dana mora svemu doci kraj, jer u životu je sve tako,sve ima svoj početak i kraj.
Igrala je zabranjenu igru....točak sudbine je odabrao nju kao glavnog igrača,nije poštovala pravila igre.
"Strah je početak mudrosti"- razmišljala je o toj rečenici koju je negdje pročitala.
Savladala je svoj strah! Znači li to da je postala mudra ili...???
On je sada sretno oženjen čovjek, i dalje rade u istoj firmi, i dalje im se pogledi nijemo sreću, i dalje je ona potajno zaljubljena,ali je odlučila da se igra prekine, ona dobra djevojica je pobijedila.
Ali do kraja svog života će svoj grijeh nositi pred sobom.

KRAJ

utorak, 12.05.2009.

DESILO SE U RIBARSKOJ PRIČI

Jecala je ,sva tuga koju je krila u svojim mislima, osjećanjima sve ove godine izašla je na vrata njene duše. Suze su milovale njeno lice. Pokušavala je da ih zaustavi ,ali uzalud, ona druga nestašna djevojčica u njoj je je pobjedila,zavladala je njenim tijelom....... Znala je da će morati da se bori sa njom ,ali kako?
Zatvorila je oči pokušavajući da se smiri,opet je vidjela njega,njegov osmijeh, iskru u očima.
NE, glasno je vrisnula, pokušavla ubijediti nestašnu djevojčicu,da su te igre opasne,da može neko da se povrijedi.
U ovom slučaju to je bila ona.
Njen kolega ,što još više otežava situaciju ,nema porodicu, momak je,pomisao na to još više je uznemirila.
Znala je od prvog dana,da ne smije da misli na njega, da to nije
za nju,ali jednostavno se desilo.
Mnoge stvari u životu čovjek ne želi, izbjegava, zaobilazi, nečemu se čudi,ali jednog dana dođe tren kada ga sve to stigne.
U njenim ušima su odzvanjale riječi: "Grijeh svoj uvijek pred sobom nosim".

NASTAVIĆE SE

subota, 09.05.2009.

DESILO SE U RIBARSKOJ PRIČI (četvrti dio)

Otvorila je oči i začuđeno gledala u plafon svoje spavaće sobe.
Nije smjela da se pomjeri, osjećala je sram, strah, prezir..bila je
ljuta na samu sebe. Lagano je ispružila ruku pored sebe ,kada je vidjela da je njen suprug vec otišao odahnula je.
Ležala je bespomoćna kao da je svemu došao kraj.
Nije bila tako vaspitana,majka je učila da cijeli život čovjek treba da bude pošten, odan, vjeran...a ona šta je uradila,osramotila samu sebe .
U njenom srcu je otpočela žestoka bitka,bitka između one male djevojčice kakvu je njena majka željela i ove sada velike djevojčice koja je ubrala zabranjeni plod, plod ljubavi.
Njen život nije bio tako veseo, mada je odrasla u zdravoj obitelji, završila školu, fakultet, imala nekoliko promašenih ljubavi, nikada nije pronašla pravu sreću.
Kada je srela čovjeka sa kojim dijeli svoj život bio joj je samo simpatičan, ništa drugo nije osjećala prema njemu.
Prijalo joj je njegovo društvo,bio je jako pažljiv i nadasve uporan da bi' je osvojio. Vješto je izbjegavala razgovore na temu braka,ali jednostavno to se desilo.
Njihovo vjenčanje je bilo skromno bez previše zvanica, ni na taj dan nije znala šta osjeća, ali sigurna je bila da ne voli tog čovjeka. Trudila se da on to nikada ne osjeti,glumila je srecu,a kada su na svijet došla njihova djeca,svu svoju ljubav je posvetila njima.Za njega nije ostavila ni trun svoje ljubavi.
Uvijek je razmišljala da je tako trebalo da bude, da je sudbina htjela da ih sastavi.
Ponovo se prisjećala protekle noći i blagi osmjeh je zalebdio njenim usnama,osjećala je da je sretna iako je napravila "zločin" nad samom sobom.
Zašto je život ponekad tako surov, zašto se ljudi koji se vole ponekad nađu kada je kasno,kao što se desilo njoj ????
Osjećala je još uvijek njegove ruke na svom tijelu i opet su zaigrali leptiri ,oči su joj sjajile nekim posebnim sjajem,bila je sretna...po prvi put sretna u ljubavi.
Odjednom je glasno zaplakala, krik njenog srca joj je parao dušu...jecala je ,zašto se sudbina tako poigrala sa njom?????

NASTAVIĆE SE

nedjelja, 03.05.2009.

DESILO SE U RIBARSKOJ PRIČI (treći dio)

Otvorila je oči i začuđeno gledala u plafon svoje spavaće sobe.
Nije smjela da se pomjeri, osjećala je sram, strah, prezir..bila je
ljuta na samu sebe. Lagano je ispružila ruku pored sebe ,kada je vidjela da je njen suprug vec otišao odahnula je.
Ležala je bespomoćna kao da je svemu došao kraj.
Nije bila tako vaspitana,majka je učila da cijeli život čovjek treba da bude pošten, odan, vjeran...a ona šta je uradila,osramotila samu sebe .
U njenom srcu je otpočela žestoka bitka,bitka između one male djevojčice kakvu je njena majka željela i ove sada velike djevojčice koja je ubrala zabranjeni plod, plod ljubavi.
Njen život nije bio tako veseo, mada je odrasla u zdravoj obitelji, završila školu, fakultet, imala nekoliko promašenih ljubavi, nikada nije pronašla pravu sreću.
Kada je srela čovjeka sa kojim dijeli svoj život bio joj je samo simpatičan, ništa drugo nije osjećala prema njemu.
Prijalo joj je njegovo društvo,bio je jako pažljiv i nadasve uporan da bi' je osvojio. Vješto je izbjegavala razgovore na temu braka,ali jednostavno to se desilo.
Njihovo vjenčanje je bilo skromno bez previše zvanica, ni na taj dan nije znala šta osjeća, ali sigurna je bila da ne voli tog čovjeka. Trudila se da on to nikada ne osjeti,glumila je srecu,a kada su na svijet došla njihova djeca,svu svoju ljubav je posvetila njima.Za njega nije ostavila ni trun svoje ljubavi.
Uvijek je razmišljala da je tako trebalo da bude, da je sudbina htjela da ih sastavi.
Ponovo se prisjećala protekle noći i blagi osmjeh je zalebdio njenim usnama,osjećala je da je sretna iako je napravila "zločin" nad samom sobom.
Zašto je život ponekad tako surov, zašto se ljudi koji se vole ponekad nađu kada je kasno,kao što se desilo njoj ????
Osjećala je još uvijek njegove ruke na svom tijelu i opet su zaigrali leptiri ,oči su joj sjajile nekim posebnim sjajem,bila je sretna...po prvi put sretna u ljubavi.
Odjednom je glasno zaplakala, krik njenog srca joj je parao dušu...jecala je ,zašto se sudbina tako poigrala sa njom?????

NASTAVIĆE SE