MojMiha2

utorak, 28.04.2009.

DESILO SE U RIBARSKOJ PRIČI

Sjedila je za dobro poznatim stolom,očima milovala svaki dio kutka koji su nekada zajedno dijelili. Znala je da nikada neće zaboraviti,to je uvijek tu prisutno, u njoj u njenim mislima,samo ponekad odluta dalje pa se na tren oslobodi toga,ali ipak sve se ponovno vrati.....kao bumerang.
Pokušala je da zazida tragove iz svog srca,svojih misli i svoje duše,ali nikako joj nije polazilo za rukom.
Od prvog dana kada ga je ugledala na svom novom radnom mjestu znala je da će se zaljubiti i da se nikada neće osloboditi
tih misli, čak ni nakon toliko godina.
Prema njoj je uvijek bio ljubazan, uvijek bi joj pružao pomoć pri radu ako bi joj bila potrebna ,a ona......ona je strahovala.
Strah bi je uvijek pobjeđivao.
Iako ima svoju porodicu koju neizmjerno voli i poštuje,svoju djecu,još uvijek je voljela onog drugog koji nije izabranik njenog srca,ali joj je vječno u mislima, uvukao se u svaku poru njenog tijela,njenog uma ,čak bi i u snu izgovarala njegovo ime ili bi se samo prisjećala snova,jednostavno,voli ga..
Nikako se nije mogla osloboditi tih misli.
Imali su zakusku na koju su pozvani svi zaposleni, u Ribarskoj priči, restoranu u centru grada,nedaleko od njenog stana.
Na tren se prisjetila svog prvog radnog dana,dočekao je njegov
pogled iz kojeg je izvirala neka za nju neobjašnjiva iskra, osmijeh iskren, ispružena ruka. Rekao je svoje ime i nježno je primio njenu ruku, već tada je osjetila.........nešto što ni danas sebi ne može objasniti.....

NASTAVIĆE SE

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.