MojMiha2

srijeda, 25.02.2009.

BOL

Kako malo imamo maste,za bol koju nanosimo drugima !

STRPLJENJE

Ako neces ici cijelim putem,zasto si onda uopce krenuo ?!

MUDROST

Ne moze shvatiti onaj sto shvati.Osim onaj koji je svjestan sta unosi u sebe.

SRECA

Covjek nikad nije nesrecan kao sto misli.Ni tako srecan kao sto se nadao da ce biti..

LjUBAV

Nemoj se srditi sto ruzin grm nosi trnje.Nego se raduj sto trnov grm nosi ruze..

(poslovice)

25.02.2009. u 15:04 • 2 KomentaraPrint#

petak, 20.02.2009.

Treba se izlagati opasnostima. Cudo zivota mozemo istinski razumjeti jedino ako dopustimo da se dogodi nesto neocekivano.

Svakoga dana Gospod nam daruje - zajedno sa suncem - jedan trenutak kada je moguce izmjeniti sve ono sto nas cini nesrecnim. Svakoga dana nastojimo da obmanemo sami sebe kako nismo prepoznali taj trenutak, kako on ne postoji, kako je danasnji dan istovjetan jucerasnjem i kako ce biti jednak sutrasnjem. Ali, onaj ko obrati paznju na dan koji traje, otkriva carobni trenutak. On moze biti sakriven u casu kad izjutra otkljucamo vrata, u onoj kratkotrajnoj tisini koja naglo nastupi poslije rucka, u hiljadu i jednoj stvari koje nam izgledaju isto. Taj trenutak postoji - trenutak kad nas sva snaga zvijezda namah prozme i omoguci nam da cinimo cuda.

Sreca je ponekad blagoslov, ali je najcesce osvajanje. Carobni trenutak koji se javlja svakoga dana pomaze nam da se mijenjamo, navodi nas da se upustimo u potragu za svojim snovima. Paticemo, prezivljavacemo teske casove, suocicemo se s mnogim razocarenjima - ali sve je to prolazno, i ne ostavlja trag. Jednog dana, u buducnosti, mocicemo da se osvrnemo unazad s ponosom i vjerom.

Jadan je onaj ko se plasi da se izlozi opasnostima. Jer on se mozda nikada ne vara, nikad ne razocarava, niti pati poput onih koji slijede neki svoj san. Ali kad se osvrne za sobom - a svi se mi uvek osvrcemo za sobom - zacuce glas svog srca kako mu govori: " Sta si ucinio sa cudima koje je Bog posijao duz tvojih dana ? Sta si ucinio sa sposobnostima koje ti je tvoj ucitelj povjerio? Zakopao si ih duboko u neku jamu, iz straha da ih ne izgubis. Dakle, to je tvoje jedino nasledje: izvjesnost da si procerdao svoj zivot".

Jadan onaj ko bude slusao takve reci. Jer ce tada povjerovati u cuda, ali uzalud. Carobni trenuci njegovog zivota otisli su u nepovrat.

paulo koeljo

20.02.2009. u 16:33 • 5 KomentaraPrint#

petak, 13.02.2009.

Na današnji dan prije 37 godina moja draga mama me rodila u mom dragom gradiću
Iako je petak 13 ja sam sretna

13.02.2009. u 15:03 • 11 KomentaraPrint#

srijeda, 11.02.2009.

Povratak

Autor: Dobrica Cesarić

Ko zna (ah, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti-velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.

U moru života što vječito kipi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi-
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.

Možda ćeš se jednom uveće pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;

Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići-
I slijepi za stope bivšeg života
Njima ćemo ići.

Jako mi se sviđa ova pjesma, pa sam poželjela sa vam da je podijelim.

11.02.2009. u 18:53 • 2 KomentaraPrint#

subota, 07.02.2009.

SJENKE PROŠLOSTI (10. dio)

Kao da je vrijeme stalo........
Gledajući ga, zaključila je da ga voli ida sve njene misli su svo ovo vrijeme bile upućene ka njemu.
Lagani osmijeh se pojavio na njenim usnama. Ustao je , uzeo je za ruke.
Stajali su nijemo gledajući jedno u drugo.
"Bože, kako ga volim", ponavljala je u sebi.
Zašto je to sve moralo baš njoj da se desi..... zna da ima još mnogo žena slične sudbine.
Najljepše godine njene mladosti je provela u nesretnom ratu, strahu, neizvjesnosti.......
Još uvijek se prisjeća strahovitog granatiranja, bombardovanja, čuje vrisku nedužne i uplašene djece.
Uvijek se pitala zašto je uopšte počeo taj prokleti rat ; ko je taj ko je htjeo da uništi mnoge nedužne ljudske živote, bez obzira na vjeru i naciju, svi ljudi su isti. Svako ima pravo na život koji je jedan.
U tom trenu odluči čvrsto: "Zadržaću bebu, moram , to je plod moje ljubavi".

U stvarnost je vrati Vladin glas: "Toliko sam se radovao našem susretu", rekao je. Osjećao je beskrajnu ljubav. Zašto je to morao da uradi Sari?
Bilo je to pitanje koje ga je neprestano mučilo.Nije bio dovoljno hrabar da joj odmah kaže istinu, a sada je sve otišlo predaleko. On je voli.

Kada je upoznao svoju sadašnju suprugu zaljubio se na prvi pogled. Bio je mlad i previše brzo donosio odluke. Karla je bila nježna i mila djevojka, imala je u sebi posebnu toplinu koja ga je privlačila.
Nakon par mjeseci je ostala u drugom stanju....vjenčali su se......
Do rođenja njihove kćerkice bili su sretni, zaljubljeni.......
Onda se u njihov brak umješala njegova majka....naravno on je poštovao svoju majku i sve što bi' ona rekla to bi' i potvrđivao.
Karla je patila, tugovala, razmišljala je da ga ostavi...ali.....
Zatrudnjela je ponovo....osjećala je da se Vlado promjenio, češće je odlazio u Bosnu, vodio neke telefonske razgovore, nije mu vjerovala.


"Znaš Saro", počeoje tiho ,"moram ti nešto reći". Sara se trgnula i svim silama se borila da ni jednim gestom ne pokaže da zna tu gorku istinu.
"U Holandiji imam suprugu, kćer i još jedno dijete na putu", rekao je brzo.
Njegove riječi su probole Sarino srce. Ipustila je svoju ruku iz njegove i sjela na stolicu.
"Ja sam već predao papire za razvod", rekao je.
"Ne", reče Sara i žurno krenu ka izlaznim vratima. Nije željela višeda čuje ni jednu njegovu riječ. Trčao je za njom....sjela je u taksi , odvezla se kući.
Gušila se u suzama, ali bila je hrabra.Nije željela da uništi nečiju sreću, dječiji život.
Odlučila je nikada više ne želi da ga čuje.
Tu , kao i mnoge druge noći nije spavala. Zazvonio je telefon, instiktivno je podigla slušalicu i kada je čula njegov glas spustila je. Mobitel je isključila.
Rekla je mami šta se desilo i šta je odlučila...majka je bila tužna, ali jednim dijelom i sretna. Vlado je danima zvao, slao poruke, ali nije nikada dobio odgovor od Sare.

Kada je čula plač bebe osjećala se najsretnijom ženom na svijetu, njeno čedo je tu, mala slatka djevojčica. Dugo je razmišljala o imenu.....zvaće se Tea, to ime joj se oduvjek sviđalo.
Majka joj je rekla da je vidjela Vladu sa Ninom i još nekom ženom, vjerovatno suprugom, ali Sara to nije htjela da čuje.
Bila je sretna, miloval je svoju Teu i tiho se molila Bogu da nema majčinu sudbinu.

Tea je bila u mužičkoj školi , a Sara je u hladovini restorana sjedila i čekala je.... "Kako vrijeme prolazi ", pomislila je kada je ruka neznanca dodirnula njeno rame. Sve slike iz prošlosti unazad petnaest godina su munjevitom brzinom prlazile njenim mislima.
Kada se okrenula skamenila se, u prvi momenat je pomislila da je to on njen Vlado kojeg je voljela i sada ga jednim djelom svog srca voli.
"Oprostite", čula je glas neznanca, mislio sam da je moja rođaka, treba ovdje da se nađemo.
Uzdah olakšanja se čuo iz Sarinih usta, nasmješila se ...... stranac je otišao i sjeo za drugi sto.
Sara je i dalje bila uznemirana, znala je da će sjene njene prošlosti uvijek biti uz nju. Tako je sama odlučila.

KRAJ

07.02.2009. u 14:14 • 12 KomentaraPrint#

petak, 06.02.2009.

SJENKE PROŠLOSTI (9. dio)

Morala je da se odluči, da li da zadrži bebu ili........
Ne, to nikako ne može da uradi,da uništi jedan život.To bi' bio dvostruki zločin,
ubila bi' sebe, svoja osjećanja, svoju dušu.
Ipak već je u trećem mjesecu trudnoće, to malo čedo nije ništa krivo za njene nepromišljene postupke.
Trebala je razmišljati o tome ranije. Kroz njene misli su munjevito prolazila pitanja na koje nije znala odgovore.
Zašto? Kako?....odjekivalo je u njenim ušima.

Napokon, svanulo je.... Nije zaspala cijelu,bila je iscrpljena,jednostavno bila je umorna od života.
Zrake sunca su milovale njeno lice,kosa se presijavala a iz očiju su tekle suze.
"Nadam se da ću uspjeti", pomislila je.

Nakon doručka sjela je na svoje omiljeno mjesto, zatvorila je oči.
Balkon je bio obasjan suncem. Početak maja ja jako lijep, sve je procvjetalo,ptice veselo cvrkuću....čuje se smijeh razigrane djece u parkiću ispred zgrade.
Nina i Sara su tu provodile bezbrižne dane svoga djetinjstva.
Zazvonio je telefon, osjetila je strah, mržnju, kao da se pretvorila u neku drugu osobu, kao da to nije bila ona.
"Halo", čula je Vladin glas.
Na njeno iznenađenje bila je smirena,slušala je njegove riječi. Nije željela da on dolazi i njenu kuću.
Dogovorili su se da se nađu u Ribarskoj priči, gdje je i počela njihova priča.

Noge su joj klecale kada je ušla u restoran. Ugledala ga je da sjedi za njihovim stolom. Krenula je lagano ,a stopala kao da su bila od olova.
Osjetio je njenu blizinu,naglo se okrenuo.
Pogledi su im se sreli...na tren Sara je zaboravila pravu istinu, osjećala je ljubav, pravu iskrenu ljubav.
Osmjehnula se.....
nastaviće se

06.02.2009. u 12:54 • 3 KomentaraPrint#

četvrtak, 05.02.2009.

SJENKE PROŠLOSTI (8.dio)

Skupila je snagu, duboko udahnula vazduh i okrenula se ka Nini.
"Spremna sam, želim čuti istinu". Ninino lice je prvo poblijedilo a zatim je počelo crvenjeti.
"Vlado je oženjen, već pet godina", reče kao iz topa.Ima sina od tri godine, sada treba da dobije i drugo dijete.
Vlado je oženjen, oženjen, odjekivalo je u Sarinoj glavi. Sada se prisjećala nekih momenata koji su je navodili na taj zaključak u vrijeme kada je bila sa Vladom. Osjećala je po njegovim pokretima, ponašanju, spavanju ......
Zato nije uživala kada su prvi put vodili ljubav, to nešto je uvijek bilo tu...osjećala je a nije znala šta osjeća...
"Molim te sjedi", reče Sara , kada se vratila iz lutanja kroz misli, kada se vratila iz prošlsti.
Nije voljela da se vraća onome što je bilo, niti je mnogo razmišljala šta će biti sutra...
Ali eto to što nije voljela sada je tu.... Kako će se susresti sa njim , šta da mu kaže ., da ga pita? Bezbroj pitanja se vrzmalo ponjenoj glavi.
Trzaj u njenoj utobi je iznenadi..... to je ono milo čedo koje raste u njenoj utrobi.
"Zašto mi to nisi odmah rekla; zašto si ćutala sve ove godine?"
Nije mogla ni da zamisli da bi Nina mogla tako nešto da joj uradi. Iako je mnogo puta imala loših iskustava sa prijateljima, Ninu je izdvajala od svih.
A sada i ona je izdala.
"Htjela sam ti reći, ali Vlado me molio da ti ne kažem".
"Kada dođe sam će ti reći",reče Nina i zaplaka.
"Oprosti mi molim te Saro", jecala je Nina.
Sara je ustala, otvorila je izlazna vrata i tiho rekla :"Odlazi!"
Kada je zalupila vrata naslonila se na njih i dugo gledala u prazan prostor.
Sada se trebsa suočiti sa njim treba biti hrabra, dostojanstvena....
Opet treba čekati sutra.......

05.02.2009. u 15:45 • 3 KomentaraPrint#

srijeda, 04.02.2009.

SJENKE PROŠLOSTI(7 DIO)

Iako je uvijek bila pomalo stidljiva i neodlučna ovaj put Sara je skupila hrabrosti i progovorila.
"Nina, osjećam da nešto nije uredu", reče bojažljivo.
Ni sma nije znala odakle joj dolazi toliko samopouzdanje koje je izgubila unazad mjesec dana.
"Reci mi šta se dešava sa Vladom?". " Nije mi se javljao danima rekao je da danas dolazi ,a umjesto njega dolaziš ti":, riječi su sipale iz njenih usta kao bujica.
"Znaš Saro, ipak sam odlučila da ti ja to prva saopštim", pomalo bojažljivo reče Nina.
U njenom glasu se nazirala mala doza kajanja.
Sara je stajala skamenjena, jaki bol i grč u stomaku su izazvali krik iz njenih usta.....
Opet se vratio onaj prokleti osjećaj.Počela je da plače......

04.02.2009. u 13:40 • 4 KomentaraPrint#

utorak, 03.02.2009.

SJENKE PROŠLOST(6. dio)

Iz košmarnog sna je probudi mio glas njene majke: "Saro hajde da pijemo kafu": Osmijehnula se, tako je majka svako jutro budila kada je išla u školu.
Mnogo je bila vezana za majku, a naravno voli i svog oca.
Njena majka je dobro znala da procijeni ljude. Tako je bilo i sa Vladom.
Vlado je poslije završene osnovne škole sa sestrom i roditeljima otišao u Holandiju.Sarina prijateljica Nina je njegova rođaka , kada bi dolazio ljeti Nina je više vremena provodila sa njim,Sara ga je površno poznavala.

Kada su završile srednju školu na ljetni raspust je došao Vlado.
Izrastao je u prelijepog momka, sa očima plavim koje su imale poseban pogled.
Sarinoj mami se već tada nešto nije dopalo kod njega, ali nije htjela da utiče na nju. Jer ipak su to samo bila kratka površna druženja, ni slutila nije da će to prerasti u ljubav.
Samo da njena mezimica bude sretna u životu, mislila je kao i svaka majka.
Zadnji par dana je osjećala da se sa njom nešto dešava, nije to ona njena Sara, vesela, raspričana......."Znaš mama, moram ti nešto reći", tiho progovori, "ja sam u drugom stanju".
U očima njene majke zasija vesela iskra, ali samo na tren....
"Pa to je lijepa vijest, ali ti mi nisi vesela", privuče je majka u zagrljaj.
"Kada dolazi Vlado?"
"Danas", odgovori ona pokušavajući da skrije uzbuđenje.

Kada je čula zvono na vratima poksočila je . "To je on " , pomisli.
Krenula je prema vratima, kada je otvorila ugledala je Ninu.
Opet se vratio onaj osjećaj koji je još nikada nije prevario.......

03.02.2009. u 12:09 • 4 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 02.02.2009.

SJENKE PROŠLOSTI (5. dio)

Obukla je svoju omiljenu haljinu. Nekada joj je bila široka ali je sada skrivala njenu tajnu. Šetala je ulicama, razledala izloge, smiješila se maloj dječici ali njene misli su lutale daleko.
U stvarnost je vrati zvuk telefona. Obuzeo je dobro poznati osjećaj neopisive uzbuđenosti, osjećaj prevrtanja leptirića u stomaku, drhtaj tijela., čežnja.....
"Da li je on ", mislila j dok je prevrtala sadržaj torbe da bih pronašla telefon.
Napokon, pronašla ga je i sa strahom pogledala......
Iz njenih očiju su sijale neopisive iskre....to je bio on , njen Vlado.
"Halo ljubavi", čula je sa druge strane.
Otvarala je usta ,ali riječi nisu mogle da krenu, skamenile su se.
Skupljala je usne da bih ovlažila usta i došla do vazduha , potom tiho odgovori
"da ja sam tvoja zaboravljena Sara".
U njenom glasu je bilo ponajviše ljubavi ,ali tuga i bol su se borile svim silama, plako su osvajale njeno tijelo.
Slušala je njegove riječi i samo ponekad uz znak odobravanja polunijemo je otvarala usne......
"ali , zašto mi se ne javljaš već više od mjesec dana?", rekla je poluplačnim glasom.
U njenoj glavi je odzvanjao glas njenog anđela čuvara- budi jaka, ne pokazuj svoju tugu.......
"Dolazim sutra", bilo su to njegove riječi koje su odjekivale u njenim ušima.

Sjela je na obližnju klupu i plakala, plakala....
Nije znala da li su to suze radosnice ili one druge.......Sjetila se koliko je suza pustila u nedavno završenom ratu. Ponovo joj se vratio strah iz tog vremena, strah šta ako ga izgubi....
Strah je lagano milio njenim tijelom, polako se uvlačio u svaki djelić.
Sjedeći tako uplakana izgubila je orijentaciju o vremenu.
"Saro, jesi li to ti ?", čula je iza leđa dobro poznati glas,glas svoje najbolje prijateljice. Bilka je to Nina.
Nije znala zašto, ali nije baš bila sretna što je vidi.
Obuzeo je osjećaj koji je do sada nikada nije izdao. Osjećala je prevaru.
"Gdje si bila svo ovo vrijeme?", reče Sara.
U Nininim očima je zaigrala neobična iskra."Ne , ne smijem joj reći", pomislila je.
"Znaš ,moja tetka , ona o kojoj sam ti pričala, razboljela se pa sam bila sa njom", riječi sa lažnim prizvukom su dopirale do Sarinih ušiju.
Sarina čista i neiskvarena duša je slutila istinu.... "Sačekaću sutra,kao Skarlet", pomislila je.
Sutra je novi dan.......

02.02.2009. u 15:55 • 7 KomentaraPrint#

nedjelja, 01.02.2009.

SJENKE PROŠLOSTI(4.dio)

Otvorila je oči, svanulo je.Jutro je bilo bez zvuka, samo je čula njegov smijeh.
Ipak uspjela je odspavati par sati. Obukla je omiljeni ogrtač i krenula do šporeta, jutarnji ritual koji nikada ne mijenja.
Jutro je promjenilo sve, bila je odlučnija......
Dok je lagano ispijala jutarnju kaficu donijela je konačnu odluku. Ići će sa Vladom. Bojala se odlaska u nepoznati svijet, ali ipak mora pokušati.
"Već danas ću početi sa prikupljanjem neophodne dokumentacije", tiho je rekla sama sebi.
Kako se približavao dan Vladinig povratka u Holandiju Sara je bila sve nervoznija.Prikupljene dokumente je već predala u ambasadu.
Sada samo vrijeme treba da odradi svoje. A ono što nije voljela je čekanje, neizvjesnost, da li će sve biti ok........?
Suznim očima je gledala u čeličnu pticu koja se dizala u visinu, nije spuštala pogled sve dok se ta ptica nije pretvorila u sićušnu tačku na nebu.

Nakon mjesec dana čekanja odgovora iz ambasade imala je još jedan razlog zbog kojeg je bila nervozna. Ali nije baš znala koji je to pravi uzrok njene nervoze....... otkrila je.......
Uzela je slušalicu i otipkal dobro poznati broj, ali po ko zna koji put se uključuje sekretarica. Ovaj put je odlučila : "Ostaviću poruku, Vlado imam radosnu vijest, u drugom stanju sam ",rekla je plačnim glasom i prekinula vezu.
Zašto je uvijek u životu morala sretati pogrešne muškarce, mislila je dok je zurila u telefon....da li će ikada uspjeti da ga pronađe, je li smjela da povjeruje Nini?
I nju zove već danima ,ali nema odgovora ni od nje.

01.02.2009. u 09:55 • 8 KomentaraPrint#

SJENKE PROŠLOSTI (3. dio)

nastavak
Razmišljala je dugo u mraku svoje sobe, da li je prebrzo donijela odluku, kako će uspjeti ostaviti svoj grad, roditelje.....
Da li ga dovoljno voli da bi se žrtvovala?
Sinoć su vodili ljubav, nije joj se svidjelo. Vjerovatno zbog toga što je to sa njim zamišljala sasvim drugačije.
Znala je da većina muškaraca želi samo sex, pokušala je da se opusti, da uživa u njegovim dodirima, ali nije mogla......
Ugasila je lampu i još dugo zurila u mrak, a ništa nije vidjela, tako se osjećala prazno i beznačajno. Ujutru će dobro razmisliti o svemu........
nastaviće se

01.02.2009. u 00:11 • 1 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< veljača, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (5)
Lipanj 2009 (8)
Svibanj 2009 (7)
Travanj 2009 (8)
Ožujak 2009 (10)
Veljača 2009 (12)
Siječanj 2009 (10)
Prosinac 2008 (8)
Studeni 2008 (16)
Listopad 2008 (15)
Rujan 2008 (12)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

wave O svemu po malo..............cry

LINKOVI

saraja azra Rejhana
zvijezda nova
bobata
odmor za umorna srca
lučica
fra gavun
promatram, razmišljam
santal 777
poezija duše
morska zvijezda
VJETROVI TUGE

ČASNO ISPUNI ONO ŠTO SI ODABRAO

yes"Jedan momak je upitao starca šta da čini u životu,odnosno koji put da odabere i šta od njega želi Bog.Starac mu je odgovorio:"Dijete moje,Bog želi ono što želiš i ti. Bog nikoga ne prisiljava da slijedi ovaj ili onaj put...................
Evo šta hoće Bog:da časno ispuniš ono što si izabrao."

starac P.

LJUBAV

cerek"Dirnut ljubavlju svako postaje pjesnik." - PLATON

PRIJATELJSTVO,LJUBAV

greedysretan"Prijateljsto nije velika stvar,nego milion malih stvari." -ELBERT HABERT

"Sve ono loše u nama potiče od straha, a save dobro od ljubavi."- ELENOR FARBDŽEN

U ovom varljivom svijetu nepotrebno je uzimati srcu sve nesreće koje nam se dogode.

Čovjek pun duha i u potpunoj samoći se izvanredno zabavlja.

Jedno stvarno bogatstvo je bogatstvo duše,ostala su dobra podložna velikim gubitcima.

Je li ljubav umjetnost ? Tada zahtjeva znanje i napor.

Ljubavne rane može izliječiti samo onaj tko ih je zadao.

Najsretniji je onaj čovjek koji može kraj svog života povezati sa početkom. -GETEgreedy

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se