MojMiha2

ponedjeljak, 02.02.2009.

SJENKE PROŠLOSTI (5. dio)

Obukla je svoju omiljenu haljinu. Nekada joj je bila široka ali je sada skrivala njenu tajnu. Šetala je ulicama, razledala izloge, smiješila se maloj dječici ali njene misli su lutale daleko.
U stvarnost je vrati zvuk telefona. Obuzeo je dobro poznati osjećaj neopisive uzbuđenosti, osjećaj prevrtanja leptirića u stomaku, drhtaj tijela., čežnja.....
"Da li je on ", mislila j dok je prevrtala sadržaj torbe da bih pronašla telefon.
Napokon, pronašla ga je i sa strahom pogledala......
Iz njenih očiju su sijale neopisive iskre....to je bio on , njen Vlado.
"Halo ljubavi", čula je sa druge strane.
Otvarala je usta ,ali riječi nisu mogle da krenu, skamenile su se.
Skupljala je usne da bih ovlažila usta i došla do vazduha , potom tiho odgovori
"da ja sam tvoja zaboravljena Sara".
U njenom glasu je bilo ponajviše ljubavi ,ali tuga i bol su se borile svim silama, plako su osvajale njeno tijelo.
Slušala je njegove riječi i samo ponekad uz znak odobravanja polunijemo je otvarala usne......
"ali , zašto mi se ne javljaš već više od mjesec dana?", rekla je poluplačnim glasom.
U njenoj glavi je odzvanjao glas njenog anđela čuvara- budi jaka, ne pokazuj svoju tugu.......
"Dolazim sutra", bilo su to njegove riječi koje su odjekivale u njenim ušima.

Sjela je na obližnju klupu i plakala, plakala....
Nije znala da li su to suze radosnice ili one druge.......Sjetila se koliko je suza pustila u nedavno završenom ratu. Ponovo joj se vratio strah iz tog vremena, strah šta ako ga izgubi....
Strah je lagano milio njenim tijelom, polako se uvlačio u svaki djelić.
Sjedeći tako uplakana izgubila je orijentaciju o vremenu.
"Saro, jesi li to ti ?", čula je iza leđa dobro poznati glas,glas svoje najbolje prijateljice. Bilka je to Nina.
Nije znala zašto, ali nije baš bila sretna što je vidi.
Obuzeo je osjećaj koji je do sada nikada nije izdao. Osjećala je prevaru.
"Gdje si bila svo ovo vrijeme?", reče Sara.
U Nininim očima je zaigrala neobična iskra."Ne , ne smijem joj reći", pomislila je.
"Znaš ,moja tetka , ona o kojoj sam ti pričala, razboljela se pa sam bila sa njom", riječi sa lažnim prizvukom su dopirale do Sarinih ušiju.
Sarina čista i neiskvarena duša je slutila istinu.... "Sačekaću sutra,kao Skarlet", pomislila je.
Sutra je novi dan.......

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.