MojMiha2

utorak, 30.09.2008.

KAKO BITI ČOVJEK?

Svako od nas ko ima djecu teži da ih izvede na pravi put, da budu ,vaspitani, kulturni,.....
Kada to malo čedo poraste u odraslu osobu, onda ono samo sebi bira put....
Kako biti čovjek, koji ima sve osobine?
Znam da niko nije idealan i da svaki čovjek ima svoje vrline i mane.
Ima meni jedna draga književnica koja je nešto lijepo napisala o tome:

<"Ako možeš da vidiš uništeno djelo svog života
I, bez jedne riječi ponovo da ga gradiš.
Ili,bez uzdaha i protesta podneseš gubitak onoga što si dugo čekao.
Ako, možeš da budeš zaljubljen, ali ne i lud od ljubavi.
Ako možeš da budeš jak ,a da pri tome ostaneš nježan,
Da ne mrziš one koji tebe mrze,
A, da se ipak boriš i da se branišem>
Ako možeš da čuješ kako tvoje riječi izvrću nevaljalci da razblaže glupake,
I da slušaš kako luda usta o tebi lažu,
A, da sam ne kažeš ni jednu laž
ako možeš da sačuvaš dostojanstvo u slavi;
Ako možeš da budeš skroman
Ako može da zadobiješ pobjedu poslije poraza,
I da te dvije varke podjednako primiš
Onda će svi kraljevi, slava i pobjeda
Biti tvoji poslušni robovi
I što je veće od svake slave i svih kraljeva
bićeš ČOVJEK sine moj."

MBM

ponedjeljak, 29.09.2008.

ŠUNČAN DAN

Danas je konačno bio sunčan dan. U povratku sa posla sam odlučila prošeteti da razbistrim glavu nakon mnoštva tmurnih dana , a i mojih misli. Šetala sam ulicama grada, osjećala toplotu sunca na svom licu. Zatim sam skrenula u park, igra i dječiji smijeh su me vratili mislima u moje djetinjstvo. Sjećam se u našem malom gradiću svi smo se poznavali (za razliku od ovog grada u kojem sada živim).
Davnih osamdesetih je bila popularna jedna serija koja se mislim zvala Blejkova sedmorka. Ona nam je jedno vrijeme bila najaktuelnija igra..... igrali smo se u podrumima (jer prava radnja serije je bila u svemiru)...... svako je imao svoju ulogu, lijepo smo se slagali.
U stvarnost me vrati vrisak jedne djevojčice koju je druga tako vukla za kosu da se ova savila do zemlje, nisam znala uzrok njihove svađe ,ali sam se na momenat primakla i pitala zašto se svađaju a jedna mi reče :šta tebe briga....
okrenuh se i nastavih dalje........
Zatim sam otišla po sina u vrtić, tako da mi je ovaj dan protekao u lijepom raspoloženju, a nadam se da me ono neće brzo napustiti.......

nedjelja, 28.09.2008.

SJEĆANJA

Kada sam bila u osnovnoj školi nisam baš voljela ponedjeljak. Tako nešto slično mi je ostalo i sada. Mada bi svaki ponedjeljak trebao da me raduje, jer je to početak , kao što svaki početak može imati uspone i padove......... Još dok sam išla u vrtić uvijek sam plakala zbog ranog ustajanja ( u tadašnje vrijeme ljudi su radili od 6 ujutru).I ovo nedeljno popodne mi ne donosi lijepo raspoloženje. Ne znam zašto se tako osjećam, vjerovatno zbog tmurne i kišovite jeseni. Pa zatim slijedi ubjeđivanje sa mojim sinom o odlasku u vrtić. Sve to me slomilo u posljednih mjesec dana da ponekad želim da odem negdje gdje nema nikoga 2 dana i da samo u miru sjedim i "slušam tišinu". Možda će ovaj moj post izgledati malo čudno ,ali ja se tako osjećam, mada se borim svim silama protiv toga, ali ona moja druga strana je jača od mene, vuče me, gura ka dnu, a ja se borim ,borim...... Onda pomislim kao S. Ohara : O tome ću misliti sutra.
Jer kao i što sam pisala svaki novi dan je priča za sebe koja se vjerojatno nikada ne ponavlja.......

petak, 26.09.2008.

ZABUNA

Pitam se da li sam pogriješila što sam u prošlom postu napisala onu pjesmu VJEČNO TROJE. Svi su je na različit način protumačili. To troje su jedna žena i dva muškarca.Pjesmu treba pročitati pa je polako analizirati, ili pokušati stvorirti sliku trenutnog raspoloženja kojeg je autor imao dok ju je pisao.
Mojoj dobroj poznanici i prijateljici se nije svidjela, naravno svako od nas ima pravo na sopstveno mišljenje. Vjerujem da postoje žene koje žive godinama u braku sa jednim muškarcem ,a u mislima im je onaj drugi koji je nekada bio poseban u njihovim životima.
Nadam se da nisam odabrala toliko lošu pjesmu,ona mi se na neki način učinila interesantnom i htjela sam da je zajedno prokomentiramo.Svi mi ponekada ne možemo da kontrolišemo svoje ponašanje,pa nam reakcije na neku situaciju budu burne.
Danas sam imala težak dan na poslu,mada radim sa najiskrenijim i najmilijim bićima. Ne znam kako da vam opišem koliko volim posao koji radim.Jako sam osjećajna i svaku situaciju uzimam sebi k srcu.
Često se zapitam žašto ljudi mogu u sebi da nose toliko mržnje, zlobe . zavisti........
A onda sama sebi dam odgovor da život ne bi bio interesantan da su svi ljudi isti.
lijep i ugodan vikend vam želim

četvrtak, 25.09.2008.

VJEČNO TROJE

Mislim drage moje blogerke da će svaka od vas sa interesovanjem čitati ovu pjesmu.
Svako od nas se često vraća u prošlost ,htjeli mi to ili ne! Barem se na momenat vratimo u onaj period kada smo po prvi put bili zaljubljeni, voljeli i bili voljeni,

VJEČNO TROJE

Dva čovjeka na svijetu
s kojim se ukršta moj put postoje
jedan je onaj koga ja volim
drugi voli sve što je moje


Jedan,
u mojim snovima vječno živi
i čuva ga moj mračni um
Drugi,
pred mojim srcem stoji samo
A ja ga nikada ne puštam tamo


Jedan je bio samo tren
proljetne nade,
proćerdane sreće dah
drugi mi cijeli svoj život dade
a, ne uzvratih mu ni sat.


I jedan živi u mojim pjesmama
gdje je ljubav slobodna i vrela ,
poput krvi
Drugi je onaj sa dosadnim danima
gdje su svi snovi isušeni i sve se mrvi


Između ovo dvoje sve žene pate,
žude, da budu s ljubavi, s voljenim
i čisto


Ali, samo jednom u svakih sto godina
bude, da se to dvoje spoje u isto.


TOVE DITLEVSEN

srijeda, 24.09.2008.

NOVI DAN

Nakon jučerašnjeg teškog dana jutros sam se probudila sa nekim meni do sada posebnim osjećanjem kojeg ni sama sebi ne mogu da objasnim.
Više se osjećam smireno, nisam tužna. Gledajući juče uplakane ljude oko mene shvatila sam šta je život i sreća.
U životu živimo po "pravilima" koje ako prekršimo skrećemo sa pravog puta,zalutamo i dugo ,dugo tražimo izlaz.
Sve ono što mora da se desi do će se i dogoditi i nema druge. Jedan moj nastavnik u osnovnoj školi je uvijek govorio:"KAD BI' ZNAO GDJE BI' PAO TU BI' SJEO."

ponedjeljak, 22.09.2008.

JESEN

Stigla je jesen, polako je zakoračila u krug koji se stalno okreće. Smjena godišnjih doba : proljeće, ljeto, jesen, zima. Tako je dragi moji i u životu............
Dan za danom se smjenjuje, mjesec za mjesecom, godina za godinom.
Svako godišnje doba u sebi ima posebne čari. Ljeto je puno energije , pokreta ,putovanja, proljeće novo buđenje i rađanje , zima odmor , a jesen je tužna, kao da sa njom sve nestaje, odlazi......
Prvi dan jeseni u mom kraju je uzeo jedan život veoma mlade djevojke (26 god.), koja će sutra otići u svoju vjećnu kuću. Kiša cijeli dan pada i Bog plače za cvijetom mladosti. Bolovala je od one opake bolesti,
karcinoma.
Zato me ova jesen podsjeća na kraj....
Onda se ponekad upitam da li je svima kada se rode unaprijed zapisano koliko će živjeti???????? Kakav je smisao života kada će jednog dana prije ili kasnije doći kraj??? Zašto se ljudi mrze, svađaju, ratuju kada tamo gdje svi odlazimo tamo gdje ništa ne nosimo.
Zato dragi moji, volite se i živite u veselju.

nedjelja, 21.09.2008.

TREBA ZNATI

Evo meni jedne drage pjesme. Uvijek sam se za neke stvari u životu pitala što i kako učiniti, da li sam postupila pravilno ?
U ovoj pjesmi sam našla odgovor na neka pitanja



TREBA ZNATI



Baš tada se smijati,treba znati

Kad najbolje odlazi polako

Kad samo najgore može da nas prati

U životu u kojem plakati, je lako


Šta košta nek košta, treba znati

Dostojanstvo svoje čuvati

Bez obzira kol'ko treba da se plati

Ići bez osvrtanja , treba znati,


Pred srećom koja neće da se vrati

Pred sudbinom razoružani , mali

Sakriti suze, treba znati

Al' moje sece i ja nismo znali.


Kad ljubav postane neuslužna

Napustiti taj sto treba znati

Prije nego što postane jadna , ružna

I otići tiho bez buke da nas prati

Ispod maske svakodnevnog, treba znati

Sakriti patnju što plavi i zauzdati krike mržnje,

Koji su posljednje riječi ljubavi,

Ali ja nisam znao i neću znati.

ŠARL AZNAVUR

( prevela sa francuskog MBM)

subota, 20.09.2008.

POČETAK PRETHODNOG POSTA(zašto je važno da vjerujemo)

Svijest o nama samima i zadovoljstvo sobom zavisi od naše prirode igena koje nosimo, ali i od ljudi s kojim živimo. .......

petak, 19.09.2008.

ZAŠTO JE VAŽNO DA VJERUJEMO (trenutak istine)

Njihovo nezadovoljstvo i disharmonija usljed neke slabosti u procesu kreiranja života često produkuje tužni bijes koji zagorčava život svima i uvodi nas u problem....................
Kao što je rekao Tomas Mor:"VJERA JE DAR KOJI OMOGUĆAVA DUŠI DA NEPREKIDNO TEŽI VLASTITOM ŠIRENJU".
Često sama sebi postavljam jedno pitanje: Kako se moja unutrašnjost snalazi sa sobom? Stalno sam pred sobom na iskušenjima, ali nekada ne uspjevam da držim bitku u svojim rukama!
Zato je dragi moji važno da vjerujemo,da budemo sigurni u sebe (što ja uporno pokušavam u posljednih desetak godina sa više poraza,nego uspjeha)
Vjerujem ljudima bez obzira na to što znaju da prevare.
Vjerom se oslobađamo straha jer Bog strah pretvara u strahopoštovanje koje pokreće, a i vuče naprijed.
Za mene je najbolje istini "pogledati u oči" prihvatiti je onakvom kakva je i hrabro nastaviti dalje.
Inspiraciju za ovaj post jednim djelom sam dobila gledajući TRENUTAK ISTINE.
Samo hrabri i sigurni u sebe uspjevaju da se izbore sa drugim djelo svojeg JA,onim djelom kojim ne upravljamo u potpunosti sami,jer u tom dijelu postoji ono nešto što nas ne čini onakvim kakvi smo u zbilji i čemu težimo da budemo. To moje drugo ja je stalno prisutno u mojim mislima,mada uporno vjerujem da ću pozitivnim mislima uspjeti da ga pobijedim.

DJETINSTVO

Najljepši dio čovjekovog živots je djetinjstvo. Svi Vi zasigurno ponekada kada ste umorni od vrtloga svakodnevice ponekada poželi da se vrati u taj period, na trenutak,barem u mislima.Ja sam odrasla u jednom malom gradiću u Bosni,taj mali grad je uvijek u mom srcu i često mu se mislima vraćam. Imala sam jednu prijateljicu dragi moji koja je uvijek bila posebna , ona je tu među vama i vidim da je svi često posjećujete. Iz njenih blogova izvire pozitivna energija.I u djetinjstu smo nas dvije bile različite od ostalih vršnjaka iz naše ulice..................sjećam se da smo jednog ljeta sjekli štrikove za rublje(kod nas je tada u to vrijeme bilo u dvorištima),ona je prva od nas išla na klizanje na ledu........................... Mislim da ćete se složiti da je djetinjstvo najljepši period u život

četvrtak, 18.09.2008.

NOVI POČETAK

Dobro veče moji dragi blogeri.
za mene je početak nekada pun neizvjesnosti,pa i sada kada ovo pišem osjećam neki nemir. Dugo sam mislila da li da otvorim blog......... i evo tu sam sa vama. Majka sam petogodišnjeg sina,imam supruga,oca,majku,sestru i njenu obitelj. Moglo bi se reći da živim jedan harmoničan život, imam posao koji volim da radim (radim sa djecom). Ali ponekad se osjećam tako usamljeno,da poželim da svoje misli podijelim sa nekim, a da se ne bojim reakcije na moja razmišljanja,poglede na život i životnu svakodnevnicu. Zato sam tu dragi moji da sa vama komuniciram i iskreno se nadam da ću u tome uspjeti,naravno uz vašu podršku.
Toplo vas pozdravljam