subota, 14.07.2007.
S obzirom da me baš i ne iznenađuje posjećenost mog bloga ipak imam volju dijeliti sa svijetom svoj život.
...I tako se ulovim kako pretražujem neke stare blogove koje sam do pred ne dugo i sama redovito posjećivala (kao i ovaj moj ovdje). Naišla sam na jedan koji mi je bio posebno drag ,ali već neko vrijeme ne postoji. Ne iznenađuje me, jer sam shvatila kako se ljudi u mom životu osipaju...odlaze i napuštaju bez obzira na sve. Tako ću i ja...uskoro...nadam se...iako nikad ne znaš zapravo kuda te život može odnijeti. Zahvalna sam samo toliko što sam tu već neko vrijeme i da, ljudi su se u mom životu promijenili. K vragu, i ja sam se promijenila! Samo što se ljudi oko mene mijenjaju, odlaze, a ja sam tu s drugim, malčice drugačijim ljudima. Tako i s njim, svaki dan (dobro ne baš svaki, ali skoro svaki) iako to ne bih htjela i trudim se igrati da mi nije stalo...kao što i nije...jer to je samo moj nedostatak drugog objekta zanimanja trenutno.... Ma joj, zapravo želim reći da mislim kako mi je opet stalo do njega, bar na taj način iako sam davno s tim prekrstila i moj mi razum govori da nisam normalna jer ga u ovom svakodnevnom životu (izuzev okolnosti u kojima smo trenutno) ne bih ni percipirala... Tužno, ali je tako! Joj joj što sve jedan neopterećeni mozak može zakuhati? :)
- 23:05 -