petak, 28.03.2008.
..............................
Ovaj vikend nam je bio prekrasan i strašan .
Sada si sigurno mislite OK prekrasan ali zašto strašan ??
Pa da krenem od početka .Kada smo došli po njega nismo se dugo zadržavali jer je on jedva dočekao da krenemo .Kada smo krenuli pozdravio se sa udomiteljima i rekao im da ide doma. Ja i suprug smo se pogledali zato što je to bilo prvi puta da je našu kuću nazvao svojim domom .Kada smo došli doma bilo je klasično kao i svaki Petak jer dosta kasno dođemo , malo smo se poigrali večerali , kupali se i otišli spavati.Subota je bila puno aktivniji dan , otišli smo kod Patrikovih budućih kumova ručai kod njih , zatim smo se uputili u kupovinu , ma slatkica mala kada smo birali tenisice koje god mu pokažeš može , uopće nije izbirljiv , naravnoda smo uzeli par pari i to naravno najljepše za našeg sina.Zatim smo se uputili na Bundek Kraj prve penjalice je stao uzeo moju ruku i rekao da idem sa njim .Naravno da sma to i napravila .Nakon toga strah je nestao , druga , treća , četvrta penjalica sve je sam prolazio a ja sam kao prava mama bila uvijek kraj njega ispod penjalice, samo sam letala , da mi slučajno ne padne .Kada je počeo padati mrak uputili smo se doma.Opet večera , kupanje , malo smo se poigrali , pomazili i na spavanje .Oko 1 ujutro probudi me djetetov plač skočila sam se upalila svjetlo a on je ronio suze , stisnula sam ga uz sebe , tješila pokušavala saznati što je bilo , no bezuspješno , ispuhali smo nosića i opet na spavanje .Za jedno sat dva opet ista scena , to se sve ponavljalo , a skužili smo da kada mu se nosić začepi da je frka panka , i kada sam mu očistila nos sve je bilo OK i zaspao je , no čim mu se nos zatvori panika.U Nedjelju smo malo duže spavali .Kada se probudio bio je neurozan cijeli dan .Kada smo ga vratili nije htjeo ostati , stalno je ponavljao da ide doma.Rastali smo se u suzama .
Jedva čekamo Petak da ga uzmemo i nikada više ne vratimo
- 11:19 -
.............................
Evo mene s nastavkom.
U Petak posije posla (čitaj 14 sati , zbrisali s posla lol ) krenuli smo po našeg malog frajera . Jurili smo po autoputu samo da što prije dođemo do njega da što više bude sa nama .Kada smo stigli popili smo kavu , on se presvukao i bez ikakvih problema krenuo sa nama .
Na povratku smo stali da si kupi krevet jer nismo htjeli ništa unaprijed jer smo željeli da on vidi da je to baš za njega kupljeno a ne da je tu od prije.Putem dok smo išli kada smo ga upitali kakav krevet želi raširio je rukice i rekao veeeeeeeeeelikog ko nebo , oči su nam se napunile suzama od sreće .Ušli smo u dućan izabrao si je krevet koji smo vozili doma .Kada smo stigli kući uvela sm ga u boravak a on siroče malo sav se pretvorio u oči , sjeo je u boravak stisnuo se ko mali miš i razgledavao oko sebe .Uzela sam ga za rukicu i upoznala sa kućom .Kada smo došli do kupaonice izjavio je da tu ide pišat , pametno moje zna sve .Kada smo malo popapali tata i on su slagali kreveta , njegovom oduševljenju nije bilo kraja . Na kraju smo stavili i posteljinu , na koju je legao i tražio da ga poslikamo , što smo mi i napravili .Igrali smo se sa kockicama i puzzlama dugo u noć , jer nije bilo fora ići spavati kada se nas oboje cijelo vrijeme igramo samo s njim .Na kraju umor je došao i oprali smo zubiće i išli spavati .Ujutro se digao oko 9,30 , odmah je uzeo kocke i slagao .Doručkovali smo , mazili se (tu je tata glavna faca ) išli kod bake i deda oni su mu isto zakon jer su se cijelo vrijeme igrali s njim .Ukratko bilo nam je san snova, mališa je jako veselo djete koje se stalno smije , i kuća nam je stalno odzvanjala sa njegovim smjehom .Konačno je prestala ona prokleta tišina .
Kada smo ga jučer vraćali u autu sam par puta jedva supregnula suze da ne zaplačem koliko mi je bilo teško .
A kada smo išli doma nas dvoje cjelim putem smo šutili ko dva duha .Došli smo doma i ona prokleta tišina me ubila u pojam.
Danas .................. danas jedva čekam Petak da opet idemo po njega
- 11:14 -
Još samo malo ...
Papiri su predani ,ako bude sve išlo onako kako treba ja sam na dopustu službeno od 31.03.2008. što znači da je to datum kada naš sin postaje stvarno naš sin .
Nakon što smo obavili papire otišli smo i do našeg frajera , naravno , dok smo bili tamo moj muž je bio glavna zvjezda jer mališa je samo po njemu sjedio, skakao, cijelo vrijeme se mazio s njim (inače nikada nije upoznao svog oca pa to ponašanje proizlazi iz toga ), na što se moj suprug uopće nije bunio , naprosto cvao je .
A sljedeće novosti su da sutra idemo po njega jer će provesti svoj
prvi vikend kod nas.
Eto toliko od mene pišemo se poslije vikenda .
- 11:13 -
Tatina maza
U četvrtak smo bili kod njega .Primjetili smo da mu je trebalo puno manje vremena da se opusti nego u Ponedjeljak.
Nismo nikuda išli jer je vrijeme bilo li...la pa smo bili vani na dvorištu i u kući .Prvo smo farbali bojanke koje smo mu donesli a onda je stalno htjeo šiljiti nove bojice jer nemaju špicu (a imaju) muljator mali isi tata .
Poslije smo išli gledati njegove slike , pa smo se slikali i snimali .Obožava se slikati, čim primjeti da ga se slika ili snima odmah se namješta , premješta pokazuje svoje zubiće ....ma presladak je .
Oko 18 sati se zavalio MM-u u krilo u počeo ga ljubiti na što je MM ostao iznenađen i pocrvenio ko paprika , a mali nije posustajao cijelog ga je izljubio .Mi smo se topili ................ srami
Bilo je tu još svega i svačega nikako se nismo mogli odljepiti i otići doma , kada smo napokon sjeli u auto , bilo nam je teško i skužili smo da nam je svaki odlazak od njega sve teži i teži .
Kada smo došli kući jedno dva sata smo pregledavali snimke i slike ,nikako da odemo spavati .
Danas je subota a mi jedva čekamo da sutra odemo do našeg malog frajera
- 11:11 -
.............................
Evo mene s nastavkom.
U Petak posije posla (čitaj 14 sati , zbrisali s posla lol ) krenuli smo po našeg malog frajera . Jurili smo po autoputu samo da što prije dođemo do njega da što više bude sa nama .Kada smo stigli popili smo kavu , on se presvukao i bez ikakvih problema krenuo sa nama .
Na povratku smo stali da si kupi krevet jer nismo htjeli ništa unaprijed jer smo željeli da on vidi da je to baš za njega kupljeno a ne da je tu od prije.Putem dok smo išli kada smo ga upitali kakav krevet želi raširio je rukice i rekao veeeeeeeeeelikog ko nebo , oči su nam se napunile suzama od sreće .Ušli smo u dućan izabrao si je krevet koji smo vozili doma .Kada smo stigli kući uvela sm ga u boravak a on siroče malo sav se pretvorio u oči , sjeo je u boravak stisnuo se ko mali miš i razgledavao oko sebe .Uzela sam ga za rukicu i upoznala sa kućom .Kada smo došli do kupaonice izjavio je da tu ide pišat , pametno moje zna sve .Kada smo malo popapali tata i on su slagali kreveta , njegovom oduševljenju nije bilo kraja . Na kraju smo stavili i posteljinu , na koju je legao i tražio da ga poslikamo , što smo mi i napravili .Igrali smo se sa kockicama i puzzlama dugo u noć , jer nije bilo fora ići spavati kada se nas oboje cijelo vrijeme igramo samo s njim .Na kraju umor je došao i oprali smo zubiće i išli spavati .Ujutro se digao oko 9,30 , odmah je uzeo kocke i slagao .Doručkovali smo , mazili se (tu je tata glavna faca ) išli kod bake i deda oni su mu isto zakon jer su se cijelo vrijeme igrali s njim .Ukratko bilo nam je san snova, mališa je jako veselo djete koje se stalno smije , i kuća nam je stalno odzvanjala sa njegovim smjehom .Konačno je prestala ona prokleta tišina .
Kada smo ga jučer vraćali u autu sam par puta jedva supregnula suze da ne zaplačem koliko mi je bilo teško .
A kada smo išli doma nas dvoje cjelim putem smo šutili ko dva duha .Došli smo doma i ona prokleta tišina me ubila u pojam.
Danas .................. danas jedva čekam Petak da opet idemo po njega
- 11:09 -
utorak, 25.03.2008.
Počinje priča mog života ....
Stigli smo u centar i tamo smo razgovarali sa socijalnom radnicom i psihologicom koje su nam rekle kako se mali frajer zove , gdje je rođen , kada je rođen(to smo znali)podaci o roditeljima ....
Kada smo saznali ono što smo po njima trebali znati (u međuvremenu su upadale ravnateljica , psihologica , pravnica ...... svi su nas htjeli vidjeti i upoznati).
Došlo je vrijeme da krenemo vidjeti maloga , ja sam izjavila da što se nas tiče mi ne moramo ići gledati jer djetetov izgled nam nije bitan , no one su inzinstirale da ga upoznamo .Mi smo išli sa našim a one ispred nas sa službenim autom .Kako smo se zavlačili u selo i po žmigavcima (njihovim) kada sam shvatila da smo pred kućom viknula sam mužu: A da se mi još malo provozamo ??!!
On mi je odgovorio :Ajde ajde bit će sve u redu , ne boj se .
Izašli smo iz vozila u ušli u dvorište pa i u kuću .Odmah sam vidjela to malo stvorenjce kako stoji u kuhinji , prišli smo mu sa silnim vrećicama na koje se on raspametio i cijelo vrijeme dok smo bili tamo ih je nanašao sa sobom.Razgovor je bio jako ugodan , udomitelji su jedni divni i prekrasni ljudi sa velikim srcem kojima je jako teško što će mali otići a isto toliko koliko im je teško , toliko im je i drago jer su vidjeli da smo jako dobri s djecom .U početku nas je škicao preko vrećica , malo jednog malo drugog .Po njegovom ponašanju sam odmah uvidjela da je jako sramežljiv ali da je ipak malo slobodniji sa muškima jer je nakon samo 45 minuta zvao mog supruga da mu pokaže sobu i tamo
su se i zadržali neko vrijeme .Kako sam vidjela da se mališa oslobađa upitala sam ga dali bi išao sa nama u grad na što je on bez razmišljanja odgovorio da da .Pitala sam udomiteljicu jel ga smijemo odvesti i na koliko vremenski rekla je da uopće nema problema i da možemo biti s njim koliko god
mi to želimo .Malac se spremio u roku odmah i dok ga je umivala u kupaonici čuli smo ga kada joj je rekao da se požuri jer on ne može čekati 20 dana .Otišli smo u grad pojeli kolače , pa sladoled , šetali se otišli u dućan kupili loptu , balone (koje navodno obožava).I kada smo se vratili doma(kod udomiteljice) moj suprug i on su igrali nogomet pa sigurno jedno sat vremena .Kada smo krenuli doma izljubio nas je i pitao hoćemo li brzo opet doći , na što smo mi odgovorili da naravno da hoćemo , i da ćemo ga svaki dan zvati telefonom .
Eto tako nam je završio naš prvi posjet , danas smo javili centru da i dalje stojimo kod svoje odluke i sada smo u fazi skupljanja papira i kada skupimo sve papire onda idemo u centar da napišemo zamolbu za posvajanje (sudu), a malog ćemo u međuvremenu viđati i to vam je moje ženske to .
A da vam ne pričam da jedva gledam i da nisam cijeluuuuuuuuuuuuuuuuu noć oka sklopila , većsam cijelo vrijeme vrtila film malo unazad malo unaprijed , pa sam sama sebi govorila daj odi spat kak buš sutra radila , ali nisam mogla misli su mi samo letile ..... i letile .........
- 10:43 -